NOĆNA REPORTAŽA Novinari Jutarnjeg u centru Zagreba: I poslije ponoći ulice su pune maloljetnika koji piju i puše travu!

Dobro jutro. Zovemo iz policijske uprave. Vaše je dijete privedeno jer je bilo vani poslije 23 sata. Vi ste to dopustili? OK. Možete li doći u stanicu?

S takvim, nimalo ugodnim noćnim telefonskim pozivom prošle se godine suočilo čak 3010 roditelja, čija su djeca mlađa od 16 godina u policijskim racijama zatečena u noćnim klubovima u razdoblju između 23 i 5 sati, kada bi, po Obiteljskom zakonu, vani smjeli biti jedino u pratnji roditelja ili punoljetne osobe .

Izlazak u ilegali

Rezultat je to pojačane policijske kontrole klubova kako bi se suzbilo noćno bančenje maloljetnika. Samo prošlog vikenda zagrebačka je policija u sklopu velike akcije legitimirala više od 1000 osoba i tom prilikom privela 31 dijete mlađe od 16 godina koje je zatečeno u nedopuštenom noćnom izlasku. Nakon privođenja, procedura je relativno jednostavna. Roditelj ili skrbnik dođe po svoje dijete, policija utvrdi je li ono vani bilo s dozvolom ili nije, a u mnogim slučajevima roditelja čeka i razgovor sa socijalnim radnikom. Ima i slučajeva u kojima roditelj naprosto ne želi doći po dijete pa ono završi u nekom prihvatnom centru, no takvi su primjeri rijetki.

Reporteri Jutarnjeg obišli su ovaj vikend zagrebačke klubove i omiljena mjesta za izlazak kako bi potvrdili svojevrsnu javnu tajnu. Maloljetnici su duša ugostiteljskog biznisa i bez njih klubovi - zjape prazni. Progledava im se kroz prste, bez problema kupuju cigarete i alkohol, smiju se policijskim i roditeljskim zabranama.

Naime, ove subote u 1 ujutro, sedam dana nakon velike policijske racije, većina kafića bila je sablasno prazna.

U ozloglašenom zagrebačkom parku Ribnjak bilo je tek nekoliko mladih noćobdija s bocama jeftinog alkohola u rukama. Represija čini svoje. Na samom ulazu u Ribnjak susrećemo skupinu tinejdžera s mješavinom crnog vina i Coca-Cole u dvolitrenoj plastičnoj boci. Više nisu u skupini “ispod 16”, no nemaju 18. S oduševljenjem pristaju razgovarati, prisjećaju se kako su im izgledali noćni izlasci prije samo godinu-dvije. Kažu da nije nikakav problem ući u neki noćni klub ili kupiti alkohol na benzinskoj postaji.

- U nekim klubovima baš svima uzimaju osobne na pregled. Kao, pokušavaju biti strogi i sve kontroliraju. To nije nikakav problem. Samo uzmem osobnu od sestre ili nekog starijeg. Čovječe, jedan put sam ušla u klub s osobnom starijeg dečka. Redar uopće nije primijetio da je na fotografiji muško. Ili ga je bolila briga. Danas svatko izlazi u klubove. Ima mjesta po gradu gdje se ponekad mogu vidjeti 13-godišnjakinje. Samo čekam da i osmogodišnjakinje počnu izlaziti - kroz smijeh nam otkriva 17-godišnjakinja s Ribnjaka.

Gdje su cure - tu se troši!

Kaže da u nekoliko godina izlaženja nikada nije imala problem ni s kupnjom alkohola. Pogotovo ga nema sada, kada je na pragu punoljetnosti. Smije se dok objašnjava da će redari malo kad zatražiti osobnu iskaznicu kada je djevojka u pitanju jer “im odgovara da su mlade cure u klubu, tada će dečki više potrošiti”. Na muške maloljetnike više paze, a i njih je nerijetko lakše uočiti nego 15-godišnjakinju koja odjećom, stavom i šminkom postiže dojam da je barem pet godina starija.

Iako je zakon rigorozan i propisuje visoke kazne onome tko proda ili posluži alkohol maloljetniku, a prošle je godine policija prijavila 477 osoba koje su dale ili prodale alkohol maloljetnoj osobi, u mnogim klubovima takva zabrana postoji samo na papiru. Konobari rijetko traže osobnu iskaznicu gosta, a jedan od njih ima zanimljivo objašnjenje te situacije.

- Na ulazu u klub stoje redari. Njihov je posao da unutra ne puste nikoga tko nema barem 18 godina. Dakle, svatko tko se nalazi u klubu je, kad je o meni riječ, punoljetan. Nisam ja tu da provjeravam osobne, to rade zaštitari, ja točim - iskreno kaže mladi konobar koji se nebrojeno puta u sitne noćne sate susreo s maoljetnicima koji traže alkohol. Kao i prodavačima na kiosku ili na benzinskim postajama, jednostavnije mu je prodati alkohol, nego se prepucavati s nerijetko alkoholiziranim i agresivnim “klincima”.

