Njemačka je prije dva tjedna u jednom danu zbog širenja mržnje i prijetnji na internetu uhitila 32 osobe: Treba li i RH krenuti u radikalan obračun?

U kasnu noć s 19. na 20. lipnja agenti su iznenada upali na trideset i šest adresa različitih gradova u Njemačkoj. Već poslije nekoliko sati stiglo je priopćenje prema kojemu je Federalna kriminalistička policija pretražila stanove 36 osoba koje se sumnjiči za širenje mržnje putem društvenih mreža na internetu. Od toga, u 33 slučaja radilo se o desničarskim ekstremistima, u dva o lijevim radikalima, a jedan osumnjičenik je povezan sa slanjem nedozvoljenog seksualnog sadržaja.

Njemačka javnost bezrezervno je podržala operaciju krim policije, uglavnom uz obrazloženje kako internet sve više postaje središnje mjesto odakle se šire poruke mržnje, a često i pripremaju napadi na neistomišljenike.

Igrom slučaja, nekoliko dana ranije, policija i sigurnosne službe u Hrvatskoj također su - ne baš organizirano poput Nijemaca - reagirali na prijetnje koje su upućene na društvenim mrežama. Mete su bili premijer Andrej Plenković i sisački biskup Vlado Košić.

Najprije je u pritvoru završio Andreas Jurić, 21-godišnji Hrvat koji živi u Austriji, zato što je preko Facebooka zaprijetio premijeru Plenkoviću, zatim je pritvoren Goran Bičak, bivši član HNS-a, koji je zbog najava o preimenovanja zagrebačkog Trga maršala Tita Zlatku Hasanbegoviću, Davoru Stieru i Bruni Esih preko Facebooka poručio da će “biti krvi” i da će “padati glave”. Napokon, uslijedilo je i privođenje 70-godišnjeg Ilije Komšića iz Tisnog zbog prijetnje koju je na Facebooku napisao na račun sisačkog biskupa Vlade Košića.

Desne eskapade

- Kad izađemo na ulice, pogodit će vas kamenom. Upucat ćemo vas i gotovo - glasi Jurićeva poruka Plenkoviću, što su službe ocijenile opasnom prijetnjom i uhitile ga kada je nedavno došao u Hrvatsku. Ilija Komšić je 15. lipnja poslao poruku biskupu Košiću u kojoj je opsovao “Crkvu i familiju”, poslije čega je doslovno napisao: ‘Zaklat ćemo tebe i sve takve idiote uskoro’.

U medijima Komšić je idućih dana uglavnom predstavljen kao zlovoljni starac kojega su naljutile Košićeve desničarske eskapade. Logika je sljedeća - nesimpatičnima se smije prijetiti klanjem. Pritom se prešutio podatak kako je Iliju Komšića Općinski sud u Šibeniku već 2014. godine, zbog kaznenog djela prijetnje osobi koja je s njim u bliskom odnosu, proglasio krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz rok kušnje od dvije godine. Presuda je postala pravomoćna 29. prosinca 2014., a istog dana i mjeseca dvije godine poslije, rok kušnje je istekao. U najmanju ruku spomenuti slučajevi pokazuju da hrvatska javnost, ali i mediji običavaju relativizirati prijetnje, a govor mržnje se nerijetko doživljava kao normalna pojava.

S druge strane, teško se može zaključiti i kako je hrvatska policija podjednako revna u svim slučajevima. Primjer može biti Zoran Pusić, antifašistički aktivist, koji već godinama na dnevnoj bazi prima prijetnje, netko mu je probušio automobilske gume i na garaži ispisao “Izdajnik”, a nekoliko je puta i fizički napadan. Unatoč tome, nitko od onih koji su mu prijetili nije uhićen ili procesuiran.

- U dva navrata na policiji sam podnio prijave zbog anonimnih pismenih prijetnji, ali ništa se nije dogodilo. Zato više ništa ne prijavljujem, iako mi gotovo iz dana u dan dolaze prijeteće poruke putem interneta, međutim smatram kako je puno opasnije kada vas blate javne osobe, a vlast ne reagira. Kada poznata osoba kao što je Hrvoje Hitrec napiše ‘Zoran Pusić velikosrpsko smeće’ ili da ‘on i njegova banda mrze Hrvatsku’, onda neki ljudi to prihvate i žele se obračunati s vama, a država ne reagira protiv onoga tko je to napisao i pokrenuo događaje. Zbog takvih loših iskustava nemam volje od policije tražiti da me zaštiti od internetskih anonimaca, koji mi šalju poruke da sam jugokomunističko smeće ili da me prate - rezigniran je Pusić.

