NEVJEROJATAN SLUČAJ HRVATSKOG SUDSTVA ‘U nesreći sam izgubio obitelj, a do odštete ne mogu već 40 godina!’

Božo Pinjuh uskoro će napuniti 80 godina. Prije pola života, u četrdesetoj, život mu se u jednoj jedinoj sekundi doslovce okrenuo. Kobnog trenutka Božo se ne sjeća. Prepričat će mu ga tužitelj u kaznenom postupku koji je protiv njega pokrenut zbog izazivanja nesreće u kojoj su tri osobe izgubile život.

U nedjeljno popodne 13. siječnja 1974. vozio je obitelj kući u Zagreb. Vikend su proveli kod Božina brata u Slavonskom Brodu. Tamo mu se pohvalio svojim potpuno novim Volkswagenom 1300J, popularnom Bubom. Na cesti kod Kutine, kada je na brojaču bilo tek 1017,9 kilometara, izgubio je nadzor nad autom i zabio se u kamion koji je naišao iz suprotnog smjera.

Dan poslije probudio se u šok-sobi sisačke bolnice i doznao da je ostao bez supruge Stojanke (39) i dva sina, Davora (11) i Damira (6). Nakon očevida ondašnja milicija podnijela je kaznenu prijavu. Međutim, kazneni postupak na sudu u Sisku prekinut je kad je vještak donio nedvojben nalaz da je na letvi volana pri montaži na proizvodnoj traci u Tvornici automobila Sarajevo u Vogošći radnik zaboravio vijkom učvrstiti obujmicu spojke poluge spone s osovinom puža volana.

Izrađen je fotoelaborat i precizni opisi s cijelim nizom dokaza. Vještak je u svoje mišljenje bio siguran jer je na unutarnjem navoju, gdje je vijak trebao biti, bilo tragova tekućeg konzervansa koji tamo nikako ne bi dospio da je vijak bio na svom mjestu nakon silaska s proizvodne trake. Pinjuh, dakle, ne snosi ni trunke krivnje za gubitak obitelji.

No, vještaku Ladislavu Horvatu, koji je vozilo pregledao 3. siječnja 1975., potkrala se greška koja će puno kasnije toliko zakomplicirati slučaj da se on vodi i danas, gotovo 40 godina poslije.

Prvi vještak je, naime, u nalazu napisao da se radilo o VW Golfu, a ne tzv. Bubi. Dugo nitko nije primijetio grešku. Golf se počeo proizvoditi u Njemačkoj dva mjeseca nakon obiteljske tragedije Pinjuhovih, no suprotnoj strani, zastupnicima TAS-a, to je poslužilo da postupak otegnu unedogled.

U dosadašnjih 38 godina (ne računajući prethodni kazneni postupak) suđenja Pinjuh je dobio od države tek naknadu od 7000 kuna zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, a Vrhovni mu je sud na taj iznos “velikodušno” dodao još 4000 kuna. U odštetnom zahtjevu tužitelja Pinjuha stoji iznos od 875.000 kuna, no kamate bi mogle premašiti taj iznos.

- Ne znam ni koliku odštetu tražim niti u kojoj je fazi spor. Znam samo da sam star i da je pitanje hoću li doživjeti presudu. Sve vam vodi moja odvjetnica Tanja Petković Gregurek - nevoljko je rekao Pinjuh pošto se primirio od šoka što ga prvi put u proteklih 40 godina netko uopće pita za njegovu pravnu golgotu.

Ne sjeća se trenutka sudara, a danima nakon nesreće nije bio u stanju prepoznati članove obitelji koji su mu dolazili u bolnicu u posjet. Novinske članke o nesreći ne čuva, a sve do kobne siječanjske nedjelje 1974. izgleda mu kao nečiji tuđi život.

Danas živi s novom suprugom na istoj adresi u Sesvetama gdje je živio i nekad. Djece više nije imao. U nesreći je postao invalid i više nije mogao raditi kao soboslikar.

Slučaj poprima razmjere apsurda kada se doda činjenica da su obje strane sklone tome da se od Vrhovnog suda zatraži produljenje roka za donošenje presude.

Taj je rok zakazan za 30. svibnja ove godine, no ako sutkinja Ilijana Petyo ne dobije neki konkretan dokaz, mogla bi pod pritiskom roka okončati postupak na štetu tuženika Pinjuha.