Rafinerija u Sisku ne proizvodi gubitke. Pokazuje to Inina analiza iz listopada 2012. godine, koja je dosad bila posve nepoznata i nedostupna javnosti. Taj dokument, koji je Jutarnji list dobio na uvid, po svojim je zaključcima potpuno suprotan tvrdnjama o nepodnošljivim gubicima sisačke rafinerije, kojima se popločava put u njeno brzinsko gašenje.
Interna studija
Interna Inina studija, koju su Vladini konzultanti upravo temeljito proanalizirali, pokazuje da rafinerija u Sisku nije teški gubitaš, kako se to Ina pokušava prikazati. Sisak, tvrdi se u toj studiji, s preradom od 600 tisuća tona domaće nafte, posluje pozitivno, s godišnjom zaradom od četrdesetak milijuna dolara. Rezultat je to činjenice da ta rafinerija prerađuje isključivo kvalitetnu naftu iz domaćih nalazišta, pa su joj ulazni troškovi znatno niži nego da sirovinu kupuje na inozemnom tržištu. Tvrdnje o neodrživosti Siska, u svojim kalkulacijama barataju cijenom sirove nafte na mediteranskom tržištu. Bude li se u Sisku i dalje prerađivala samo jeftina domaća nafta, onda se odluka o sudbini rafinerije može prolongirati. S obzirom na stanje naftnih polja Stružec i Žutica, proizvodnja je ekonomski održiva, barem još nekoliko godina.
Ako nema ekonomskih razloga za brzopotezno gašenje Siska, to ne znači da iza namjere ne stoje ekonomski interesi. Ali - ekonomski interesi mađarskog MOL-a. Koji se ne podudaraju s interesima hrvatske države kao drugog velikog Inina dioničara.
Trenutno zatvaranje Siska proizvodi za hrvatsku stranu ekonomski i socijalno štetne posljedice. Ali, ono što nije dobro za Hrvatsku može biti dobro za MOL. Ako se Sisak zatvori, hrvatska bi sirova nafta vjerojatno završila u MOL-ovim rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj. Iz materijala koji su upravljačkim strukturama u Ini podastrti prošli tjedan jasno proizlazi da se domaća nafta nakon gašenja Siska ne bi prerađivala u Rijeci, što zbog karaktera tamošnjih postrojenja nije ni moguće, nego bi se plasirala na tržište, odnosno izvozila neprerađena.
Jeftina sirovina
MOL bi tako osigurao jeftinu sirovinu za svoje pogone i, što bi bila druga dobit, dodatno tržište za svoje derivate. Nema nikakve sumnje da bi potrebe koje sada zadovoljava sisačka rafinerija preuzeo MOL. Ne bude li Siska, otvara se mogućnost da preko Inine prodajne mreže plasira svoje proizvode. Takve su namjere, uostalom, jasno vidljive iz skica objavljenih u “Projektu Caliper”, kako se naziva Inina analiza iz rujna ove godine, kojom se na osnovu fabriciranih i tendenciozno interpretiranih podataka pokušava dokazati nužnost zatvaranja sisačke rafinerije. Tamo je zamišljena Inina budućnost već nacrtana: hrvatska nafta ide prema Mađarskoj, MOL-ovi derivati na hrvatsko tržište.
Tvrtka za distribuciju
Ina postaje tvrtka za distribuciju MOL-ovih proizvoda. Tako Inini interni dokumenti potvrđuju konstataciju ministra Ivana Vrdoljaka da MOL želi Inu pretvoriti u mrežu benzinskih crpki, bez proizvodnje i razvoja. Sigurno je da zatvaranje hrvatskih rafinerija slabi Inu kao hrvatskoj državi strateški važnu energetsku kompaniju, a povećava profitabilnost MOL-ovih rafinerija.
Dvije godine strogo skrivana Inina analiza, međutim, dokazuje da je rafinerijska proizvodnja u Sisku iz domaće nafte ekonomski održiva, barem nekoliko godina, koje mogu biti dragocjene kako bi se pripremila kvalitetna alternativna rješenja i modernizirala rafinerija u Rijeci. Planovi iz “Projekta Caliper”, tvrde stručnjaci, neozbiljni su, nedorađeni, mahom nerealni, svi redom na dugom štapu.
Za pretvaranje Siska u skladišni prostor, tvrdi studija, nema ekonomskog rezona. Ideja da se nafta prerađena u Rijeci prebacuje u Sisak, a onda odatle distribuira u Zagreb i druge dijelove Hrvatske nije ni praktična, ni isplativa.
