Na komemoraciji, koja je održana u 11 sati u Novinarskom domu, bivši suradnici, prijatelji i članovi obitelji oprostili su se od preminulog kolege Zlatka Šimića, novinara i urednika Jutarnjeg lista.
Zlatko Šimić iznenada je preminuo prošli četvrtak u 57. godini. U redakciji Jutarnjeg lista radio je od samog pokretanja novina 1998. godine, a prethodno je bio novinar Vjesnika. Rođen je u Požegi, diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Specijalnost su mu bile teme iz poljoprivrede, bio je i vrstan reporter i autor dugogodišnje kolumne "Deset pitanja" u tjednom prilogu Magazin Jutarnjeg lista, koji je neko vrijeme i uređivao.
Glavni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić u svojem je govoru rekao da je Šimić karakterom, kao i u svojim kolumnama, bio "posebna pojava, ponekad oštar, ali uvijek britak i pronicljiv".
"Da nisam njega imao u redakciji, vjerojatno nikad ne bismo uspjeli realizirali projekt mladog poljoprivrednika. Za taj je projekt pisao, odlazio na teren, razgovarao s poljoprivrednicima, a poslije bio i ključni član žirija za dodjelu nagrade. Uvijek sam vjerovao njegovoj procjeni, uvijek je znao prepoznati pravu priču", istaknuo je glavni urednik.
Dodao je i da je Šimić bio rođeni glumac, da je punio svaku prostoriju, da je prirodno privlačio poglede i volio skečeve i fore. "Takvog ga želimo pamtiti", rekao je Ogurlić.
Da je bio simbol Jutarnjeg lista, ali i novinarske profesije, ispričao je Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva.
"Kad netko ode s 56 godina, teško je o tome govoriti. Mogao je još biti s obitelji i raditi posao koji je volio. A bio je ljudska i profesionalna veličina, simbol novinarske profesije i njegova bolja strana. Dovoljno je pročitati njegovu kolumnu ‘Deset pitanja‘ da se to vidi, da se vide njegova novinarska strast i karakter", rekao je Zovko.
Martin Vuković, urednik "Emisije za selo i poljoprivredu" Hrvatskog radija, prisjetio se da je Šimića zapazio još u mladosti.
"Bio je oduvijek osobenjak. Čitajući njegove tekstove, zapazio sam još onda da je kadar vrlo brzo ući u poantu i procijeniti je li njegov sugovornik šarlatan ili ne. Istovremeno, patio je za svojom Slavonijom, zato je i bio dio agrarnih novinara", rekao je.
Prisjetio se i kako se Šimić družio s još jednom novinarskom legendom, Tomislavom Židakom.
Ivica Buljan, urednik Magazina Jutarnjeg lista, procijenio je da je više od 750 Šimićevih intervjua "Deset pitanja" izašlo otkako je urednik.
"Često smo s većim zanimanjem čitali njegova pitanja nego odgovore sugovornika. To dovoljno govori. Zbog šarma i duhovitosti njegovih pitanja, često sam bio prisiljen kratiti odgovore", rekao je Buljan.
Naveo je i nekoliko primjera tih pitanja. Recimo, kada je nekadašnjeg HSP-ovca Antu Đapića, u aferi njegova plagiranog magisterija, pitao: "Kako bi se, da imate vremena, zvala tema vašeg novog magisterija?"; ili kada je umirovljenu novinarku HRT-a Branku Šeparović, pitajući je za supruga Zvonimira Šeparovića, doktora znanosti, bivšeg ministra i dekana Pravnog fakulteta, kratko pitao: "Kako Zvonko?".
"On je volio razgovarati s onima koji su na udaru. Davao je glas tim ljudima. Od Nives Celzijus, preko Ivana Aralice, do Krešimira Mišaka", rekao je Buljan.
Novinar Vlado Vurušić, Šimićev blizak kolega iz redakcije, prisjetio se kako je svaki njegov ulazak u redakciju bio doživljaj.
"Bio si najduhovitiji duh redakcije, punio si prostor svojim duhom, ulazio si kao da izlaziš na pozornicu za stand-up. Nasmiješeni mrgud, tako su te kolege zvali. Volio si jaku, bećarsku šalu, politički nekorektnu, kako danas kažemo. Mnogi to nisu shvaćali. Ali znamo i da si skrivao svoju emotivnu narav kad si nam pokazivao slike svoje kćeri Luciane. Uvijek si bio svoj, nisi patio na autoritete. Zato, pričajte priče o njemu jer to znači da će i dalje biti dio nas", zaključio je Vurušić.
