"Nas troje sudaca zalagali smo se za što hitnije raspravljanje i donošenje odluka. Za to smo imali mnogo razloga. Za učinkovitost anti-epidemijskih mjera iznimno je važno da budu široko prihvaćene, da građani imaju povjerenje da su donesene na ustavan način odnosno da spor njihovoj ustavnosti i zakonitosti bude riješen čim se pojavi. Stoga je neovisno o ishodu postupka pred Ustavnim sudom, ponekad iznimno važno da on bude ne samo brz već i hitan", navode uz ostalo u izdvojenom mišljenju troje sudaca Ustavnog suda, Lovorka Kušan, Andrej Abramović i Goran Selanec.
Upravo su izdvojena mišljenja troje navedenih sudaca ono što paket odluka Ustavnog suda o ovlastima i mjerama Kriznog stožera čini posebno zanimljivim. Riječ je o troje sudaca koji su o tim pitanjima glasali drugačije od većine ustavnih sudaca i to detaljno obrazložili.
Abramović i Kušan koje je Sabor izabrao za ustavne suce 2016. i Selanec koji je izabran 2017. do sad su napisali desetke izdvojenih mišljenja prekinuvši time dugogodišnju praksu unisonih odluka Ustavnog suda. Ustavni stručnjaci ističu da izdvojena mišljenja, ako su kvalitetno argumentirana, doprinose da se ustavno pravni problemi sagledaju iz različitih perspektiva, podižu kvalitetu rasprave i odluka Ustavnog suda.
Zbog opsežnosti predmeta, a očito i kratkih rokova koji su im ostavljeni za pisanje, troje sudaca su jedinstveno izdvojeno mišljenje podijelili u tri cjeline, a svatko od njih je napisao po jednu.
Dok su Abramović i Selanec pisali onaj dio izdvojenog mišljenja koje se odnosi na meritum odluka Ustavnog suda vezanih uz anti-epidemijske mjere, sutkinja Kušan pisala je dio u kojem je progovorila o načinu na koji su odluke donesene. To je prvi put da ustavni suci kroz izdvojeno mišljenje progovaraju i o ozbiljnim problemima s kojima se suočavaju u unutarnjem funkcioniranju suda, što se, ističu, odražava i na kvalitetu provedenih rasprava i donesenih odluka. Evo glavnih naglasaka iz dijela izdvojenog mišljenja troje sudaca koje je pisala sutkinja Kušan.
Ona najprije upozorava na temeljni problem, a to je da su postojeća pravila postupanja Ustavnog suda isuviše neprecizna i podložna raznim tumačenjima (uvjerili su se u to i novinari koji su željeli pratiti sjednicu suda, op.a). Ta pravila su, ističe Kušan, važna za rad sudaca za njihovu internu nezavisnost i slobodu ali i za javnost rada suda.
Sutkinja navodi da su dvoje ustavnih sudaca (Abramović i Kušan), još 26. ožujka čim je Stožer počeo donositi mjere za koje su smatrali da značajno i na protuustavan način ograničavaju prava građana, predložili da Ustavni sud iskoristi zakonsku mogućnost koja mu je na raspolaganju - da se samoinicijativno očituje o ovlastima i mjerama Stožera “znajući bar malo povijest, lako je zamisliti situacije u kojima ustavni suci ne bi trebali šutke promatrati događaje u društvu koji dovode do ograničenja ljudskih prava i čekati da pitanje ustavnosti pokrenu osobe ovlaštene za podnošenje zahtjeva ili građani”, navodi Kušan.
Suzdržanim pravničkim načinom kaže da je inicijativa dvoje ustavnih sudaca bila potpuno ignorirana te da su u tome trenutku kao ustavni suci imali manje moći inicirati raspravu nego bilo koji drugi obični građanin:
“Ishod te inicijative pojedinih sudaca bio je takav da bi oni zapravo imali daleko veća prava da su kao i bilo koji drugi građanin podnijeli prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti. U tom slučaju bi barem dobili rješenje o neprihvaćanju ili odbacivanju prijedloga, a ovako o njihovu prijedlogu nije bilo raspravljeno na način predviđen Ustavnim zakonom I Poslovnikom Ustavnog suda.”
Kušan se osvrće i na činjenicu da je svih 27 ustavnih tužbi i zahtjeva za ocjenu ustavnosti vezanih uz Stožer dodijeljeni jednom te istom sucu izvjestitelju koji je zadužen za izradu nacrta odluke Ustavnog suda (sucu Rajku Mlinariću op. a): “Ne vidim nikakvu korist od toga da se predmeti s istim pravnim pitanjima dodijele istom sucu izvjestitelju”, piše Kušan i obrazlaže da bi raspoređivanje tih predmeta na više sudaca ne samo olakšalo i ubrzalo njihovo rješavanje nego i poboljšalo kvalitetu konačne odluke.
