Umro je Slaven Letica, bez sumnje jedan od najpoznatijih javnih djelatnika posljednja četiri desetljeća.
Rodio se 28. lipnja 1947. u selu Podgori, zaseoku Letišće, koji je imao samo tridesetak obitelji, među kojima su dominirala četiri plemena Letica, i - znao bi dodati - admiral Sveto Letica bio mu je susjed, ali nije u rodu jer je pripadao plemenu Letica - Petričevih. Osnovnu školu završio je u Podgori, a srednju u Makarskoj. Počeo je studirati na Višoj ekonomskoj školi u Splitu, ali je nakon prve godine odlučio otići u Zagreb, na Ekonomski fakultet, na kojem je diplomirao 1971. godine.
Raspad socijalizma
Dvije godine ranije, nakon gušenja Praškog proljeća, vodio je studentsku delegaciju u Brno i Bratislavu i u jednom studentskom baru dočekao konačni Dubčekov pad. "Slovaci su plakali; nitko nije vikao. Tada sam zaključio da je komunizam latentno mrtav, i kao ideologija i kao poredak", napisao je kasnije.
Zaposlio se u Republičkom zavodu za zapošljavanje, gdje je pokrenuo istraživačku djelatnost o tržištu rada i nezaposlenosti te časopis Zapošljavanje i udruženi rad. Letica je postao šef tzv. analitičke službe, da bi ubrzo počeo za različita poduzeća i ustanove raditi tzv. samoupravne opće akte, zahvaljujući čemu je završio na Medicinskom fakultetu. Pošto je napisao Statut i još desetak pravilnika za potrebe fakulteta, profesor Milan Škrbić ga je zaposlio kao asistenta za predmet medicinska sociologija, koji se predavao u satnici predviđenoj za TIPSS i Osnove marksizma.
Ulazak u Sabor
Paralelno s radom na fakultetu počeo je raditi za Svjetsku zdravstvenu organizaciju (Ujedinjene narode). U statusu privremenog savjetnika i konzultanta Slaven Letica je radio na projektima te organizacije gotovo u svim europskim zemljama te u Indiji, na Filipinima, u Kini, na Tajlandu, u Egiptu, Pakistanu, Sudanu i Burmi. Većina projekata bila je povezana s tematikom vodstva i upravljanja u zdravstvu, organiziranja zdravstvenih službi i ekonomske analize u zdravstvu. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu na temu Teorija ekonomskog razvoja i makroekonomska politika. Doktorirao je potom u istoj ustanovi na temu Faktori rasta i mogućnosti racionalizacije zdravstvene potrošnje u Hrvatskoj.
Šira javnost upoznala je Leticu u vrijeme raspada socijalizma, posebno u ulozi prvog osobnog savjetnika predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, od svibnja 1990. do ožujka 1991. Izravno je sudjelovao u procesu stvaranja hrvatske države: u pisanju načela za Ustav i u osmišljavanju ključnih hrvatskih državnih institucija. Letica je kasnije tvrdio da se s Tuđmanom razišao jer se nije slagao s idejom podjele BiH, ali i da je njihov prekid bio korektan.
Iz tog razdoblja datira crna mrlja, koja ga je pratila do kraja. Naime, sudjelovao je u pripremi huškačkog teksta "Vještice iz Rija", koji je bio optužnica protiv nekoliko novinarki i feministica za, izmišljeno, "protuhrvatsko djelovanje".
Politika ga je privlačila. Kao neovisni kandidat Slaven Letica kandidirao se na predsjedničkim izborima 2000. i 2005. godine. Na prvim je izborio 4,14 posto ili 112.000 glasova, a na drugima 2,59 posto ili manje od 58.000 glasova. U Hrvatski sabor izabran je u njegovu 5. sazivu, u prosincu 2003. godine, kao neovisni kandidat i nositelj izborne liste HSP-a i Zagorske demokratske stranke u I. izbornoj jedinci.
Dobro je trpio kritike i, ne bez ironije, jednom je napisao: "Bije me glas snalažljiva čovjeka i srebroljupca, iako nikad nisam imao uštede od koje bih mogao živjeti dva mjeseca. Nemam je ni danas".
Kada je sredinom kolovoza preminuo sveučilišni profesor Josip Kregar, Letica se od njega oprostio sljedećim riječima: "Josip Kregar privatno je bio ugodan sugovornik i dobar čovjek. Svjetonazorski smo se razlikovali. Dragi Joža, počivaj u miru".
Sličan posljednji pozdrav zaslužuje Slaven Letica. Iza njega su ostale supruga, sinovi i unuke, na koje je bio jako ponosan.