Zato što je, između ostalog, tijekom nastavnog sata održanog 19. 11. 1998. godine umjesto riječi "strop" upotrijebio riječ "tavanica", tada 55-godišnji profesor tehničke grupe predmeta Mile Novaković, inače srpske nacionalnosti, dobio otkaz u tadašnjoj Drugoj srednjoj školi Beli Manastir, Područnom odjelu Darda.

Naime, na tom mu je satu bio nadzor prosvjetne inspekcije po anonimnoj prijavi protiv njega i još nekoliko profesora srpske nacionalnosti da ne izvode nastavu na standardnom hrvatskom jeziku. S obzirom na to da je profesor Novaković koristio neke riječi iz srpskog, a ne hrvatskog jezika, među kojima je, eto, bila i tavanica, a ne strop, prosvjetna inspekcija zaključila je da su navodi iz prijave točni, da se on ne koristi hrvatskim književnim jezikom u svakom pogledu, pa je školi naloženo da mu zabrani daljnji rad.

Jednako je prošao još jedan njegov kolega srpske nacionalnosti.

Prije nekoliko dana, dakle pune 22 godine kasnije, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio je da je Hrvatska u ovom slučaju profesoru Novakoviću povrijedila pravo na poštovanje privatnog života, ali ovaj čovjek presudu i pravdu nije dočekao za života, jer je prije godinu dana preminuo. Prethodno je punih 15 godina na hrvatskim sudovima pokušavao tužbom izboriti povratak na posao, ali svi su domaći sudovi, pa tako i Ustavni sud 2014., presudili da je otkaz bio zakonit. Stoga je pravdu potražio u Strasbourgu.

On je, inače, u školama u Baranji radio od 1971. U obrazloženju otkaza, pak, pisalo je da mu škola, jer eto ne zna hrvatski, ne može ponuditi drugo radno mjesto te da nije opravdano očekivati da će on zbog svoje dobi moći naučiti hrvatski jezik!?!

Nakon pohvala, žaljenje

Tijekom suđenja u Hrvatskoj, nastavnik je rekao da je "prosvjetna inspektorica nakon izvršenog nadzora pohvalila moju metodu održavanja sata, pristup učenicima, ali i izrazila žaljenje kazavši: 'Ja sam došla zbog nečeg drugog.' Tada mi je rekla da sam pogriješio na satu u dvije riječi. Jedna od tih riječi je i tavanica koju sam upotrijebio umjesto riječi strop." On, doduše, nije negirao da se u nastavi u mješovitim razredima gdje su bili učenici i hrvatske i srpske nacionalnosti služio srpskim jezikom, ali je smatrao da je to tada bilo pravilno i zakonito.

No, sudovi su odlučili drugačije, ali ono što je njegovu bivšu odvjetnicu Branku Paprić, koja je danas u mirovini pa je predmet pred ESLJP-om završio Odvjetnički ured Krivić, Aćimović, Ranđelović, najviše razljutilo je činjenica da nijedan parnični sud nije uvažio odluku Upravnog suda koji je upravnom postupku poništio odluku o otkazu.

- Nijedan parnični sud nije vrednovao činjenicu da je Upravni sud poništio odluku o otkazu. Da jesu, tada bi morali uvažiti tužbu i vratiti ga na posao. Na kraju smo završili u Strasbourgu, gdje sam se ja pozvala na kasniju odluku Ustavnog suda koji je u jednom drugom predmetu odlučio da su parnični sudovi vezani odlukama Upravnog suda i da moraju postupati u skladu s njima. To nam je pomoglo na ESLJP-u, ali do toga ne bi ni došlo da su Ustavni sud i niži sudovi ranije tako postupali - kazala je Paprić.

Miješanje u privatni život

Profesor Novaković je, pak, tvrdio da otkaz nije dobio zato što nije predavao na hrvatskom jeziku, nego zato što je Srbin. ESLJP, doduše, u svojoj odluci navodi da je odluka hrvatskih sudova o otkazu bila zakonita, ali da nije bila proporcionalna cilju koji se želio postići. Smatraju, naime, da je 'odluka o otkazu predstavljala miješanje u nastavnikov privatni život jer se temeljila na činjenici da je otkaz dobio zbog svoje dobi, dugogodišnjeg načina predavanja te nemogućnosti prilagodbe radnom mjestu', što po stavu tog suda čini dio fizičkog identiteta osobe, koji je bitan aspekt privatnog života pojedinca.

ESLJP je istaknuo i kako je u školi 'usmena preporuka za predavanje na isključivo hrvatskom jeziku donesena samo mjesec dana prije inspekcije koja je prethodila otkazu' te da 'nijedan nastavnik hrvatskog podrijetla nije bio podvrgnut inspekciji kako bi se utvrdilo jesu li izvodili nastavu na standardnom hrvatskom jeziku, već samo nastavnici srpske nacionalnosti'.

Blaže mjere koje su joj bile na raspolaganju inspekcija uopće nije razmotrila.

Inače, ESLJP je nastavniku, odnosno sada njegovim nasljednicima, dosudio 5000 eura na ime naknade neimovinske štete te 850 eura za troškove postupka, ali nezadovoljna strana ima tromjesečni rok za žalbu velikom vijeću suda.