Ovo je Ante (6), dječak koji ne hoda i ne govori, a odobrili su mu terapiju - dvaput mjesečno po pola sata. Beroš za njega nije imao vremena

Ante Mikulić ima 6 godina, s mamom i tatom živi u Slavonskom Brodu. Voli ići u vrtić, crtati, družiti se i biti okružen djecom.

Ante je u vrtić krenuo nakon što je njegova mama Marica Đogaš Mikulić okrenula nebo i zemlju, kucala i lupala na sva moguća vrata, pisala i tražila od svih kojih se mogla sjetiti i - nije htjela stati. Dok Ante nije krenuo u redovan vrtić.

Jer Ante je rođen s vrlo rijetkim genetskim poremećajem, sindromom Cornelia de Lange (CdLS), koji prate zaostaci u psihofizičkom razvoju, problemi sa srcem, sluhom, vidom, gastroenterološki problemi. Konkretno, Ante se rodio bez šaka, mentalno je na razini šestomjesečne bebe, ne hoda, ne govori i tek je s pet godina počeo sjediti.

Ante s mamom Maricom Đogaš MIkulić

Josip Bandic/Cropix

Pa ga nisu lako htjeli u svom vrtiću. A ne hrle mu pružiti usluge ni u drugim sustavima: iako je riječ o djetetu s najtežim, 4. stupnjem oštećenja zdravlja, Ante u sustavu zdravstva, na teret HZZO-a, ima pravo na jednu jedinu rehabilitacijsku terapiju - i to dva puta mjesečno po pola sata!

Nisu ga htjeli

- Imao je pravo jednom tjedno, što je ispod svake razine, a sad mu je ustanova u kojoj u Brodu ide na rehabilitaciju prepolovila termine rehabilitacije na pola, bez ikakva objašnjenja! Kad je mama pismeno zatražila objašnjenje, rekli su im da im to "nije praksa" - ogorčeno priča Suzana Rešetar, predsjednica Udruge Sjena, koja je jučer, zajedno s malim Antom i njegovom mamom, došla u Ministarstvo zdravstva kako bi i ministar Vili Beroš osobno upoznao Antu i odgovorio im - kako je to moguće?

- Dvije godine se već borimo oko Antine terapije. Vodstvo brodskog Centra za rehabilitaciju i odgoj djece s teškoćama u razvoju Zlatni cekin, koji drže franjevci, ali se financira javnim novcem, naprosto ostavlja dojam kao da ne žele Antu, stalno su neki problemi, natežemo se oko svake sitnice, a sad su mu i tu bijednu radnu terapiju prepolovili, bez suvislog objašnjenja - tumači Rešetar.

Predsjednica Udruge Sjena Suzana Rešetar

Josip Bandic/Cropix

Na kraju, kaže, više nisu imali izlaza nego doći izravno ministru.

- Ali zar je to rješenje? Da svako dijete dovedemo ovdje, pred Ministarstvo zdravstva ili pred Ministarstvo socijalne skrbi kako bi ostvarilo minimum minimuma? Pa ne možemo tako živjeti, naša djeca imaju pravo na temeljna ljudska prava bez da svako od njih pojedinačno dolazi ministru - poručuje Rešetar.

Traže odgovore

Ministar Beroš ih na kraju nije primio, morao je otići, ali ih je primila načelnica Sektora za primarnu zdravstvenu zaštitu Ivana Portolan Pajić sa suradnicima.

- Tražimo da nam do ponedjeljka ministar Beroš odgovori što će poduzeti. Obećali su da hoće - kaže Rešetar.

Antina mama Marica Đogaš Mikulić, znaju to dobro svi u sustavu socijalne skrbi, neće odustati. Nije ni jednom u šest godina Antina života. Ante nije dobio ništa što mu ne pripada, ali je, kako nam je jednom rekla, dobio i dobit će sve što mu pripada. Antina mama je, zbog svoje borbe ne samo za Antina prava već i zbog nesebične borbe za prava sve djece s teškoćama, nositeljica titule heroja i nagrade Ponos Hrvatske.

Suzana Rešetar, Marica Đogaš Mikulić i mali Ante odlaze iz Ministarstva zdravstva

Josip Bandic/Cropix