U ponedjeljak je primijećen jedan radnik u odori Zrinjevca s trimerom (flaksericom) na ramenu i kanistrom u ruci kako sredinom dana po najvećoj vrućini prolazi novozagrebačkim Parkom mladenaca. Nije primijećeno njegovo djelovanje. U utorak (danas) u ranijim jutarnjim satima viđena su dva radnika na moćnim kosilicama Zrinjevaca s natovarenim trimerima i kanistrima kako prolaze kroz Park mladenaca i udaljuju se u smjeru Trnskog. Prolasci radnika Zrinjevca zaduženih za održavanje javnih površina postali su u Novom Zagrebu intrigantne vijesti jer je sve očiglednije da menadžeri i poslovođe tog gradskog poduzeća sustavno zanemaruju košenje, obrezivanje, podrezivanje, čišćenje javnih površina, odnosno sve ono zbog čega Zrinjevac postoji. Ako je razlog takvog neobičnog poslovanja Zrinjevca namjera stranke Možemo da štedi tamo gdje ne bi trebali ili možda procjenjuju da je jedino bitno kako izgleda prostor u strogom centru grada gdje ispijaju kavice, to nije dobro. Zapravo se trenutačno u RH razvija više bizarnih problema sistemske prirode te je otužno to što je političarima sve češće nužno precizno treba objašnjavati zašto je nešto što je loše – doista loše. Cilj je, dakle, ovog članka reći zbog čega nije prihvatljivo zapuštati javne površine, bez obzira radi li se o nemaru, neznanju, lijenosti, nesposobnosti ili pak svjesnoj odluci tj. čistoj gluposti, koju pojedini ideološki apologeti Možemo pokušavaju obraniti. Ova priča ima sistemski karakter za Zagreb jer je dojam da je zapušten i cijeli niz drugih gradskih površina (osim onih najprestižnijih), a ne samo Park mladenaca. Otvara se pitanje koliki su razmjeri štete od zapuštanja, jer sve što se zapusti - mora se obnoviti.
Prvo treba objasniti kako izgleda sustav održavanja Parka mladenaca u Zagrebu otkako je vlast preuzeo Možemo.
U početnom razdoblju vlasti Možemo uvedena je inovacija prema kojoj su radnici vadili vreće sa smećem iz kanti u parku, ali ih nisu odvozili nego su ih skrivali po grmlju. Vrane kao pohlepne i inteligentne ptice bi raščeprkale te vreće, pa su se građani mogli ‘diviti‘ širokom spektru gadljivih otpadaka razasutih na svih 9 hektara. Ta praksa prekinuta je nakon više javnih upozorenja građana.
Nakon nekog vremena građani koji vole šetati Parkom mladenaca primijetili su da sve rjeđe čuju zujanje kosilica, trimera ili motornih pila. Isprva nikome nije zabrinjavajuće ako se smanji razina buke u Parku, inače nastalom zahvaljujući simpatičnoj ideji arhitekta Smiljana Klaića prema kojoj su mladenci od 1967. godine mogli posaditi stablo kao simbol ljubavi.
Nešto kasnije – 1974. postavljen je prepoznatljiva skulptura Sikirice ‘Mladenci‘, a do danas je posađeno oko 8.000 stabala, te je taj kao jedan od simbola humanog razvoja u socijalizmu relativno uredno održavan 55 godina (izuzev asfaltne staze). A onda je stiglo proljeće 2023. godine tijekom kojeg je se buka radnih strojeva u Park mladenaca probijala jedino s avenije Dubrovnik.