Unatoč lošim iskustvima s MUP-om, Zoran Pusić objašnjava kako treba podržati kažnjavanje širitelja mržnje na internetu. Problem je, dodaje, neujednačeno policijsko djelovanje, tako da su u zatvoru promptno završili likovi koji su prijetili Plenkoviću i Košiću, ali nitko od, figurativno govoreći, 99 desničara koji učestalo šire govor mržnje na račun neistomišljenika.

Sloboda govora

- Ipak, od negdje mora početi jer, mada se u ničemu ne slažem s biskupom Košićem, nedopustivo je napisati kako ga treba zaklati. Nije pravo na slobodu govora pozivati na nasilje i ubijanje ili psovanje, i tu treba početi kažnjavati one koji to čine. Ali ne na selektivan način - upozorava Pusić.

Sve je više država koje ograničavaju takozvanu slobodu govora na društvenim mrežama, a najdalje je otišla Njemačka.

U Bundestagu je nedavno izglasan zakon koji predviđa da internet portali i društvene mreže pod prijetnjom visokih novčanih kazni moraju izbrisati sadržaje s uvredljivim porukama, parolama i komentarima.

- Svaki poduzetnik, pa tako i internet portali, moraju se pridržavati njemačkih zakona i pravosuđa, a ako to ne čine, čekaju ih visoke novčane kazne - objasnio je svoj zakonski nacrt njemački ministar unutarnjih poslova Heiko Maas.

A kazne mogu biti paprene jer za društvene mreže i internet portale predviđena je kazna i do 50 milijuna eura ako se u roku od 24 sata ne izbriše sadržaj na koji je uložena žalba.

Obično se smatra da u Sjedinjenim Američkim Državama vlada neograničena sloboda govora, ali nije baš tako. Na primjer, početkom 2013. policija je uhitila 50-godišnjeg Lawrencea Malqueena iz New Yorka zbog prijetnji vodećim američkim političarima i rasističkih komentara. Malqueen je pod pseudonimom, na Facebooku, prijetio da će pobiti Nancy Pelosi, voditeljicu demokratske manjine u Kongresu, guvernera Andyja Cuoma, tadašnjeg njujorškog gradonačelnika Michaela Bloomberga i još neke političare. Iako se na suđenju pokajao i tvrdio kako je pijan slao prijetnje, sudac ga je poslao 15 mjeseci u zatvor, uz zaključak: “Ovakvo ponašanje povremeno dovodi do napada na državne službenike. Imate pravo što hoćete misliti o njima, ali ne smijete prijetiti”.

Prošle godine Europska komisija i četiri velike platforme društvenih medija objavile su kodeks postupanja radi suzbijanja nezakonitoga govora mržnje na internetu. U sklopu tog kodeksa poduzeća Facebook, Twitter, YouTube i Microsoft preuzela su niz obveza kako bi se spriječilo širenje takvih sadržaja u Europi. Nisu izostali pozitivni rezultati; tijekom proteklih 12 mjeseci društvene mreže su u 59 posto slučajeva na prijave nezakonitog govora mržnje odgovorile uklanjanjem spornog sadržaja. U posljednjih šest mjeseci porastao je i broj prijava koje su ispitane u roku od 24 sata sa 40 na 51 posto, a Facebook je jedini koji je u cijelosti ispunio cilj ispitivanja većine prijava u jednom danu.

Ali u Hrvatskoj još ima jako puno posla u ovoj sferi.

- Gade komunistički. Treba te ubiti! - tek je jedna u nizu prijetećih poruka koje je proteklih godina dobio Peđa Grbin, poznati SDP-ov političar i saborski zastupnik. Izljevi mržnje i prijetnje kao što je maloprije citirana, uglavnom stižu od ekipe pod pseudonimima na Grbinovu Facebook stranicu, no on u razgovoru za Magazin kaže kako još nikoga nije prijavio policiji. Kao glavni razlog navodi stav prema kojem političari moraju biti spremni na žešće napade od običnih građana, ali i jer se do sada nije osjetio ugroženim.

- Ovdje na brdovitom Balkanu vladaju neka drukčija pravila nego drugdje kada se radi o verbalnim prijetnjama. U mnogim zemljama ljudi će se s pravom osjetiti ugroženi ako im netko kaže ‘Ubit ću te’, dok ovdje znamo kako je to isto kao da vam je kazao ‘Puši k....’. Uvijek sam za prijavu prijetnji zbog kojih osjećate da ste ugroženi, međutim, nisam se nalazio u takvoj situaciji. Dapače, tipovima koji prijete često pošaljem smile jer znam da ih to jače iznervira nego da ih tužim - kaže Grbin.

