ŠKOLA BEZ MASKI

Nastavu prate u real-timeu, imaju sva čuda tehnike, vlastitu radio postaju, YouTube kanal...

Posjetili smo malu, ali izuzetno naprednu školu ‘Stjepan Radić‘ u Brestovcu Orehovičkom
Osnovna škola 'Stjepan Radić' u Brestovcu Orehovičkom
 Boris Kovačev/CROPIX

Zoom? Da, to je danas popularno, ali mi smo to uveli prije dvije godine. Za hibridnu nastavu spremni smo odavno, imamo instaliranu kameru u učionici koja snima cijeli razred i omogućava učeniku da od doma sudjeluje u nastavi u real-timeu. U slučaju samoizolacije, učenik se spoji putem videopoziva, vidi sve kolege iz razreda, može dizati ruku i imati osjećaj kao da je u školi. Svako dijete ima svoj tablet ili prijenosno računalo. Maske? Ne. Djeci treba biti ugodno u školi - objašnjava nam svoju filozofiju Zdenko Kobeščak (52), ravnatelj osnovne škole “Stjepan Radić” u Brestovcu Orehovičkom.

Inovacije im nisu strane. To je jedna od rijetkih škola u Hrvatskoj koja je digitalno zrela, odnosno koja je u nastavu uspješno integrirala digitalne tehnologije i to još prije nekoliko godina, otkad su krenuli s eksperimentalnim uvođenjem kurikularne reforme.

Zastrašujuće mjere

Online nastavu u potpunosti su usvojili za vrijeme lockdowna, ali unatoč tome, danas je u ovoj maloj, ali iznimno naprednoj školi u srcu Zagorja na nastavu stiglo svih 200-tinjak učenika. I to bez maski. Dok većina hrvatskih roditelja zbog strogih epidemioloških mjera i smjernica Ministarstva obrazovanja u vremenu pandemije Covida-19 strahuje od toga kako će se njihova djeca prilagoditi novim uvjetima školovanja, roditelji u Zagorju su posve mirni.

image
Boris Kovačev/Cropix

A scenarij koji se očekuje u većini škola, izgleda otprilike ovako: maske u prijevozu do škole, ulazak u školu na posebno određenim punktovima, grupiranje učenika u pratnji učitelja, mjerenje temperature i obavezna dezinfekcija ruku prije ulaska u razred, minimalni kontakti između nastavnih skupina, skraćeni satovi, dostava školske užine u razrede ili najveći strah svih roditelja - nošenje maski tijekom cijelog dana na nastavi...

Sve su to preporuke koje bi trebale omogućiti što sigurnije uvjete za izvođenje nastave u školama. Nužne, ali pomalo zastrašujuće. No, to ne brine Davidovu mamu koja je u petak došla u školu preuzeti knjige za svog prvašića.

- Pričala sam s Davidom o svemu, ali nema drame. Želimo da mu ova velika prekretnica u životu prođe što bezbolnije. Mi smo ovdje pitomija sredina i škola je zbilja napredna, pa s veseljem u ponedjeljak krećemo na nastavu - priča Davidova mama.

Škola je škola

Tim od tridesetak stručnih suradnika, učitelja, pedagoga i psihologa na čelu s ravnateljem Kobeščakom poduzeli su sve mjere da se učenici unatoč strogim smjernicama resornog ministarstva, a koje će se poštivati i u ovoj školi, osjećaju što opuštenije, što ležernije, da se vesele školi. Smjernice su kaže ravnatelj, dovoljno detaljne, a ipak, dovoljno opće da su ih oni mogli prilagoditi vlastitim uvjetima.

- Kod nas nema potrebe za nošenjem maski. Imamo dovoljno mjesta da osiguramo siguran boravak i provođenje nastave. Neke smo učionice prilagodili novim uvjetima, primjerice u informatičkoj učionici ugradili smo barijere od pleksiglasa. Tamo će učenici koristiti i rukavice, kako bi se smanjila mogućnost širenja eventualne zaraze - objašnjava nam Kobeščak.

Uvjeren je da je za učenike najvažnije da se vrate u školske klupe. Drugačije ne ide.

- Ne može digitalna nastava zamijeniti školu. Digitalne tehnologije nam olakšavaju život i poučavanje, ali škola je živi organizam, ona je uspješna samo kad su učenici u komunikaciji sa svojim vršnjacima, kad se zaljubljuju, druže, vesele i žaluju, kad nisu otuđeni jedni od drugih - objašnjava nam svoj stav Kobeščak, koji je već desetak godina ravnatelj u Brestovcu.