Neostvariv plan
Optimalan model opskrbe tržišta naftnim derivatima podrazumijeva direktnu dostavu goriva iz rafinerija na benzinske postaje i drugim potrošačima. “Caliper” je jasan samo u jednom: da se Sisak već početkom iduće godine, dakle za tri mjeseca, definitivno mora zatvoriti. Pretvaranje sisačkih postrojenja u spalionicu otpada, kemijsko-farmaceutsku ili bio rafineriju, sve je to tek na razini ideje, potpuno nepripremljeno.
Hrvatsku stranu posebno zabrinjava što je ta analiza - na osnovu koje Inino rukovodstvo pod potpunom kontrolom MOL-a pokušava crtati budućnost tvrke - vrlo nerazgovjetna i što se tiče planova za Rijeku. Ulaganja u modernizaciju ničim se ne jamče i nema preciznih rokova.
Ostao bi samo uvoz
Izabrani model najavljene gradnje koking kompleksa ostavlja mogućnost da se od njega u svakom trenutku odustane. Sumnja da MOL zapravo namjerava zatvoriti obje hrvatske rafinerije referira se i na činjenicu da “Projekt Caliper” razrađuje dvije opcije. Prva je zatvaranje Siska i modernizacija Rijeke. Druga pretvaranje i jedne i druge rafinerije u skladište naftnih derivata. Što znači da bi Hrvatska sve svoje potrebe za naftnim gorivima morala osiguravati uvozom.
Hrvatska je pozicija u pregovorima s MOL-om za hrvatsku Vladu jasna: Sisak ostaje u funkciji, s preradom domaće nafte, sve do završetka modernizacije rafinerijskih kapaciteta u Rijeci, koja bi onda, uz sirovinu iz uvoza, mogla preuzeti i preradu hrvatske nafte. To znači da bi sisačka rafinerija mogla raditi još najmanje četiri do pet godina, koliko je potrebno za gradnju riječkih koking postrojenja. U tom bi se vremenu onda mogla pripremiti i provesti alternativna rješenja za Sisak.
‘Ovaj podatak je temelj za dogovor’
Zaključci s posljednje, burne sjednice Nadzornog odbora Ine otvaraju mogućnost da se sudbina tvrtke napokon počne rješavati na primjeren način. Prije svega donošenjem nove strategije razvoja Ine za idućih pet do deset godina, a zatim i stavom o potrebi da se dva najveća dioničara, dakle MOL i hrvatska Vlada, dogovore o obostrano prihvatljivom modelu korporativnog upravljanja. Pritom bi analiza koja dokazuje ekonomsku održivost sisačke rafinerije - a dvije se godine skrivala po ladicama Ininih izvršnih direktora - mogla odigrati važnu, ako ne i prekretničku ulogu.
Hrvatska strana ističe da su članovi Uprave svojim napuštanjem sjednice otvorili mogućnost dogovora, jer bi bez toga vjerojatno bi sudbina Siska i Rijeke na sjednici Nadzornog odbora definitivno bila zapečaćena.
Komentar Viktora Vresnika: Sisak je žrtva loših odnosa države i MOL-a
Može li u slučaju Ina ono što nije dobro za Hrvatsku biti dobro za MOL i jesu li svi interesi najveće mađarske kompanije doista u potpunom neskladu s interesima hrvatskih vlasnika? Teško mi je progutati takvu priču, čak i kad mi pod nos guraju analize koje to navodno potvrđuju.
Čemu, dakle, skepsa.
Prvo, teško je povjerovati u postojanje pouzdane, a dobro skrivene analize, o kojoj do danas nije obaviještena uprava kompanije koja posao mora voditi u interesu svih vlasnika. Tko je naručitelj analize ako to nije uprava? Kako je analiza provedena, a da ni jedna od stručnih službi koje su pod izravnom komandom uprave to nije saznala?
Ako je naručitelj analize doista bio sam vrh korporacije u Budimpešti, koji je u tom slučaju iz ne baš jasnih razloga odlučio analizu provesti tajno, zašto se onda, nakon što su poznati rezultati, poduzimaju njima suprotni koraci i zašto se planira gašenje navodno profitabilnog dijela kompanije?
Lakše je zato povjerovati kako se, zbog upetljanosti države u upravljanje kompanijom, ali i zbog zamućenih odnosa hrvatske države i MOL-a u prošlosti, danas svaka od strana služi pritiscima koji uključuju sve poluge populističkog vođenja politike. Sisak je u tom slučaju sredstvo, ali i potencijalna žrtva takve, prije svega loše korporacijske politike i nesređenih odnosa među vlasnicima kompanije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....