Službena dužnost

Pritom diskretno dodaje kako su neki njegovi kolege bili suočeni s puno nezgodnijim pritiscima.

- Bilo je slučajeva kada su primali prijeteće poruke iz kojih je bilo vidljivo da ih pošiljaoci nadziru i znaju gdje žive i kuda se kreću. Ne mogu otkriti o kome se radilo jer ni oni nisu htjeli istupiti u javnosti - objasnio je Peđa Grbin.

Prije nekog vremena iz Ravnateljstva policije Republike Hrvatske stiglo je objašnjenje kako policijski službenici poduzimaju radnje po službenoj dužnosti “ako je kazneno djelo prijetnje počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva”. Za kazneno djelo prijetnje predviđena je zatvorska kazna do tri godine zatvora, a ako je prijetnja upućena službenoj ili odgovornoj osobi, a u vezi s poslom koji obavlja, moguća je kazna i do pet godina zatvora.

U slučaju ksenofobije ili poziva na nasilje, koje stižu od anonimnih osoba ili pod pseudonimima, i to se može riješiti elektronskim putem, s obzirom na to da su redakcijama vidljive IP adrese čitatelja koji ostavljaju trag na portalima. Prepreka većem broju prijava je, što pokazuju odgovori Grbina i Pusića, to što se mora otići osobno u policiju i ondje proći još jednu dozu neugodnosti, nakon što su prošli psihičko maltretiranje, ali i sumnja u profesionalnost policijskih službi.

Uostalom, i policajci znaju kršiti zakone i zloupotrebljavati internet.

U lipnju 2006. u Sloveniji je izbio skandal kada je netko, za koga se kasnije pokazalo da je policajac - na stranicama mariborskog dnevnog lista Večer - anonimno objavio prijetnju smrću tadašnjem premijeru Janezu Janši. Istraga je pokazala da se radilo o zamjeniku zapovjednika policijske postaje u Mariboru, protiv koga je okružno državno tužiteljstvo u Ptuju podiglo kaznenu prijavu zbog ugrožavanja sigurnosti, a paralelno je proveden interni disciplinski postupak u MUP-u i spomenuti policajac je dobio otkaz.

Reagirao je i Janez Janša, koji je objasnio kako su ga sigurnosne službe upozorile da mu na forumu Večera netko prijeti ubojstvom.

- Netko je napisao da mu je dosta mojeg domobranstva i kako ću završiti kao Ivan Kramberger - napisao je Janša.

Ivan Kramberger bio je slovenski političar koji je ubijen iz puške neposredno prije nego što se sa svojom strankom spremao izaći na parlamentarne izbore 1992. godine, i aluzija kako isto čeka Janšu bila je dovoljna za otkaz iz službe.

Ivo Josipović, bivši predsjednik države, nedavno je uhićenja zbog prijetnji preko weba označio kao “opasan trend” uz objašnjenje kako je u slučajevima koje je vidio policija otišla predaleko jer ne razumiju nove medije.

'Jugosmeće'

- Ako netko piše: ‘Ubit ću, zaklat ću’, to nije sloboda govora i to se mora sankcionirati. Facebook svašta trpi, a policija iz svake izjave mora procijeniti da li treba hapsiti ili ne, ali ne nekoliko mjeseci nakon što se to dogodi. Ja sam jučer imao prijetnju, pa sam pogledao, vidio sam da je riječ o dječačiću od 15 godina, što da njega pritvaramo - izjavio je Josipović.

Kada smo razgovarali prije dva dana, pitao sam ga je li to jedina prijetnja koju je dobio. - Ma kakvi - uzvratio je Ivo Josipović - dobivam ih na Facebook, e-mail pa i na messenger. Spomenuti mladić mi je napisao ‘Smeće jugoslavensko’ i zatim iznio nekakvu prijetnju. Nikoga još nisam prijavio jer sam procijenio kako nisam u opasnosti, nego blokiram takve osobe.

Plaši li se nekadašnji šef države da bi ga netko stvarno mogao ugroziti?

- Za sada nisam imao takav osjećaj i sigurno bih prijavio policiji neku ozbiljnu prijetnju. Ali, znate, svakodnevno susrećem razne ljude dok hodam po gradu, mnogi mi se obraćaju i nikada me netko nije niti opsovao, a kamoli pokušao napasti. Valjda se zbog toga ne osjećam ugrožen ni kada dobijem prijeteće poruke - objasnio je Josipović.