Kaže da se njihova škola opredijelila za model A, ali su, dodaje, jednako spremni za kvalitetno provođenje i ostalih ponuđenih modela, nastave na daljinu i hibridnog modela. Njihovim učenicima nije strana komunikacija putem online platformi, naučili su se na videokonferencije, imaju čak i učionicu u oblacima jer su shvatili da učenici bolje uče kada “vise sa stropa”.

image
Boris Kovačev/Cropix

Tu je i ploča po kojoj učenici mogu pisati prstima, a sav kreativni materijal prebacuje se na cloud, na ulazu je info pult u obliku računala na kojem učenici mogu saznati sve informacije i obavijesti o školi, raspored sati, ali i jelovnik.

U učionici za igrifikaciju, jedinstvenoj prostoriji opremljenoj didaktičkim elementima, poput velikih kocki i aplikacija za 3D naočale, pomoću koje učenici mogu pregledavati različita videa u 3D virtualnoj stvarnosti dočekala nas je socijalna pedagogica Marija Lončar, koja je, kaže, spremna na novu školsku godinu pod novim mjerama.

- Djeca, pogotovo iz nižih razreda, obožavaju ovu našu igraonicu, sve gadgete koji djeluju poput igračaka, a zapravo razvijaju njihove vještine, grafomotoriku, finu motoriku. Nema potrebe da im to ukinemo. Izbjegavat ćemo zajednička druženja, ali i dalje ću sa svima njegovati individualni rad. Imat ću masku i dezinficirati sve predmete koji se koriste - objašnjava Lončar.

Učenici ove jedinstvene škole u Brestovcu Orehovičkom imaju i vlastitu radio postaju i YouTube kanal. Sve emisije snimaju u radijskom studiju gdje se djeca, kroz interaktivan pristup, uče čarima novinarskog posla. Intervjue, reportaže i priče objavljuju na internetskom radiju Srce Zagorja. Srce Zagorja, da. Ne srce Silicijske doline.

Ulazimo u mali studio koji je opremljen mikrofonima, miksetom, računalom, svom potrebnom broadcast opremom. Zapanjujuće za jednu osnovnu školu.

Produktivna radio-postaja

Ravnatelj uzima telefon i bira broj. O svemu će nam, kaže, najbolje ispričati njegov bivši učenik, koji i danas surađuje sa školom.

Matija, Zdenko je. Daj dojdi na pet minut, pazi da ne buš opal z bicikla.” I za manje od tri minute evo mladog Matije. On ima 16 godina, ide u srednju školu, a u OŠ Stjepan Radić sada vodi robotičarsku grupu. Jedan je od prvih koji su sudjelovali u novinarskoj grupi kada su prije nekoliko godina u školi oformili radijski studio.

image
Boris Kovačev/Cropix

Ne voli se javljati u eter, ali je zato maher za tehniku. Za vrijeme lockdowna, kaže, emitirali su nekoliko popularnih emisija koje su čak prenosile lokalne radiopostaje - Radio Kaj, Radio Zagorje, Radio Hrvatsko zagorje Krapina, Radio Zabok.

- Imali smo javljanja iz cijelog svijeta za vrijeme korone. Iz Švedske nam se javljao bivši djelatnik HRT-a, iz Rusije učiteljica koja je tamo radila u dopunskoj školi. Supruga jednog našeg zemljaka je liječnica u njemačkoj bolnici, pa smo imali ekskluzivno javljanje o situaciji iz njemačkih bolnica.

Hrvatska učiteljica na radu u talijanskoj pokrajini Bergamo, koje je bilo žarište korone, javila nam se u emisiju sa svojim iskustvima. Iz Kanade nam se Skypeom javljao Janko Perić, jedini Hrvat u kanadskom parlamentu, iz Australije također naši ljudi. Sve smo snimali, obrađivali, emitirali u večernjim emisijama, a najviše nas je zanimalo kako teče život u drugim školama u svijetu - priča nam Kobeščak.

I učenici su doznali, zadovoljno priznaje, da je kod nas bilo puno bolje nego drugdje, što za njih bilo ohrabrujuće.

- Posebno su nam bili zanimljive emisije koje su radila djeca. To su kratki prilozi od pet minuta, ali bili su jako slušani. Primjerice, naša mala Barbara Belošević, koja je lani bila prvašić, snimala je emisije o tome što radi doma u vrijeme koronakrize. Ona je pričala o dedi, baki, što jede doma. Ma to je bilo senzacionalno, prenosile su je sve lokalne postaje. Znate, dječji glas u eteru je uvijek lijepo čuti – priča nam gospodin Zdenko.

Ne čudi što je školski radio Srce Zagorja čak i priznati servis Radioguide uvrstio u svoj katalog najboljih svjetskih radiopostaja. Imali su i emisije edukativnog karaktera, koje je osmislila i snimila školska pedagogica Ljubica Gorički. U školi je već 37 godina, sav svoj radni vijek, i tu je kao kod kuće.

image
Pedagoginja Ljubica Gorički dijeli knjige djeci i roditeljima za novu skolsku godinu.
Boris Kovačev/Cropix

- Ma nije vam to bilo ništa specijalno - skromno nam priča gospođa Gorički dok nas uvodi u svoj ured.

