Uspije li mu zacrtani plan, Dean Stanković (33) do lipnja će u radnoj knjižici imati novo zanimanje. Umjesto profesora povijesti pisat će tehničar zaštite. Nesuđenu visoku stručnu spremu zamijenit će srednja stručna sprema stečena kroz jednogodišnji tečaj prekvalifikacije. Vodio se logikom: kao tehničar zaštite daleko će lakše pronaći posao nego kao profesor povijesti u školi.
Stanković je završio jezičnu gimnaziju i zahvaljujući dobro napisanim prijemnim ispitima mogao je birati između Pravnog i Filozofskog fakulteta. Odlučio se za studij povijesti i informatologije na Filozofskom u Zagrebu. Unatoč tome što mu je povijest uvijek bila draga, tečaj za srednjoškolsku prekvalifikaciju u usporedbi sa studijem daleko mu je zanimljiviji. Nakon studiranja bilo mu je, doduše, neobično sjesti u školsku klupu, no tvrdi da su uvjeti daleko bolji: uz odlične predavače i predmete poput kriminalistike, prednost je individualni pristup.
Troškovi studiranja
- Studij i nema previše smisla. Trudiš se, učiš, godinama odlaziš na faks, koštaš roditelje, nemaš novca, a kad dobiješ diplomu, kucaš od vrata do vrata bez ikakva uspjeha. Ne poznajem niti jednog svog kolegu s diplomom koji je pronašao posao u struci - kaže Stanković, kojemu su troškovi studiranja godišnje iznosili 20 tisuća kuna, a jednogodišnju prekvalifikaciju plaća 7000 kuna.
Uspije li njegov plan, i Damir S. (podaci poznati redakciji) do lipnja će u radnoj knjižici imati novo zanimanje. Umjesto magistra socijalnoga rada pisat će kuhar. Pritom će, vjeruje, nakon završenog tečaja i prekvalifikacije imati oko 2000 kuna veću plaću kao kuhar nego što bi imao kao magistar socijalnog rada.
Veterinar postao kuhar
- Kao socijalni radnik imao bih plaću u državnoj službi oko 5000 kuna i tim se novcem ne bih mogao utješiti što radim u svojoj struci dobra djela. Kao šef kuhinje očekujem početnu plaću od 7000 kuna i veliko zadovoljstvo jer s tom strukom ispunjavam svoju davnu želju - kaže Damir, kojemu je sigurnost zaposlenja i napredovanja daleko veća sa srednjom stručnom spremom nego s visokom. Da bi napredovao kao kuhar, plan mu je otići van na specijalizaciju. Kad je o ukupnom ulogu riječ, prekvalifikaciju za kuhara koju je upisao u rujnu i traje ukupno 10 mjeseci platit će 7500 kuna.
Dean i Damir dvojica su od ukupno 1100 trenutačnih polaznika Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu, institucije čiji statistički podaci pokazuju porast broja upisa ljudi sa završenom visokom ili višom stručnom spremom.
Visokoobrazovani na tečajevima za kuhare, slastičare ili kozmetičare čine 20-ak posto ukupnog broja polaznika. - Sve se češće ljudi s VSS-om dolaze prekvalificirati u srednjoškolsko zanimanje zbog veće zaposlivosti, ali i želje da pokrenu vlastiti posao - kaže Snježana Zbukvić, voditeljica programa srednjeg obrazovanja u PUO Zagreb.
Imali su tako u jednoj od grupa diplomiranog veterinara koji je odlučio promijeniti zanimanje u kuhara i otvoriti restoran, a trenutačno imaju povjesničarku umjetnosti upisanu u program prekvalifikacije za slastičara.
Nove investicije
I na Suvremenom učilištu u Splitu od 20-ak polaznika po grupi ih četvero ili petero ima visoku stručnu spremu, najčešće iz prava ili ekonomije. Prosjek godina im je 33 i prekvalificiraju se kroz neki od 150 programa u ponudi.
Jedna od njihovih polaznica je Splićanka Angela Jozić, magistrica upravnoga prava. Nakon nekoliko godina rada u struci, odlučila se za prekvalifikaciju u visažisticu. - Mislim da u budućnosti s tim zanimanjem mogu ostvariti dobru karijeru - kaže Angela Jozić koja će prekvalifikaciju u trajanju od četiri mjeseca platiti 5000 kuna i upisati je u radnu knjižicu.
Lea Nikolac iz Splita, magistrica poslovne ekonomije - smjer menadžment.
- Nikada nisam radila u struci jer je ponuda poslova jako mala, a potražnja velika. Upisala sam prekvalifikaciju za visažiste jer me šminkanje oduvijek zanimalo. Ne znam hoću li uspjeti razviti karijeru, no barem ću moći raditi nešto što me veseli i ispunjava - kaže Lea Nikolac.
