"S obzirom na prezentiranu dokumentaciju, očito je da sam dio novca dobio i u gotovini, ali se pojedinosti, kao ni samog tog čina, ne sjećam," izjavio je Niko Kranjčar, nekadašnji kapetan Dinama i bivši hrvatski nogometni reprezentativac na suđenju Zdravku Mamiću i ostalim optuženima za nezakonito izvlačenje novca iz Dinama u aferi ‘‘Dinamo II‘‘.
Kranjčar se nakon nekoliko izostanaka zbog neuredne dostave poziva napokon pojavio na Županijskom sudu u Osijeku kako bi dao iskaz o tome na koji način su se u prvoj polovici i sredinom 2000-tih godina isplaćivale plaće u Dinamu, što je inkriminirani period za koji USKOK tereti Zdravka Mamića da je s Dinamovog računa u Klagenfurtu podigao 2,2 milijuna eura i trošio ih za svoje potrebe. Kranjčar je na pitanje predsjednika sudskog vijeća Davora Mitrovića rekao kako je plaće i ugovorne rate dobivao preko računa, te da su isplate u gotovini, koje su mu prezentirane, bile iznimka.
Novac na ruke
- Još na ispitivanju u DORH-u prezentirano mi je da sam neki novac dobio na ruke, ali ja se toga ne sjećam, iako na tim potvrdama jest moj potpis. Na tim potvrdama navedeno je i da sam taj novac dobio od Zdravka Mamića kao izvršnog predsjednika kluba, a nemam nijedan razlog sumnjati da je to bilo tako, jer sam s njim i dogovarao svoje financijske uvjete. No, to je bila iznimka u odnosu na uobičajeno postupanje, a kao što sam rekao, pojedinosti tih isplata i samog tog čina se ne sjećam, rekao je Kranjčar o dvjema potvrdama ispisanim njegovim rukopisom i ovjerenim njegovim potpisom.
- Tu stoji da sam 20. siječnja 2003. primio 40 tisuća eura na ime duga iz stipendijskog ugovora, a u drugoj iz listopada 2003. godine da od Mamića primam 30 tisuća eura na temelju dospjele rate iz ugovora, potvrdio je Kranjčar pred sudom, kazavši i kako je kao kapetan momčadi često razgovarao s Mamićem kada su kasnile isplate momčadi, osobito za ugovorene rate. Dodao je i da je Dinamo prema njemu ispunio sve obveze i da mu nije ostao ništa dužan.
Na upit Mamićevog branitelja Filipa Glavaša kazao je i kako je "vjerojatno bilo razdoblja u kojima je klub imao problema s financiranjem." Na prvu se nije mogao sjetiti ni je li u trenutku potpisivanja profesionalnog ugovora 23. siječnja 2003. godine klub prema njemu imao dug iz stipendijskog ugovora, koji je inače bio potpisan na 100 tisuća eura godišnje, pa mu je Glavaš prezentirao profesionalni ugovor u kojem stoji da je klub dužan isplatiti igraču 40.000 eura.
- Pretpostavljam da je to ovih 40.000 eura, za koji postoji potvrda da sam ih primio u gotovini, rekao je Kranjčar.
Na upit tužitelja Svena Miškovića, Kranjčar je potvrdio da je s Dinamom ugovorio i podjelu transfernog obeštećenja, no kada je 2005. godine prelazio u Hajduk, odrekao se svog dijela.
Zadovoljni i obrana i optužba
- Znao sam da Hajduk nema financijske mogućnosti to ispuniti, pa je cjelokupni transfer od 1,5 milijuna eura pripao Dinamu, rekao je Kranjčar iz čega se može zaključiti kako je poklonio Hajduku svojih 1,5 milijuna eura. Ne zna, pak, je li Hajduk nešto još platio Dinamu kao dio obeštećenja za njegov prelazak iz Hajduka u Portsmouth. Zanimljivo, zadovoljstvo Kranjčarovim iskazom izrazili su i obrana i optužba.
- Još jedan u nizu svjedoka koji je potvrdio da je sporni račun u Austriji bio otvoren i da je od Zdravka Mamića primao gotovinske isplate, kojima je moj branjenik podmirivao obveze Dinama. Razvidno je iz svih dosadašnjih iskaza da su sva sredstva s tog računa utrošena na poslovanje Dinama, odnosno da ih Zdravko Mamić nije zadržao za sebe, kazao je Glavaš, dok je Mišković istaknuo kako su "navodi svjedoka Kranjčara u suglasnosti s onim što je spominjala svjedokinja Vesna Juraić o tome kako su se vršile isplate, odnosno da je to bilo na temelju dokumentacije i da nije vidjela te potvrde."
- I Kranjčar je rekao da su uplate vršene na temelju ugovora, a što se tiče potvrda, USKOK je u optužnici priznao da su ta sredstva isplaćena igraču, pa njegov iskaz ni na koji način ne poljuljava teze USKOK-a, istaknuo je Mišković.