Odrasli u pričuvi

- Zamislite kada dođe skupina od njih pet-deset. Valjda zajedno nemaju godina koliko ja. Viču, skaču, razuzdani su. Iz frižidera izvade pivo ili crno vino, uzmu cigarete i dođu na pult. Što da im radim? Sama sam i ne treba mi da mi razbiju kiosk jer im nisam htjela prodati. Dok dođe policija, oni su već daleko. Znam da su kazne velike, ali jednostavnije mi je prodati im sve što traže, nego se pola sata boriti s njima, objašnjavati zašto ne smijem i slično - kaže prodavačica u jednom 0-24 sata otvorenom kiosku u središtu Zagreba. Vjeruje da su za ponašanje svoje djece odgovorni roditelji koji nerijetko i ne znaju što se događa na ulicama u sitnim satima.

Nešto dalje, na Trgu bana Jelačića, uobičajena je gungula. Noćni tramvaji puni su partijanera svih dobnih skupina. Trgom patrolira kvartovski policajac koji legitimira sve koji mu se učine sumnjivima i/ili maloljetnima. Nije mu trebalo puno vremena da locira “žrtve”. Skupina očito maloljetnih djevojaka sjedi u podnožju rasvjetnog stupa i glasno razgovara.

Policajac im prilazi, traži osobne i objašnjava im da ne smiju biti vani bez pratnje odrasle osobe. No, djevojke imaju rješenje: objašnjavaju da upravo čekaju svoju stariju pratnju. I uistinu, nakon samo nekoliko minuta na trg dolazi automobil s dva mladića u ranim dvadesetima. Djevojke nasmiješeno ulaze u automobil i odmahuju policajcu koji može samo - slegnuti ramenima. Obiteljski zakon, naime, propisuje da je dovoljno da u pratnji skupine maloljetnika bude jedna odrasla osoba, odnosno netko stariji od 18, pa da sasvim legalno mogu tulumariti do ranog jutra.

Osobna na rentanje

- Znali smo voditi jednog dečka sa sobom samo radi njegove osobne. Dogovor je bio da mu platimo piće gdje god dođemo i on nas je redovito pratio - objašnjava nam skupina mladića koje susrećemo u centru.

Ispred jednog kultnog zagrebačkog kluba na Savi nije potrebno ni to. Umjesto da plate 30 kuna za ulazak u klub, maloljetnici sjede ispred ulaznih vrata s bocama u rukama. Zrakom se širi miris marihuane, a svakih nekoliko minuta taksiji dovode i odvode neku ekipu.

- Skupo nam je ući, a glazbu čujemo i odavde. Ionako nam samo treba mjesto gdje možemo piti i razgovarati - objašnjava trezvenjak u poprilično “veselom” društvu. Teško da je ikome od njih više od 16, no to ne smatraju problemom.

- Svi izlaze, pa i mi - kažu.

Podaci koji govore

No, noćna lutanja maloljetnika nisu, kako bi se moglo učiniti, nimalo bezazlena jer ni roditelji, ni maloljetnici često nisu svjesni opasnosti takvog ponašanja. Godinama na to u svojim izvješćima upozorava i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.

“I dalje smo svjedoci da djeca u vremenu od 23 do 5 sati lutaju ulicama, opijaju se po parkovima te, nažalost, često postaju žrtve ili izvršitelji nasilničkog ponašanja”, piše u njezinu prošlogodišnjem izvješću.

Zanimljivo je i da 50 posto djece koju policija zatekne u nedopuštenom noćnom izlasku ima dozvolu roditelja da ostanu vani. Boravak u klubovima poslije 23 sata kod maloljetnika je gotovo statusno pitanje. Pritom je slavna rečenica “ali Pero može, a ja ne mogu” argument s kojim se većina roditelja ne može nositi. Ne žele djeci uskratiti nešto što njihovi vršnjaci smiju, pa često i svjesno krše zakon.

Maloljetnici, naime, tvrde da ne rade ništa loše.

- Sjedimo, pijemo i zabavljamo se. Nismo više djeca, roditelji imaju povjerenja u nas, znamo se brinuti za sebe - govore potpuno nesvjesni poražavajućih policijskih podataka.

Naime, prošle je godine 4160 maloljetnika bilo žrtva nekog kaznenog djela. Samo u 2011. silovano je 20 maloljetnih osoba. Djecu i maloljetnike često se privodi zbog prekršaja, tučnjava, narušavanja javnog reda i mira, delinkvencije. Njih 438 lani je uhvaćeno s drogom, 259 maloljetnika nanijelo je nekome ozljedu, a 677 ih je sudjelovalo u krađama.

Roditeljima na znanje

Maloljetnici svakodnevno pune Nacionalnu evidenciju nestalih osoba, a u MUP-u nam kažu da su imali i situacije u kojima su maloljetne djevojke pobjegle od kuće i pale u ruke svodnika koji su ih iskorištavali za prostituciju.

U svim slučajevima ključna je uloga centara za socijalnu skrb. Jer, koliko god nekim roditeljima i djeci to bilo smiješno, zakon je donesen s razlogom i provodi se.

Uslijedi li nakon neugodnog noćnog poziva s početka ove priče još jedna takva situacija, roditelj će morati na razgovor u područni centar za socijalnu skrb. Ako se tamo utvrdi da nije sposoban disciplinirati svoje dijete, ono će mu biti oduzeto.

Od 3010 maloljetnika koji su prošle godine, dakle, zatečeni u nedopuštenom noćnom izlasku, osam ih je odvojeno od roditelja i smješteno u odgojne ustanove. A to, valjda, ni jedan roditelj ne želi.