Umjetnička veza Severine Vučković i Tomaža Pandura nije se rodila jučer. Poznati slovenski redatelj kazališnih spektakala osmislit će pjevačici scenski nastup za predstojeću balkansku turneju “Dobrodošao u klub” kao svojevrsnu kompenzaciju za jedan drugi projekt što su ga bili planirali. Naime, iz krugova bliskih pjevačici, a i redatelju, doznajemo da je upravo Severina trebala biti jedna od zvijezda Pandurove predstave “Rat i mir”, praizvedene u zagrebačkom HNK na početku prošle sezone. No ispala je iz podjele jer se njezinu angažmanu usprotivio glumački ansambl. Ni pod kojim uvjetima nisu htjeli sa Severinom zajedno na daske što život znače. Čak i persuazivni i spretni Pandur nije ih uspio preobratiti.
Pandurove simpatije
Tomaž Pandur zapravo je dugogodišnji Severinin simpatizer. Zbog toga je navodno i cijena njegova angažmana za predstojeću turneju niža od uobičajene. Štoviše, navodno će Pandur od Severine uprihoditi višestruko niži honorar nego od zagrebačkog HNK!
Upućeni svjedoci tvrde da Pandur već dugo kani angažirati Severinu, tražeći pogodan projekt. S HNK-om mu se izjalovilo. Tko zna mjesto koga je trebala zaigrati? Ne vjerujem mjesto Alme Price kao Marije Bolkonske. Ili možda ipak? Premlada je da zaigra groficu Nataliju Rostovu. Pandur je tu ulogu bio povjerio slovenskoj zvijezdi Mileni Zupančič. Možda Sonju Rostovu mjesto Nere Stipičević ili Natašu Rostovu mjesto Zrinke Cvitešić...
Kako bilo, skandal je zataškan. Premda nekome predstavlja skandal to što haenkaovski odbijanac Severini uopće krstim skandalom. No, zar nije ipak veći profesionalna mržnja prema uspješnoj kolegici-amaterki?
Severini Vučković trebala je to biti četvrta velika kazlišna uloga. Prvu je ostvarila u riječkom HNK 2003., zaigravši naslovnu ulogu u rock-operi redatelja Laryja Zappie “Karolina riječka”. Spašavala je tada Rijeku kao jedra i vedra gospođa Belinić od ljutitog admirala...
Njezin je talent, probuđen u djetinjstvu glumom u splitskom HNK, uočila Mani Gotovac, tada nova inendantica riječkog HNK. Prvo ju je preporučila renomiranom beogradskom redatelju Jagošu Markoviću, koji je s njom bio počeo pripremati jednu predstavu. No, nisu odmah mogli uskladiti termine. Suradnju su ipak ostvarili 2005., kad je Marković režirao Severininu monodramu “Čekajući svog čovika” o ženi, suvremenoj Penelopi, koja čeka svoga mornara, negdje na obali uoči Drugoga svjetskog rata...
Seve ima dobre kritike
Monodrama je praizvedena u zagrebačkom Kerempuhu, a glumica je ostavila bolji dojam od režije i glazbe! Potom je Mani Gotovac Severinu predstavila i redatelju Branku Brezovcu. Zaigrala je 2007. glavnu ulogu, barunice Castelli, u njegovoj megapredstavi “Gospoda Glembajevi”. Ostavila je izvrstan dojam i dokazala da ima energiju i koncentraciju glumačke profesionalke. Artikuliranog scenskog govora, uz manje probleme s dikcijom, Severina je od te predstave, barem po meni, dokazana glumica. Ni manje, ni više od toga.
U međuvremenu je zaigrala i dvije filmske uloge. Godine 2006. zaigrala je u bosanskohercegovačkom filmu “Duhovi Sarajeva”, a 2007. petominutnu cameo ulogu (same sebe) u slovenskom igranom filmu “Pijetlov doručak”.