Među pirotehničarima u štrajku koji već gotovo dva tjedna spavaju u šatorima na Trgu Franje Tuđmana u Zagrebu u šatorima spava i ona - jedina žena pirotehničar. Sandra Janković (47) iznenadila se kad smo je posjetili jer, kako kaže, nikada nije vidjela razliku između sebe i ostalih kolega muškaraca. Odmah na početku pitali smo je kako je biti jedina žena u ovom poslu.
- To je prvo pitanje koje mi ljudi postave kad saznaju čime se bavim. Ali sebe ne vidim kao ženu među muškarcima. Ovo je moj posao kao i njihov. Nikada nisam dijelila poslove na muške i ženske, stoga nema nikakve razlike među nama - simpatično odgovara Sandra.
U ovom je poslu već pet godina, a zaposlena je u čakovečkoj tvrtki MKA-DemIng. Pirotehničarka je zapravo postala sasvim slučajno. Po struci je upravni referent, ali joj posao u uredu nikako nije sjeo. Prijatelj joj je pirotehničar i nakon jednog razgovora s njim odlučila je da će i sama krenuti tim putem. Obavijestila je svoju obitelj koja nije baš bila zadovoljna.
- Na početku su me, naravno, pokušali odgovoriti od te ideje, no kada su vidjeli da ja to zaista želim, podržali su me. I to mi je najbitnije. Njihova podrška i taj strah koji imaju, ali mi ga nikada neće pokazati da mogu hladne glave otići na teren najbolje je što su mi mogli dati. Oni me rasterećuju - kaže Sandra.
Iz rodnog Osijeka tako je otišla u Zagreb na školovanje za pirotehničara na Policijskoj akademiji. Edukacija je trajala tri mjeseca i nije bila nimalo laka. Tada se zapravo prvi put susrela s “muškim” alatima i mehanikom.
- Mnogi od kolega prošli su vojni i ratni put i njima je sve to bilo poznato, a ja sam se prvi put susrela, primjerice, s čavlićima i vijcima. Bilo je teško, no nisam odustala - kaže Sandra i odmah se ispravlja:
- Zapravo, bio je jedan trenutak kada sam mislila odustati. Uplašila sam se te mehanike. No, jedan profesor me razuvjerio. Vidio je potencijal u meni i rekao mi da nikako ne smijem odustati.
Danas je pet godina u tom poslu i ne skriva da joj je u početku bilo teško biti odvojena od obitelji, ne izaći s prijateljicama na kavu i raditi ostale stvari koje su bile njezina svakodnevica. Ipak, bila je spremna na sve što je čeka. Na sve se pripremila. Kolege su joj postale druga obitelj. U krajnjoj liniji, svaki dan jedni drugima povjeravaju svoj život i oni su joj pomogli. Zato i ne pravi razliku između sebe i muških kolega.
- Ne smatram ovo isključivo muškim poslom. Smatram da svaka žena koja ima dovoljno snage i volje može raditi ovaj posao. Potrebna joj je samo psihička i fizička snaga. U pravilu samo fizička snaga čini razliku između muškaraca i žena u ovom poslu - kaže Sandra i dodaje: - Ne znam koliko su ljudi upućeni u ovaj posao, ali mi ne nosimo samo opremu na sebi i nekoliko alata.
U naš posao uključen je, na primjer, i rad motornom pilom koji je jako fizički zahtjevan. Iako sam u dobroj fizičkoj kondiciji, u takvim segmentima potrebna mi je pomoć. No, ako netko od kolega pripomogne meni u teškom fizičkom poslu, ja odradim neki drugi segment jer ne želim da netko umjesto mene obavlja posao za koji sam plaćena. Na kraju dana nikome nisam dužna - ističe Sandra.
Pitali smo je koliko joj je prvi dan na poslu bio stresan i je li je bilo strah. Nasmiješila se i rekla da je imala ogromnu podršku svojih kolega i mentora koji joj je puno pomogao.
Iako taj posao odrađuje svaki dan, i dalje je svjesna koliko je zapravo težak. I zato je u štrajku. Jer mnogi ljudi nemaju predodžbu o tome što pirotehničari zapravo rade i kolikom su riziku izloženi.
- U ovom poslu morate znati da kad ujutro u osam ulazite u minsko polje, ne znate hoćete li taj dan vidjeti svoju obitelj. Zato mi je krivo što ljudi imaju predrasude u stilu ‘pa što oni hoće, rade nekoliko sati na dan, to uopće nije strašno’ - napominje Sandra i naglašava da je za taj posao potrebno imati hladnu glavu.
- Kada zakoračiš iza table ‘Pozor, mine’, prelaziš jednu nevidljivu granicu. Tada sve, baš sve, svaki problem koji imate u glavi mora ostati iza te linije. Unutra ulazite potpuno prazne glave - kaže Sandra.
Novi kolektivni ugovor omogućio bi rast plaća
Predstavnici pirotehničara i poslodavaca u humanitarnom razminiranju na sastanku u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava postigli su “visok stupanj suglasnosti oko cijene rada”, a danas bi trebali odlučiti hoće li potpisati kolektivni ugovor kojim bi završio štrajk pirotehničara. Doznaje se da bi se novim kolektivnim ugovorom omogućio porast bruto plaća pirotehničara za puni radni mjesec (21 radni dan) na 13.000 kuna do Nove godine, a od 1. siječnja primali bi bruto plaću od 13.300 kuna i dodatak za radni staž od 0,5 posto po godini staža. Dosad je dio tvrtki za 21 radni dan u minskom polju plaćao 12.000 kuna bruto.