Pretvaranje Džora Držića, Šiška Menčetića, Mavra Vetranovića, Marina Držića, Dživa Gundulića, Džona Palmotića, Injacija Đurđevića u Srbe doima se ne samo postumnim, nego baš neumnim. Bio bi to anakronizam, jer u njihova doba nije ni postojala nacionalna pripadnost na način kako je Goethe prvi 1814 svjesno definirao nijemstvo (Deutschheit) kao kolektivnu duhovnu pripadnost.
Opanjkan u nekoj francuskoj polemici da je Talijan, otac Bošković precizira da je "Dalmatinac Dubrovčanin", dakle pripadnost derivira s teritorija, jer se etnička pripadnost tada još ne vidi kao nacionalna. Postoji, naravno, jezična pripadnost, pa pop Martinac spontano...