Nakon što su prije nešto malo manje od dva mjeseca na pružnom prijelazu u Bolfanu smrtno stradale 27-godišnjakinja i dvoje malodobne djece, oglasio se HŽ kako bi šokiranoj javnosti priopćio da je prijelaz bio osiguran prema zakonu, a za nesretan slučaj očito je bila odgovorna vozačica. Ovaj četvrtak stiže još jedna tragična vijest, pod kotačima vlaka na pružnom prijelazu u blizini Osijeka smrtno je stradao 76-godišnji vozač nakon što je na njegov automobil naletjelo željezničko vozilo. Krivac - opet vozač koji, priopćili su iz policije, nije na propisan način zaustavio automobil, a slične nesreće na pružnim prijelazima mogu se pronaći u svim dostupnim službenim izvješćima.
Jedno od njih je ono HŽ Infrastrukture o sigurnosti u 2020. godini u kojem se krivnja za brojne nesreće izravno pripisuje "nediscipliniranim vozačima cestovnih vozila". Tako se to tumači u domaćim dokumentima, ali oni europski ipak daju malo širu sliku i jasnije upozoravaju na sigurnosni i infrastrukturni problem domaćih željeznica.
Paradoks
Posljednje izvješće Agencije EU za željeznicu za 2020. godinu otkriva da je Hrvatska treća u Europi po broju ozbiljnih nesreća i nesreća na željezničko-cestovnim prijelazima te da su od nas gore samo dvije zemlje, Grčka i Estonija.
Prema podacima EU, u Hrvatskoj se na svakih milijun vlak-kilometara dogodi 1,35 nesreća, prosjek na razini Europe samo je 0,35, a vrlo loše stojimo i kad je riječ o razini zaštite pružnih prijelaza, gdje ih je više od 60 posto osigurano pasivnim te još 13 posto "ručnim" vrstama zaštite, a automatsko upravljanje ima samo 17 posto prijelaza.
Očekivano, europski podaci vrlo jasno upućuju na poveznicu između razine sigurnosti zaštite i učestalosti nesreća, što u HŽ-u i dalje zanemaruju: zemlje s najvećim brojem nesreća ujedno imaju vrlo nizak udio automatske zaštitne opreme, Estonija osam posto, Rumunjska oko četiri, Latvija deset, a iznimka je Grčka koja je druga po učestalosti broja nesreća, ali ipak ima automatsku razinu zaštite na gotovo polovici željezničko-cestovnih prijelaza.
Najgora je prema podacima Dunavska makro regija kojoj pripada i Hrvatska - u razdoblju od 2018. do 2020. godine, upravo na području Austrije, Hrvatske, BiH, Bugarske i ostalih pripadnica dogodilo se čak 41 posto svih europskih nesreća, na nju otpada i 35 posto svim smrtno stradalih, a čak 53 posto ozbiljnih nesreća dogodio se u nekoj od njezinih 12 zemalja pripadnica.
Kad je riječ o našoj zemlji, u 2020. godini na nekom od željezničko-cestovnih prijelaza smrtno su stradale četiri osobe i teško stradalo još njih šest, a paradoks je da je u toj godini broj žrtava zapravo smanjen jer je 2019. završila sa šest smrtno stradalih i još šest ozlijeđenih osoba.
Prema podacima iz izvješća Agencije za sigurnost željezničkog prometa, željezničko-cestovni prijelazi nositelji su većine sigurnosnih problema kad je riječ o domaćoj željeznici. u njih bi trebalo redovito ulagati kako bi se podigla razina sigurnosti. Ovo izvješće detektira da su ta ulaganja od 2015. godine minimalna te da se sigurnost, na žalost, umjesto investicijama osigurava "snižavanjem brzine vožnje" te "smanjenjem propusne moći pruga".
Ne čudi stoga što stradali na pružnim prijelazima redovito pune stranice domaćih portala i rubrika crne kronike.
U posljednjih šest godina smrtno ih je stradalo 39, od kojih njih 14 na prijelazima označenima samo prometnim znakovima.
Nesreća iz rujna jedna je od težih koje pamtimo - 27-godišnjakinja koja se sa sinom, nećakinjom i suprugom zaputila prema bolnici u posjet sestri nije se zaustavila na pružnom prijelazu, nakon čega je u automobil udario vlak, a život su izgubile tri osobe.
Zaključak: bila je kriva vozačica jer nije na vrijeme zaustavila vozilo, no činjenica je i to da prijelaz nije imao branike koji bi pružili dodatnu zaštitu, nego samo Andrijin križ, oznaku STOP te trokut preglednosti.
Četvrto mjesto
Iako i europsko izvješće upozorava da su krivci za najveći broj nesreća upravo vozači cestovnih vozila, napominje se da na njihovu učestalost itekako utječe vrsta zaštite na prijelazu te da je u 2020. godini na razini EU i dalje postojalo više od 40.000 pasivnih željezničko-cestovnih prijelaza, od čega njih 14.000 u Dunavskoj makro regiji.
Za razliku od domaćih izvješća koja krivnju uglavnom prebacuju na vozače, ono europsko njihovo ponašanje stavlja tek na četvrto mjesto i navodi tri važnija faktora koja pridonose nesrećama: lošu infrastrukturu, nedovoljnu količinu podataka i nezavisnih istraga nesreća te lošu procjenu nadležnih osoba.