Nakon što su službeno potvrđene pretpostavke kako posmrtni ostaci pripadaju Antoniji Bilić , u javnosti se sve češće postavlja pitanje hoće li njezina obitelj tražiti odštetu od države. Mnogi smatraju kako su upravo državne institucije odgovorne što je osoba s dosjeom kakav ima Dragan Paravinja slobodno boravila i radila u Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija.
Nad Paravinjom su bile raspisane dvije međunarodne tjeralice: Srbija ga je sedam godina tražila zbog izbjegavanja zatvorske kazne od 4 i pol godine zbog silovanja i pokušaja silovanja, a BiH je za njim 2005. raspisala međunarodnu tjeralicu zbog sumnje da je počinio silovanje 2002. u Sarajevu. Unatoč tjeralicama, Paravinja je nesmetano prelazio granicu i vozio hrvatskim cestama. Očito, nikada prilikom prelaska iz jedne države u drugu njegovi podaci nisu provjeravani.
EKSKLUZIVNO ZA NEDJELJNI Milovan Kubat: 'Obitelj Bilić prva je znala za rezultate DNK analize'
Druga osnova po kojoj obitelj Bilić može tražiti naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli jest činjenica da je teren gdje su nađeni ostaci nesretne djevojke tijekom potrage pretražen čak dva puta, ali bez uspjeha. Radilo se o tzv. patrolnoj pretrazi, a ne o češljanju svake stope jer se glavni dio potrage bazirao na predjelu oko Brljanskog jezera. Bez obzira na način pregleda terena, nije se smjelo dogoditi da čak u dva navrata tijelo ostane nezamijećeno.
Nije nevažno i napomenuti kako je područje glavne potrage određeno prema riječima Dragana Paravinje, a ne prema metodologijama koje se primjenjuju prilikom terenskih pretraga kod sumnji u kazneno djelo. Visinu odštete teško je predvidjeti, jer ona ovisi o posljedicama koje se ne očituju samo o gubitku člana obitelji već i u duševnim patnjama te nemogućnosti nastavka normalnog života. Sukladno našoj sudskoj praksi obitelji nesretne Antonije u slučaju naknade štete za sve pretrpljene patnje može biti dosuđena odšteta od najmanje milijun kuna, piše Slobodna Dalmacija.
Postoje određeni iznosi koji su orijentir za određivanje visine odštete tako da roditelji za gubitak djeteta dobiju najčešće iznose od 160.000 do 230.000 kuna svaki, a braća i sestre po 75.000 kuna. Na te iznose idu kamate koje teku od dana dospjeća do isplate, a s obzirom na sporost postupaka u našem pravosuđu kamate često dosegnu vrtoglave iznose. Taj slučaj ne bi bio prvi u kojem je država dužna isplatiti odštetu zbog propusta službenih institucija.
Na splitskom sudu vodi se slučaj u kojem se mora isplatiti pola milijuna kuna odštete obitelji pokojne Marijane Blažević (17). Država odštetu mora platiti solidarno s V.R. iz Promajne. Blažević je poginula od krhotina odbijenog metka ispaljenog iz kalašnjikova u srpnju 1995. u Makarskoj. Prema odluci Općinskog suda u Splitu, država je odgovorna jer je smrtonosni hitac ispaljen iz puške koju je u 156. domobranskoj pukovniji HV-a zadužio brat V.R., a iako se nalazio na skrbi od 1993., Hrvatska vojska i MORH nisu razdužili njegovo naoružanje.
Navedenom odlukom, 553.000 kuna trebaju se isplatiti na ime nematerijalne štete za duševne boli. Od tog iznosa, 230.000 kuna je naknada za oca, isti iznos za majku te još 75.000 kuna za brata. Tuženici su dužni isplatiti i 20.600 kuna roditeljima za troškove vezane uz pogreb i 53.308 kuna parničnog troška. Tijekom postupka psihijatar je posvjedočio kako obitelj trpi iznimno jake duševne boli i patnje, najvećeg mogućeg intenziteta koje će trajati doživotno. Izjasnio se i kako je čitava obitelj socijalno disfunkcionalna te dugi niz godina žive u oskudnim materijalnim uvjetima.
Josipdol: Na mjestu pronalaska kostiju Antonije Bilić slučajni prolaznici pale lampione
JOSIPDOL - Kamionsko parkiralište u Fulajama nedaleko Josipdola od prošlog tjedna nije samo jedno od mnogobrojnih ugibališta na D-23, cesti Duga Resa - Josipdol - Senja, već i podsjednik na Antoniju Bilić, 17-godišnjakinju iz Drniša, čiji su posmrtni ostaci na tom mjestu pronađeni godinu i pol od nestanka.
Petnaestak slučajnih prolaznika na mjestu gdje je ubojica Dragan Paravinja izbacio beživotno izmučeno Antonijino tijelo, zapalilo je lampione.
Sivi pijesak, odbačeno smeće i ružno lišće nataloženo na zemlju koja je mjesecima skrivala njezine kosti, sada su prekrile bijele pahulje. (TEKST: M.Pušić)