Splićanka Božena Radić ima završen upravno-pravni studij. I njena je priča slična - posla u struci nema, no to je ne sprječava da mijenja zanimanja. Nakon tečaja za pedikerku, trenutačno pohađa tečaj prekvalifikacije za masažerku. Plaća ga 5000 kuna.
Kako žive
- Vrijeme kada se čovjek zadržavao na istome poslu cijeli radni vijek je tempi passati i to što svi ti ljudi rade s prekvalifikacijom svakako je pozitivno. Očito obrazovni sustav ne prati trendove vremena - kaže Alfredo Patrk, stručni suradnik i predavač na Narodnom učilištu Rijeka, na kojem također bilježe trend porasta visokoobrazovanih polaznika.
Najčešće se odlučuju za tečaj za tehničara zaštite, kuhara, konobara, slastičara ili bilo koje - kako ih nazivaju - opipljivo zanimanje s kojim se brzo mogu zaposliti.
No šest godina nezapolena Zagrepčanka Tihana Jarić Dauenhauer (35) ne razmišlja o prekvalifikaciji. Smatra da je 17 godina obrazovanja, kao i činjenica da je bila među deset posto najboljih studenata u generaciji sasvim dovoljan ulog.
Obitelj Jarić (foto: Marko Miščević / Cropix)
Studij sociologije i filozofije završila je prije osam godina i nikada nije radila u struci. Iako je znala slati i po pet ili šest molbi za posao dnevno, dosad je imala priliku doći na samo jedan razgovor za posao profesorice. Nije joj uspjelo. Nastavila je slati životopis za poslove u srednjoj stručnoj spremi, no ni s prodavaonicama obuće, buticima, recepcijama nije imala sreće.
- Smatram se sretnom jer poznajem ljude s diplomom koji su na burzi i jedva preživljavaju - kaže Tihana Jarić, kojoj je dosta ulaganja u edukaciju koja nema smisla.
Svoj dio, što se obrazovanja tiče, odradio je tridesetšestogodišnji Ivan Barlović. Uloženih 70 tisuća kuna u studij na Kineziološkom fakultetu, koji je prošao dajući 85 posto ispita na prvu prijavnicu, nije mu se isplatilo.
Ivan Barlović - profesor i konobar (foto: Damjan Tadić/Cropix)
Pa profesor kineziologije već deset godina radi kao konobar. Konobario je i tijekom studija, uvjeren da će kad dobije diplomu, posao za šankom zamijeniti onim u sportskoj dvorani.
San profesora
- Moj san je zaposliti se u školi kao profesor zdravstvene kulture. Nisam od toga odustao. Svakih pola godine vadim novu potvrdu o nekažnjavanju i dalje ću se javljati na raspisane oglase. Poslao sam dosad više od 50 molbi u škole, ali nikada nisam imao priliku doći ni na razgovor za posao - kaže Ivan Barlović.
Profesor kineziologije ne srami se nimalo što radi kao konobar. Da u kafiću gdje je zaposlen dobije otkaz, išao bi, tvrdi, ako treba, i u smetlare. Bitno mu je da plaća račune.
- Ništa mi nije teško raditi, no ne mogu prežaliti što za mene nema mjesta u struci. Čemu onda naobrazba, čemu fakultet? Da se mene pita, stopirao bih upise na fakultete koji produciraju nezaposliv kadar - rekao je profesor konobar s mjesečnim primanjem od 4700 kuna.
Toliko bi otprilike imao i kao profesor početnik.
150% više obrazovanih na burzi rada
U pet godina krize broj visokoobrazovanih bez posla povećao se za čak 150 posto. Iako je u apsolutnim brojkama na burzi I dalje najmanje visokoobrazovanih njihov se broj najviše povećao u krizi pa ih je danas u potrazi za poslom jedan I pol puta više nego prije pet godina.
U studenom 2013. na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo je prijavljeno 18.630 nezaposlenih s prvim stupnjem fakulteta, stručnim studijem ili višom školom, dok ih je u studenome 2008. godine bilo 7.463. Na razini fakulteta, akademije, magisterija I doktorata povećanje je još veće. Istovremeno je broj nezaposlenih sa srednjom stručnom spremom povećan za 58 posto. Stručnjaci upozoravaju kako je riječ o alarmantnoj situaciji koja ima dva uzroka.
Prvo, riječ je mahom o visokoobrazovanim mladim ljudima koji su tek izašli iz obrazovnog sustava bez I jednog dana radnog iskustva. Radi se o pripravničkim radnim mjestima s relativno dobrim početničkim plaćama koja se u krizi gotovo uopće nisu otvarala. Drugo, takav rast među osobama s najvišim stupnjem obrazovanja ukazuje na dramatičnu neusklađenost obrazovnog sustava I potreba tržišta rada. Obrazujemo prevelik broj ljudi za zanimanja za koja nema posla, a dio onih koji izlaze iz sustava nemaju konkretna znanja I vještine koje trebaju poslodavcima. (G. Galović)