Ako ste ikada imali potrebu jesti sirovu ribu s polugole žene, ali vaša partnerica se taj dan nije bila voljna pretvoriti u 'stalak', ne sekirajte se - sada za taj užitak možete platiti. Naime, splitski Olive tree vintage caffe fine dining lounge i Roof 66 / Fetish, Food & Me u ponudi imaju upravo to - serviranje sushija na nagim polegnutim djevojkama. Ili, kako piše na njihovom meniju, 'umjetnički performans dekoriranja i jedenja sushija s tijela', piše Slobodna Dalmacija.
Još 2016., iste godine kada je otvoren Olive tree, je na Facebooku osvanuo oglas: 'Glumi se stalak za hranu na stolu. Leži se dva puta po sat vremena dok gosti skupe hranu, pa se odlazi u backstage dok se pripremi druga postava. Ne mora se biti potpuno gola/intimni dijelovi mogu biti pokriveni naljepnicama i listićima. Uvjet je naravno izuzetno zgodna hostesa. Honorar po trosatnom performansu 1500 kuna, plaćen put i smještaj.' U to vrijeme se nijedan splitski restoran nije bio spreman identificirati kao 'onaj koji poziva cure da glume stalak za hranu za novac'.
Ova dva objekta, u vlasništvu iste firme, se nalaze svak na svom kraju Rive, što ogladnjelim prolaznicima omogućuje brži i lakši pristup svježim morskim plodovima pomno raspoređenih na razgolićenim ženskim torzima. Cijena, doduše, nije za svakoga. Kako biste angažirali radnice da se skinu u javnosti i legnu pred vašim društvom, morati ćete izdvojiti između 900 i 1250 kuna po osobi; ovisno o terminu svlačenja. Također, sukladno raspoloženju i ukusima platežno moćne klijentele, ova egzotična seansa se može odvijati 'na spektakularnoj pitoresknoj lokaciji u srcu Splita s pogledom na splitsku luku i Rivu, Dioklecijanovu palaču i Marjan' ili 'na bastionu Bernardi u vizualno stiliziranim prostoru koji kreira opuštenu atmosferu s neočekivanim elementima koji potiču na interakciju'.
S obzirom na satnicu od 500 kuna i znajući da danas četvrtina Hrvata živi u siromaštvu, sasvim je razumljivo i očekivano da će natječaj za ovu vodoravnu radnu poziciju naći svoje kandidate. No, baviti se moraliziranjem odabira ovih djevojaka bi značilo ne razumjeti funkcioniranje 'slobodnog tržišta' koje svakome dozvoljava da, u zamjenu za preživljavanje, 'slobodno' izabere način zarade. Nas je više zanimalo što bi o svojim 'stalcima' imao reći jedan od vlasnika, Denis Jušić, ali on se pristojno zahvalio na pozivu i uputio nas na poslovne rezultate tvrtke koji su, kako kaže, sjajni.
Zbog toga ga, nažalost, nismo bili u mogućnosti priupitati da nam odgovori na zanimljivosti kao što su: moraju li se dame depilirati na dan kad postaju 'pladanj', pokriva li im firma dodatne beauty tretmane, posjećuje li ih stalna klijentela, iz kojeg razloga se ne prakticira odnašanje obnaženih zaposlenica na štekat na Rivi, imaju li dostavu, planira li neki od vlasnika preporučiti svojoj bližoj rodbini ulazak u ovu branšu itd. Ipak, iz alternativnih izvora smo doznali da je, otprilike, po sredini 'tanjura', na gastro-strateškim djelovima, zaljepljeno umjetno lišće i cvijeće. Osim toga, za razliku od tradicionalne prakse, 'tacnama' je dozvoljena i komunikacija s konzumentima. Dakle, pokušaj apsolutne objektivizacije, iako respektabilan, ipak nije u potpunosti uspješan.
U njihovoj P.R. brošuri iz 2019. godine se navodi: 'Olive Tree i Roof 68 novi su epicentar hedonizma s konceptualno složenim i jedinstvenim projektom prilagođenim novim trendovima. Jedini imperativ je - gen za hedonizam.' O ovim 'novim trendovima', koji potječu iz feudalnog Japana u 17. stoljeću, smo za komentar priupitali Mirjanu Kučer, izvršnu koordinatoricu udruge Domine. Evo što je, nakon početne nevjerice, rekla:
'Ne znam što bih vam rekla, teško me iznenaditi ovih dana... Svakako, ako nije zakonom zabranjeno, ja ne mogu ništa drugo nego samo deklarativno iskazati svoje nezadovoljstvo tom krajnjom objektivizacijom žive osobe. Netko to može braniti 'proširenjem ponude', ali to nije ništa više nego jeftina retorika patetičnih razloga kao što su opravdavanje bolesnog konzumerizma i slijepe želje za profitom. To je ono gdje se nalazimo danas - komodifikacija svega, davanje cijene svemu. Za mene je to trgovina ženskim tijelom i, ako hoćete, oblik prostitucije. Nešto što definitivno spada u nasilje. Što je na pladnju - ponuđeno je. Ako to netko nije osvijestio, onda mu savjest ne može ni uložiti prigovor o tome. A jednom kada se ta 'ponuda' proširi, će i pasti cijena takvog 'rada'. Mi se danas volimo lagati o 'slobodi izbora'. Jednom kad si na tržištu, nema slobode - ima samo zadovoljavanja potražnje.'
O utvrđivanju higijenskog minimuma golih žena sa sirovom ribom smo se interesirali i kod službenog tijela za takve preglede, Državnog inspektorata. Njihov djelatnik zadužen za lokalno područje nam je u telefonskom razgovoru rekao da nije znao da takvo nešto postoji, a u službenom mailu nam je potvrđeno da 'takav način posluživanja nije zabranjen ako je osigurano...da hrana u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije mora biti zaštićena od svake kontaminacije koja bi ju mogla učiniti neprikladnom za prehranu ljudi, štetnom za zdravlje ili tako kontaminiranom da bi bilo nerazumno očekivati da se može konzumirati u takvom stanju'. Osim toga, izvijestili su da će obaviti inspekcijski nadzor i povratno javiti rezultate. To je bilo 07. prosinca, a otad nam iz inspektorata ne odgovaraju na mailove ni pozive.