Posebno je ružno i zapušteno park izgledao do sredine lipnja. Šetači su se čudili nikad višoj travi, koja je ponegdje dosezala metar visine, a mnogi su po prvi put u životu shvatili koliko velike zapravo mogu narasti razne biljke koje inače nazivamo korovom. Korov je počeo nadrastati ogromnu travu te izbijati iz nekad davno održavanih ukrasnih grmova i zapuštene živice. U travi su sve više jačali izdanci drvaca te je izgledalo kako će uskoro za košnju biti potrebni trimeri s posebnim tvrdim rotacijskim sječivima a ne običnim nitima, pa i moćni traktori s dodacima za mulčanje namijenjeni krčenju žbunja ili možda čak motorne pile. Za travnate površine svatko s bilo kakvim znanjem o travnjacima više nije računao da mogu biti vraćene u pravo stanje jer su ionako izgledale grozno nakon velikih radova na promjeni glavnih cjevovoda, što je uništilo velike prostore, ali nikada nije profesionalno sanirano. Izgleda da je Park imao malo sreće jer se 17. lipnja održao ZG park rock festival, na kojem je između ostalih nastupio Psihomodo Pop, pa je Zrinjevčanima i Možemo vjerojatno bilo krajnje neugodno da Park mladenaca izgleda kao park nekog napuštenog grada nakon apokalipse. Sve je pokošeno i donekle sređeno u dan-dva prije festivala. Konstrukcija i vreće sa smećem nakon tog ‘spasonosnog‘ koncerta, koji je okupio velik broj ostarjelih rokera, nisu uklonjeni još tjednima, a od tog koncerta do danas Park je iznova prepušten sam sebi.
Korov potpuno preuzima travnate površine u Parku mladenaca – šteta zbog neodržavanja već je nepopravljiva, bit će potrebna temeljita obnova
Trenutačno trava u parku nije tako visoka kao sredinom lipnja, ali razlog za to su vremenske prilike; kad dođe do porasta temperature i smanjenja količine oborina dolazi do usporavanja vegetacije. No, bez obzira na usporeni razvoj vegetacije to ne znači da možete mirno prestati s održavanjem parka, što znaju skoro svi radnici Zrinjevca koji pretežito na posao stižu iz Hrvatskog Zagorja, a vjerojatno ne razumiju gradska djeca iz Možemo. Naime, trava ima relativno plitak korijen te je u zadnjih mjesec dana velikom brzinom nadrasta razno širokolisno bilje odnosno korov te park izgleda još otužnije nego sredinom lipnja. Lijepe travnate površine zapravo su iščezle iz parka te je postalo jasno da će obnova biti dugotrajna, mukotrpna i vrlo skupa. Ako najednom zbog zapuštenosti imate polja širokolisnog korova i mladica drveća morat ćete prvo preorati cijelu površinu, potom tu zemlju drljati, usitniti, poravnati te nanovo sijati travu pa se nadati da uz silna ulaganja neće ponovo izbiti – silni korov.
Uništena trava i samonikli grmovi, odlomljene grane…
Dok ste u okolici Zagreba u zadnjih mjesec dana svaku večer mogli čuti broje trimere i kosilice koje ljudi redovito koriste za, gle čuda, održavanje vrta odnosno okućnice, u Parku mladenaca čuje se samo zujanje klima uređaja. Zaposlenicima Zrinjevca jasno je da je vrlo neobično to što su doma kosili i flaksali barem 4-5 puta u zadnja 2 mjeseca, ali su to isto u istom razdoblju učinili samo jednom u Parku mladenaca. Kod kuće si ti isti radnici neće niti dopustiti da trava preraste, a kamoli razvoj korova do epskih veličina i mladica raznovrsnog drveća jer znaju da će im se brže tupiti sječiva za košnju i mulčanje, pregrijavati i gasiti motori, uništavati glave trimera, trošiti više goriva nego što je potrebno…
No, menadžerima Zrinjevca sve to nije problem jer imaju moderne i supermoćne strojeve kojima mogu navaliti na park te bukvalno srezati sve što je izraslo. Pri tome menadžeri Zrinjevca zaboravljaju da se to ne naziva održavanjem javne površine. Cilj održavanje jest stvaranje ugodnog okoliša za građane u što dužim razdobljima, a njihov modus operandi jest povremeno spašavanje parka od potpunog zarastanja te pretvaranja u svojevrsnu urbanu džunglu. Tako sada Park mladenaca više nije mjesto gdje je uputno doći s ručnikom i uživati u hladovini na travi jer pravog travnjaka više nema. Ako odlučite uzeti predah u Parku mladenaca morate leći u korov. Povremena umjesto redovite košnje već je učinila nepovratnu štetu.