- Emisije su bile osmišljene da podignu motivaciju za rad djece od kuće, da pozitivno utječu na djecu, a sadržavale su praktične savjete na teme: kako samostalno učiti, kako odrađivati zadatke na vrijeme, kako organizirati dan nakon završetka nastave - priča nam pedagogica Gorički koja se veseli povratku djece u školu.

- Online nastava ne može zamijeniti nastavu, ICT nastava je zasigurno moguća na fakultetima, kad si samostalan, kad se možeš sam motivirati. Ali u školi se stvaraju socijalne vještine, mi s djecom radimo odgojno, individualno, ovdje se uči biti dobar prijatelj, dobar radnik, kasnije roditelj... - navodi gospođa Gorički, koja je proteklih mjeseci organizirala i online edukacije nastavnog kadra tijekom kojih su osmišljavali najbolji pristup za što efikasniju nastavu.

U to su svi krenuli strastveno, s puno žara. I učitelji, i roditelji i učenici. No nakon nekog vremena, kada su svi shvatili da je to stanje koje će potrajati, znalo je biti burno, prisjeća se. Djeci su ipak potrebni učitelji, a roditelji, koliko god angažirani, ne mogu preuzeti tu ulogu. Slično razmišlja i ravnatelj.

- Učenicima je to na početku bilo zanimljivo, interaktivno, u nastavu na daljinu krenuli su entuzijastično, gledali su jedni druge na ekranima. No s odmakom su gubili motivaciju, nedostajao im je zagrljaj učiteljice. To je ono najstrašnije što se dogodilo u to vrijeme lockdowna. U bitnom dijelu njihova odrastanja prekinut je taj proces socijalizacije, druženja, empatije, međusobne podrške, a to je velika šteta - zabrinut je Kobeščak.

Nagrađivani vrt

Inače, Osnovna škola “Stjepan Radić” u Brestovcu Orehovičkom nije poznata samo po digitalizaciji. Oni već godinama sudjeluju u brojnim ekološkim projektima, imaju zavidan školski vrt, koji je već pobrao nekoliko nagrada. Kobeščak nas provodi po vrtu i pokazuje koke Dragicu i Jureka te njihove nove cimerice - patke.

- Nerazdvojni su, kao braća i sestre - smije se.

U vrtu nema čeg’ nema: kupine, breskve, paprika, paradajz, grah, krumpir, krastavci, marelice, kruške, dunje... Učenici često sami od tih proizvoda rade zimnicu. Pokazuje nam i digitalnu meteorološku postaju u stražnjem dijelu školskog vrta, koja u svakom trenutku pokazuje temperaturu, vlagu, količinu padalina iz srca Zagorja.

image
Džemovi, likeri i sirupi iz školskog vrta
Boris Kovačev/Cropix

Svi podaci vidljivi su na online platformi Pljusak.com, pokazuje nam na mobitelu. Kada je lijepo vrijeme, učenici nastavu prate vani - u vrtu su dvije sjenice, a u obližnjoj šumi učionica na otvorenom - s 40 sjedećih mjesta. Tu je i održivi punkt na kojem je instalirana mala vjetroelektrana i solarni paneli, gdje učenici pune mobitele. Djeca vide kako vjetar i sunce stvaraju energiju, objašnjava Zdenko.

- To je naša vizija, želimo probuditi sva osjetila kod djece, da na vrijeme upoznaju sebe i svoje potencijale. Da već u osnovnoj školi shvate žele li se baviti robotikom ili poljoprivredom. Želimo da naša škola bude oaza zajedništva i kamen temeljac uspješne budućnosti naših učenika - razmišlja ravnatelj Kobeščak.

A digitalna revolucija je, dodaje, velika nada za hrvatsko selo.

- Evo, ovdje ste se uvjerili da život na selu može biti prelijep, ako ste povezani sa svijetom. Ako će se 30 posto poslova u budućnosti moći raditi od doma, zašto bismo putovali u Zagreb. Tko kaže da se velike stvari ne mogu raditi i u jednom malom Brestovcu Orehovičkom - zaključuje.

image
Osnovna škola Stjepana Radića
Boris Kovačev/Cropix
image
Radnici postavljaju pregrade od pleksiglasa u informatickoj ucionici
Boris Kovačev/Cropix
image
Školski vrt
Boris Kovačev/Cropix
image
Učiteljice Jasna Končić i Jasminka Končić
Boris Kovačev/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. studeni 2024 21:12