Nakon što je svih 27 predmeta dodijeljeno jednom sucu izvjestitelju, a ostali uključujući i one koji su još u ožujku tražili da Ustavni sud ta pitanja samoinicijativno raspravi mjesecima bili isključeni, sutkinja Kušan objašnjava kako je izgledalo donošenje odluke.
“…Nacrti odluka u ovom predmetu bili su mi potpuno nedostupni sve do 3. rujna (11 dana prije donošenja konačne odluke op. a). Do tada nisam vidjela ni znala, niti mogla vidjeti i znati bilo što o radu na tim predmetima. Zbog toga do tada nisam mogla ni na koji način sudjelovati u radu na njima, doprinijeti kvaliteti ili brzini rada i na kraju krajeva ispuniti svoju dužnost ustavne sutkinje. I na kraju, sigurna sam da bi doprinos mnogih sudaca bio veći da je između uvida u nacrt odluke te rasprave i odlučivanje prošlo više vremena. Ovako nam je ostavljen samo izbor između hitnosti odlučivanja za koju smo se zalagali mjesecima i nemogućnosti raspravljanja na način na koji to predviđeno ustavnim zakonom i kako nam je to nalagao osjećaj dužnosti i odgovornosti”.
Zato su tvrdi sutkinja u izdvojenom mišljenju u ovom važnom predmetu mnoga pitanja ostala bez odgovora, a mnoge dileme neraspravljene.
I dok je većina od 10 sudaca, među kojima i predsjednik suda, odlučila da sjednica na kojoj se raspravljalo i glasalo o prijedlogu odluke o anti-epidemijskim mjerama neće biti javna, sutkinja Kušan u izdvojenom mišljenju koje podržavaju suci Abramović i Selanec piše:
“Smatram da je javnost djelovanja Ustavnog suda iznimno važna i bez nje Ustavni sud ne može u potpunosti obavljati ulogu koju ima…. Ustavni se sud svojim odlukama obraća građanima, zbog njih postoji i bez njihovog povjerenja ne može imati ulogu koja mu je namijenjena”.
Za komentar ovog dijela izdvojenog mišljenja troje ustavnih sudaca upitali smo profesoricu ustavnog prava, Sanju Barić.
"Prije nego što je objavljena odluka Ustavnog suda o anti-epidemijskim mjerama, ali i ranije u javnosti je postojao dojam o načinu funkcioniranja Ustavnog suda. U izdvojenom mišljenju troje sudaca smo, međutim, dobili i potvrdu da je naš dojam potpuno točan, kazala nam je Barić.
To, tvrdi ona ne narušava autoritet konačne odluke Ustavnog suda, ali činjenica da sud tako funkcionira narušava opći autoritet Ustavnog suda pred građanima. Ustavni sud nema ovršni odjel, ni mač ni pendrek. Sadržaj njihovih odluka jest obavezujući, ali je legitimiran onda kad građani pristaju uz njih jer vjeruju načinu funkcioniranja te institucije. Izdvojeno mišljenje troje sudaca ističe Barić treba shvatiti kao jedan dobronamjerni I istiniti komentar I sugestiju kako bi Ustavni sud mogao početi bolje funkcionirati.
Ovo izdvojeno mišljenje je dodaje dalje Barić neka vrsta apela i prema ustavotvorcu, tj. Saboru da se neke stvari vezane uz način rada Ustavnog suda u zakonu trebaju precizirati kako ne bi bile podložne različitim interpretacijama. Mišljenje troje sudaca je, međutim, primarno apel prema unutra, prema većini u Ustavnom sudu. To nije samo po sebi ništa neobično, jer, sjetimo se da je i nedavno preminula slavna sutkinja američkog Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg voljela isticati da je izdvojena mišljenja pisala rado i sa zadovoljstvom, ali s ciljem da ih većina prihvati tijekom vremena. Dakle, izdvojena mišljenja ustavnih sudaca, napominje Barić ne treba gledati kao oponiranje radi oponiranja već kao dobronamjernu stručnu raspravu unutar suda i prema van ne bi li se srednjoročno i dugoročno njegov rad poboljšao.
“Da je većina u Ustavnom sudu poslušala ono što im je sugeriralo ovo troje sudaca, mogli su donijeti iste odluke, ali još u travnju. Time bi izbjegli puno kritika na svoj račun i pojačali legitimitet svoje odluke. Ovako je većina u Ustavnom sudu svojim ponašanjem sama otvorila bokove za opravdane kritike”, tvrdi Barić.