1. Izborniče, kapa do poda na bronci kojoj se nitko nije nadao i prozaično pitanje - u čemu je tajna vašeg uspjeha?
- Ha, nema tu neke tajne. Prvo rad i plan. To je proces koji se odvija od 2017. godine i koji se razvija. Najvažnije je bilo veliko zajedništvo između ekipe i stožera. Mi naprosto respektiramo jedni druge, pružamo maksimalnu slobodu gdje je to potrebno i točno se zna hijerarhija, kada počinje trening i kako se treba ponašati.
2. Vi ste Šoka, a one su Kraljice šoka koje su šokirale mnoge reprezentacije. Ali, kada su istrčale na dodjelu medalja s krunama, svi su se zabezeknuli. Čija je to ideja, tko ih je izradio?
- To je bila jedna od super ideja naše ekipe. Kada je Ana Debelić vidjela da su u hotelu bili božićni borovi, postavile su svakome od traka na vrata zlatne inicijale da si naprave krune. I one su to napravile jer su vjerovale da će pobijediti Dansku i imale su spremne krune prije utakmice. Poslije im je moj dragi prijatelj Željko Krušlin podario pjesmu 'Kraljice'.
3. Glavnu riječ u Kraljicama je imala Ćamila. Na početku su bile dileme može li ona igrati u repki zbog svoje visine.
- Svaki trener ima svoju viziju i mjeri je na svoj način. Ja igračice ne mjerim na centimetre i kilograme, nego na osnovi karaktera i na tome koliko znaju. Ćamila je netko tko uvijek podiže atmosferu, sjajna je djevojka, dobar duh repke kako rekoh. Ona je uvijek bila raspoložena za igrice koje su opuštale cijelu ekipu. Ne mogu reći da se igra vrti oko nje, ali bila je jako važan segment i s njom smo dobili pucača, ono što prije na prvenstvima nismo imali.
4. Ne mogu da se ne vratim na vašu ulogu u borbi za broncu s Dankinjama. Kako ste ih ukrotili na onih famoznih deset sekundi?
- Bile su bitne dvije stvari. Najbitnija je kontra, polukontra, i one su to zaustavljale, a druga stvar je što njihovi napadi vrlo kratko traju. Znači, mi smo morali u tih 10, 20 sekundi biti maksimalno koncentrirani i dati svoj maksimum i fizički i psihički što se tiče igre. A kad su prošle obranu, bila je tu Tea.
5. E, da. Pijević je u finalu pokazala tko je bolji, premda je za najbolju golmanicu odabrana danska golmanica?
- Njihova Sandra Toft godinama je vrhunska golmanica, ali kad smo gledali neke statistike od prve četiri golmanice koje su obranile najviše lopti na prvenstvu, Tea je obranila samo četiri lopte manje. Međutim, oni polaze od toga da je Toft već etablirana golmanica u svijetu, a za Teu Pijević nisu znali, da budemo iskreni. Ja sam znao da je ona golmanica za velike utakmice.
6. Ima li smisla uopće više spominjati danskog izbornika?
- Ne, apsolutno nema, sad sam dobio poruku od Larsa Bojsena Michalsika, danskog profesora i doktora rukometa na danskom sveučilištu. Jedan je od najboljih stručnjaka za rukomet, čovjek koji je s brazilskom reprezentacijom osvojio Svjetsko prvenstvo i bio član danske reprezentacije. Poslao mi je poruku, čestitao i rekao: 'Ne obazirite se na mišljenja takozvanih rukometnih danskih eksperata'.
7. Vidim, pustili ste suzu tijekom intoniranja himne, što vam je prolazilo kroz glavu?
- Prolazilo mi je sve što smo prošli. Sve one neprospavane noći, svi oni autobusi u kojima se drndate, recimo po 400 kilometara ukrajinske ceste da stignete na utakmicu, i svi oni koji doma čekaju što će se dogoditi, kakav će biti rezultat.
8. Često ističete razliku između ženskog i muškog rukometa.
- Ni trenere ne dijelim na muške i ženske, nego na dobre i loše. Drukčije je kod žena jer one imaju toliku slobodu otići u svlačionicu i razgovarati o svemu i svačemu, a muškarci će se koncentrirati u razgovoru samo na ono što im je bitno. Razlika u ženskom i muškom rukometu je vrlo jednostavna. U ženskom ima puno više taktike, a muški se više svodi na snagu i brzinu. S druge strane, mislim da je u ženskom rukometu puno više psihologije.
9. Moj je dojam da je ljepši ženski rukomet, u muškom ima puno navlačenja i hrvanja?
- Dugo vremena govorim i opet ću: ženski rukomet je ljepši nego muški, ne može parirati u snazi, ali može u efikasnosti, kretnjama, u puno stvari koje privlače publiku.
10. Zanimljiv mi je podatak da vas je Ivić preporučio u Emirate.
- Kada govorimo o Tomislavu Iviću, onda govorimo o veličini kojoj se treba klanjati. Kao čovjek i stručnjak bio je izvan svog vremena, meni je pomogao na mom putu. Od njega sam naučio nekoliko osnovnih stvari - kad radiš, radi kao da ćeš raditi cijeli život, ali drži spremne kofere iza vrata jer danas te slave, a sutra će te rušiti. Takav je trenerski posao. Puno mi je prijatelja, vrhunskih trenera, one noći poslalo poruku - kad izgubi, trener je najusamljenija osoba na svijetu.
A da ja vas nešto pitam...
ŠOŠTARIĆ: Kako ste se vi osjećali kad smo osvojili medalju?
ŠIMIĆ: A kako, ponosno i sretno. Bila je to vriska i cika nakon tekme u kojoj je sudjelovala i moja osmogodišnja Lucijana. Žao mi je što nije bilo proslave dočeka u Zagrebu zbog korone.