Iako je Ministarstvo pravosuđa, kao što je premijer Andrej Plenković prije gotovo tri mjeseca obećao Inicijativi #spasime, osnovalo radne skupine za izmjenu zakonodavstva koje regulira nasilje u obitelji i nasilje nad ženama, čini se da politika nema namjeru ispuniti glavni zahtjev Inicijative - da svaki oblik tjelesnog i seksualnog nasilja bude isključivo kazneno djelo i da se više ne može goniti kao prekršaj.
- Na radnoj skupini za izmjenu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (ZZNO), koji je prekršajni zakon, jasno je rečeno da bi takve intervencije prelazile granice ove radne skupine jer je naš radni zadatak unaprijediti postojeće prekršajne odredbe te razmotriti strože kazne, a ne cjelovita izmjena kaznenopravne politike prema nasilju u obitelji, kakav se dojam mogao steći - kaže odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koja je uime Autonomne ženske kuće članica radne skupine za izmjenu ZZNO-a, što je, kaže, osobiti paradoks s obzirom na to da se zalaže da taj zakon prestane postojati.
Tri sastanka
Ta se radna skupina sastala tri puta, dok se ona za izmjene Kaznenog zakona, nakon zajedničkog uvodnog sastanka, nije više sastajala.
- Nema se još ništa konkretno reći jer smo na samom početku. No okupljen je velik broj stručnjakinja, predstavnica svih relevantnih aktera te se nadam da će izmjene ići u najboljem mogućem smjeru - kaže Anamaria Drožđan Kranjčec, voditeljica pravnog tima Ženske sobe, članica radne skupine za izmjenu Kaznenog zakona.
Zadaća te radne skupine, ističu u Ministarstvu pravosuđa, jest revidiranje zakonskog opisa kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a u Kaznenom zakonu, “jasnije razgraničenje kvalifikacije kaznenog djela od kvalifikacije djela kao prekršaja” - iz čega je također jasno da nasilje i dalje ostaje i kao prekršaj - te razmatranje pooštravanja kazni.
Revizija djela
- Revidiranje kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a Kaznenog zakona je i jedan od naših glavnih zahtjeva, ali na način da se revidira tako da se svako tjelesno nasilje i spolno uznemiravanje unutar obitelji tretira kao kazneno djelo, a ne prekršaj. Smatramo da je nedopustivo da se čin tjelesnog nasilja i spolnog uznemiravanja ikada tretira samo kao prekršaj. Uostalom, to je suprotno i Istanbulskoj konvenciji, kao i praksi gotovo svih europskih država - ističe odvjetnica Una Zečević Šeparović, predstavnica Inicijative #spasime i članica radne skupine za kazneno pravo.
Spomenuti članak 179.a u aktualnom Kaznenom zakonu propisuje da onaj koji “teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”. “Propisi o zaštiti od nasilja u obitelji”, spomenuti u tom članku, odnose se na postojeći prekršajni zakon te se, u praksi, kazneno prijavljuju samo oni nasilnici koji su već nekoliko puta kažnjeni po prekršajnom zakonu: statistika pokazuje da se samo pet posto slučajeva nasilja goni po Kaznenom, a 95% po prekršajnom zakonu.
Kako će se taj članak zakona konkretno mijenjati, Ministarstvo pravosuđa nije nam odgovorilo, kao ni na niz drugih pitanja. Posebno je indikativno ignoriranje pitanja vezanih uz Istanbulsku konvenciju, koja je u Hrvatskoj stupila na snagu u listopadu prošle godine, a koja izrijekom u članku 35. propisuje da će “stranke poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale inkriminiranje namjernog počinjenja djela tjelesnog nasilja nad drugom osobom”. U dodatnom Pojašnjenju, koje je sastavni dio Konvencije, stoji kako “ovaj članak kriminalizira svaki čin fizičkog nasilja nad drugom osobom bez obzira na kontekst u kojem se dogodi”.
Bez odgovora
Dakle, svako tjelesno nasilje u državi koja primjenjuje Konvenciju mora biti kazneno djelo. Čini se da bi bilo neozbiljno ući u izmjene Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i propustiti ih uskladiti s Istanbulskom konvencijom, pa smo Ministarstvo izravno pitali hoće li to učiniti, no naprosto su ignorirali pitanje.
“Na ostala pitanja Ministarstvo pravosuđa u ovom trenutku nije u mogućnosti odgovoriti jer su navedeni nacrti prijedloga zakona u postupku pripreme”, skupno su naveli kao razlog neodgovaranja na veći dio pitanja poput, primjerice, o tome hoće li se ukinuti kazneno djelo spolnog odnosa bez pristanka, što aktivistice koje pomažu žrtvama seksualnog nasilja traže godinama. Riječ je, naime, o djelu različitom od silovanja, za koje su propisane bitno niže kazne, a odnosi se na spolni odnos na koji žrtva nije pristala, ali počinitelj nije primijenio silu - poput, primjerice, odnosa s osobom u nesvijesti.