Kad bi samo bilo moguće da se problemi rješavaju govorancijom, Hrvatskoj ne bi bilo premca. Imali bismo dovoljno i konobara i kuhara, educiranog stručnog kadra, a posebno inovatora.
Sve to, naime, godinama se najavljuje, osigurat će se za zapušteno tržište rada zahvaljujući izdašnom novcu Europske unije, a ključ za probleme stiže u obliku famoznih centara kompetentnosti, čije se beneficije iščekuju s većim uzbuđenjem nego uvođenje eura. Ah, ti centri kompetentnosti!
Ima li itko da je za njih čuo, a da je pritom razumio što bi se to u njima točno trebalo događati?
Kakve bi rezultate trebali ostvariti?
I zašto se, dovraga, izvlače kao kvisko svaki put kad se u javnosti prigovara zbog kroničnih problema kojima su opterećeni naše tržište...