Nakon što je rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras u priopćenju optužio bivšu dekanicu Filozofskog fakulteta da izmišlja skandal kojega nema („megaskandal smijenjene dekanice“), oglasila se i prozvana Vesna Vlahović-Štetić.
Povod sukoba između rektora i bivše dekanice jest tretiranje izjave bivše studentice Filozofskog. Bivša studentica izjavom iz 2018. prokazuje umirovljenoga profesora zbog seksualnog uznemiravanja. Istoga je profesora rektor, unatoč saznanju o izjavi bivše studentice, unaprijedio u počasno zvanje professor emeritus. Rektor slučaj nije procesuirao jer je, kako je naveo u priopćenju, izjava imala bitnih nedostataka, a i sama je etički problematična.
Podsjetimo, u Borasovu priopćenju stoji: „Izjava ima bitnih nedostatka da bi mogla poslužiti kao uporište za pokretanje etičkog postupka. Iz teksta izjave, koja inače nije predana preko urudžbenog ureda, nije razvidno kada je dana, kome je i s kojom svrhom upućena. Iz druge dokumentacije moglo se zaključiti da je dana i kod Dekanice deponirana s namjenom da spriječi donošenje prijedloga da Profesor bude kandidiran za počasno zvanje professor emeritus, čime je sama postala etički problematičnim dokumentom“.
Odgovor bivše dekanice Filozofskog fakulteta Vesne Vlahović-Štetić prenosimo u cijelosti:
Dana 1. veljače 2021. rektor prof.dr.sc. Damir Boras izdao je priopćenje za medije pod naslovom „Skandalozna proizvodnja skandala“. Radi pravilnog i potpunog informiranja javnosti potrebno je skrenuti pažnju na neke činjenice. Tim više što rektor prof.dr.sc. Damir Boras u svom priopćenju uporno pokušava skrenuti temu s bitnog.
Točno je da mi se za vrijeme mandata dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu obratila kolegica i povjerila na čuvanje svoju Izjavu. Izjava je sadržavala opis traumatičnog iskustva koje je doživjela od strane u tom trenutku već umirovljenog profesora, te sam s izjavom postupila upravo onako kako sam bila zamoljena.
Nadalje, valja istaknuti da, kao tadašnja dekanica, nisam uopće mogla utjecati na odluku Odsjeka kojom je odbijeno raspravljanje o kandidaturi profesora za počasno zvanje professor emeritus.
S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o umirovljenom profesoru, koji više nije bio zaposlenik Filozofskog fakulteta, Etički kodeks fakulteta nije se mogao odnositi na njega i njegove zahtjeve. Slijedom toga mu se kao trećoj osobi nije mogla dostaviti deponirana izjava, niti zapisnik sa sjednice Odsjeka jer bi se time postupilo suprotno Općoj uredbi o zaštiti osobnih podataka.
Točno je da je rektor prof.dr.sc. Damir Boras u više svojih dopisa inzistirao na dostavi tonskog zapisa ili transkripta tonskog zapisnika sjednice Odsjeka, čime je od mene traženo da postupim suprotno Statutu, prisilnim propisima i Općoj uredbi o zaštiti osobnih podataka, dakle protuzakonito. Dana 20. veljače 2019. dostavila sam rektoru prof.dr.sc. Damiru Borasu verificirani zapisnik sa sjednice Odsjeka kao jedini relevantan dokument radi utvrđivanja tijeka i zaključaka sjednice.
Nakon što sam dobila dopuštenje kolegice, deponiranu Izjavu dostavila sam rektoru prof.dr.sc. Damiru Borasu. U tom trenutku rektor ima baš svu relevantnu dokumentaciju, sve što mu je potrebno.
Ali ono što se može iščitati iz priopćenja za medije rektora prof.dr.sc. Damira Borasa jest da je on u cijelom slučaju bio najviše zaokupljen pravima i željama umirovljenog profesora, te da su ga jako zabrinule činjenice:
- da se umirovljenom profesoru uskratio uvid u deponiranu osobnu Izjavu koja je prema izričitoj uputi kolegice bila deponirana u zatvorenoj omotnici kod mene kao dekanice;
- da sam ja kao dekanica „tvrdokorno i sustavno ometala procesuiranje pritužbe Profesora i izjave članice Vijeća Odsjeka od strane Rektora Sveučilišta u Zagrebu.“
No, očito da ga mnogo manje brinu prava kolegice. Rektor zaključuje da on:
- „ nije našao uporišta ni opravdanja za pokretanje postupka u odnosu na deponiranu izjavu članice Odsjeka pred Etičkim povjerenstvom“,
- a očito se sumnja i u vjerodostojnost Izjave s obzirom da eto ista “nije predana preko urudžbenog ureda“. Za mene to je neizmjerno banaliziranje i neumjesno birokratiziranje vrlo bolnog iskustva žrtve.
Rektor prof.dr.sc. Damir Boras nije me obavijestio o daljnjim poduzetim koracima, ali je dotičnog profesora predložio za professora emeritusa iz tzv. „rektorove kvote“. Naime, temeljem profesorovog očitovanja rektor je sam zaključio da on nije kriv. No, s kolegicom nije razgovarao niti je tražio njezino očitovanje.
Na kraju imam potrebu izraziti žaljenje jer iz rektorovog priopćenja jasno proizlazi kako smatra da su za cijelu ovu situaciju KRIVE ŽENE. Kolegica koja se usudila deponirati Izjavu (a nije ju, zamislite, urudžbirala), ja koja sam tu Izjavu i zapisnik proslijedila rektoru ali sam odbila nezakonito postupiti i dati transkript sjednice, i naravno novinarka koja piše o cijelom slučaju. Jedino profesor o kojemu je riječ i rektor nisu krivi. Živimo li još uvijek u takvom svijetu?