Ukrasna živica koju su ‘zaboravili‘ srediti – stabljike korova toliko su ojačale unutar živice da će sređivanje biti dugotrajno, mukotrpno i skupo
Grad Zagreb je još prije mjesec dana na društvenim mrežama u šali nazvan Nepokošeni grad. Na tim istim društvenim mrežama obožavatelji stranke Možemo - isti oni koji su strastveno brane svako njihovo praktično nesnalaženje (npr. kod odvoza smeća) - iz nepoznatog razloga počeli su tvrditi da neodržavanje nije problem, ili baš nije naročit problem. Tako je, primjerice, poznati i popularni producent Nebojša Taraba na Facebooku upozorio kako su nepokošene površine dobre jer sprečavaju pretjerano zagrijavanje tla: ‘Za sve koji se pjene oko “nepokošenog Zagreba”…I da, nemamo ni krave ni ovce da im spremamo sijeno za jesen i zimu‘, napisao je Taraba te uz to ‘prikačio‘ screenshot Hrvatskih krških pašnjaka koji nam otkriva kako je temperaturna razlika između golog i zaraslog tla čak 24,3 stupnja.
Nejasno je da li se Taraba šalio ili doista misli kako treba zapustiti gradske parkove da bi spasili planet od pretjeranog zagrijavanja ili samo pokušava ublažiti, odnosno relativizirati napade nezadovoljnih na praktično nesnalaženje gradskih vlasti u praktičnim poslovima.
Nejasno je, također, je li Taraba na neki način reinterpretira stavove gradskih vlasti (stranke Možemo), ili jednostavno uvijek ima potrebu braniti ‘ispravne‘ pred ‘neispravnima‘, i to uz svoje tumačenje ‘ispravnosti‘, ali ostaje činjenica da je Park mladenaca nepokošen.
Situacija je sada zapravo puno lošija nego prije mjesec dana iako je trava (zbog vrućina i manje kiše) nešto niža, a korov nije tako gigantski. Park je, jednostavno rečeno, sve zapušteniji te će projekt njegovog vraćanja u početno stanje sigurno biti astronomski skup; daleko skuplji nego uštede na košnji i trimanju.
Otvara se i pitanje sigurnosti u parku zbog iznenadnih oluja. Šetači primjećuju sve veći broj velikih i potpuno suhih grana na tlu koje su ranijih godina Zrinjevčani revno uklanjali. Te vrste suhih grana koje sama padaju na tlo kad jako zapuše vjetar u Americi ‘od milja‘ nazivaju widowmakerima.
U Sjedinjenim Državama velike suhe grane koje same padaju na tlo nazivaju widowmakerima jer ponekad padnu ljudima na glavu
Ako se analizira politički diskurs koji potiče zapuštanje javnih površina, čini se da je on vrlo licemjeran te je vjerojatno posljedica mentaliteta ‘salonskog ljevičarenja‘ koje uopće ne poštuje radničke i siromašnije kvartove, čak niti kad imaju urbanističke dragocjenosti poput Parka mladenca. Neće se, naime, dogoditi da se uopće ne kosi Zrinjevac ili dijelovi oko jarunskog jezera, odnosno bogatiji dijelovi grada. Pojedinim liderima Možemo, primjerice, svojedobno je bilo ideološki najbitnije spriječiti gradnju garaže na Cvjetnom trgu (gdje može parkirati netko tko stigne iz periferije) jer je projekt (objektivno) imao vrlo antipatičnog investitora, ali je nejasno kakav problem imaju s penzionerima, radnicima i ono malo preostale novozagrebačke mladeži koji zaslužuju da im Park mladenaca bude barem četvrtinu uredan kao Zrinjevac.