Karlovčanin Ištvan Bajai ima 80 godina. Ima pet stentova, tri premosnice i "pacemaker", dijagnosticirani karcinom, KOPB, nepokretan je i 24 sata na kisiku. Supruga mu isto ima karcinom i na liječenju je kod kćeri u Njemačkoj. Ištvan sam ne bi mogao živjeti te je od svibnja smješten u karlovačkom obiteljskom domu Dunat. Rekao nam je da želi umrijeti u Karlovcu u kojem je i rođen, a zahvalan je vlasniku doma Draženu Kosiću koji čini sve da mu ono što mu je od života preostalo prođe najbolje što može.
Dražen Kosić po zanimanju je medicinski tehničar, u domu mu radi i supruga, njegovateljice, kuharice. U njega je uložio milijune kuna kako bi olakšao svojim korisnicima svakodnevicu, nema pragova među sobama, kupaonice nemaju tuš kabine već su u razini podova i tuširati se može i u invalidskim kolicima, ugradio je lift, iako to nikakav pravilnik od njega nije tražio, čak je kupio i potpuno opremljeno sanitetsko vozilo. Unatoč svemu tome, taj obiteljski dom ne udovoljava uvjetima da postanu ustanova odnosno klasični starački dom, što će mu, sukladno predloženom Zakonu o socijalnoj skrbi kojim se obiteljski domovi ukidaju, biti jedina opcija
Kupio novu kuću
- Evo vrlo jednostavne ilustracije: širina zida u hodniku za ustanovu mora biti 180 cm, a sada je kod mene 120, na hodnik se naslanja nosivi zid, ja bih to morao pomaknuti za 60 cm, a to znači da cijelu kuću na četiri etaže moram srušiti pa graditi od temelja.
Prema minimalnim tehničkim uvjetima, pokretni korisnik mora imati šest kvadrata prostora, nepokretni jedan više. Kod mene i jedni i drugi već sada imaju više, i do deset kvadrata po korisniku, ali da radim preinake hodnika, morao bih ih odraditi na uštrb prostora u sobama, pa bi korisnici imali manje korisnih kvadrata - objašnjava nam Dražen Kosić situaciju u kojoj se našao.
Zakonska lutanja njemu su do sada izbila stotine tisuća kuna iz džep, pa s pravom strepi što će donijeti nova.
- Kada smo otvarali, uvjet je bio da vlasnici žive u obiteljskom domu ili 50 do 100 metara od obiteljskog doma. Ukazala mi s prilika i 2018. kupio sam kuću 50 metara udaljenu od doma, a stan u potkrovlju u kojem smo živjeli preuredio sam u sobe. Oni su to onda opet promijenili tako da vlasnik isključivo može živjeti u kući s korisnicima. Bez veze sam kupio kuću koju sam platio 850.000 kuna jer bih se sada opet trebao useliti u dom! Ima obitelji koje imaju kuću do kuće, ili žive preko dvorišta, ali nije isti krov, i opet su u prekršaju - žali se Kosić.
Evo kako izgledaju njegova ulaganja u obiteljski doma. Bili su u najmu do 2016. godine te su je tada kupili za 1,1 milijuna kuna, novih 850.000 za susjednu kuću kako bi preuredio tavan doma investirao je 2018. godine, prije dvije godine je digao kredit od milijun kuna kako bi obnovio kompletan dom - od stolarije, sanitarija, soba, vrata i štokova te ugradio lift. Mjesečna rata mu iznosi 20.000 kuna.
Ne može opstati
- I što sada napraviti? Ako se smanji broj korisnika, što je opcija, neće mi biti cijena smještaja 4500 kuna, nego 8000 da možemo opstati, ali gdje će završiti moji preostali korisnici? Ako baš inzistiraju da postanemo ustanova, pa neka nam barem ublaže tehničke uvjete - zašto ovaj hodnik mora biti 180 cm? Ne moram imati lift ni sanitetsko vozilo niti je to mjerilo usluge, ljudima je najbitnija njega i hrana - zaključuje Kosić.
I danas su ga, kaže, zvale dvije obitelji njegovih korisnika i pitaju: Što će biti?
- Ne znam, imat ću pet godina za razmišljanje - kaže Kosić.