NAKON SKANDALA S BAČENIM SJEMENOM, OTKRIVAMO NOVI APSURD Naplaćuju čuvanje embrija ljudima koji su dobili djecu i ne žele oplodnju

“Prilično sam se iznenadila kad sam početkom travnja ove godine dobila poziv iz KB-a Merkur da sa suprugom dođem u bolnicu ne bismo li produljili daljnje čuvanje zametaka preostalih nakon medicinski pomognute oplodnje te da za to trebamo platiti 1000 kuna godišnje.

Naime, moji blizanci rođeni medicinski pomognutom oplodnjom 2009. idu u školu i moram reći da je ovo bilo prilično veliko iznenađenje. Isti sam dan nazvala bolnicu i obavijestila ih da suprug i ja nismo zainteresirani imati još djece s obzirom na to da smo prešli 40 godina.

Nema uništavanja

U ljubaznom razgovoru gospođa mi je rekla da u Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji ne postoji mogućnost ‘uništavanja’ zametaka u našem slučaju i da se obratim Nacionalnom povjerenstvu za medicinski potpomognutu oplodnju. Sad čekam odgovor jer ne znam što trebamo učiniti. Čini se da u našem slučaju nema granice čuvanja zametaka.”

Doznajemo to u razgovoru s majkom koja se nakon gotovo deset godina našla u situaciji iz koje zasad ne vidi izlaz jer Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji nije jasno i decidirano rekao što se čini kad neko više ne želi čuvati “svoj biološki materijal” pa se onda nitko i ne usudi donositi odluku bez da se dobro “pokrije” i tako izbjegne moguće sudske procese. Sve u svemu, reklo bi se, “situacija je delikatna”, a rješenja nigdje. Jedini izlaz zapravo se krije u izmjeni i dopuni Zakona koju se nitko očito ne usudi pokrenuti.

Nejasna regulativa

Naime, Zakon u članku 34. navodi kako se i kada pohranjuju muške i ženske spolne stanice kao i zametak. Taj rok čuvanja je pet, a moguće i deset godina, pa čak i dulje ako postoje medicinski opravdani razlozi. U slučaju “smrti osobe koja je ‘vlasnik’ spolne stanice, centar u kojem su pohranjene muške i ženske stanice obavezan je ‘uništiti’ ih u roku od 30 dana od saznanja te informacije, a pohranjene zametke darovati drugom korisniku prava na medicinski pomognuti oplodnju”.

No, Zakon ni jednom riječju ne spominje neiskorištene zametke para koji ih iz nekog razloga više ne želi čuvati. Upravo u toj se zakonskoj spirali našla i gospođa iz naše priče. Uvijek će, kaže, biti zahvalna stručnjacima iz Merkurova centra koji su joj pomogli da bude sretna majka svojih blizanaca, ali dodaje da mora pronaći izlaz iz ove situacije.

- Istina je da prije desetak godina velik dio medicinski pomognute oplodnje nije bio zakonski dobro reguliran. Zato i imamo puno pohranjenog biološkog materijala i sad postupno nastojimo riješiti problem. U razgovoru smo s Ministarstvom zdravstva i Nacionalnim povjerenstvom za medicinski pomognutu oplodnju i vjerujemo da ćemo, unatoč zakonskoj nedorečenosti, ipak naći rješenje. Ništa se ne može niti se neće učiniti bez naših bivših pacijenata - kaže ravnatelj KB-a Merkur Mario Starešinić.

Da se zakon mora što brže mijenjati i jasno reći što se događa sa spermijima, jajnim stanicama i zamecima kad “vlasnici” više nisu zainteresirani za njihovo čuvanje, potvrđuje nam i jedan član Nacionalnog povjerenstva za medicinsku pomognutu oplodnju koji “želi ostati anoniman zbog delikatnosti teme”.

Tema povjerenstva

- Na svakom sastanku Nacionalnog povjerenstva za medicinsku pomognutu oplodnju o tome se razgovara jer smo svjesni da mora postojati jasan protokol - kaže naš sugovornik. Dodaje da inače centri za medicinski pomognutu oplodnju moraju naplatiti čuvanje, kao što je i normalno da se onaj tko je pohranio svoj biološki materijal za njega i brine.

Prema njegovu mišljenju, supružnici iz naše priče morali bi dati zajedničku izjavu Centru u KB-u Merkur o tome da više ne žele čuvati zamrznute zametke, a o istom trebaju obavijestiti i Nacionalno povjerenstvo kako bi se našlo rješenje.

Naime, premda hrvatski zakon dopušta donaciju zametaka, to se ne radi jer, kažu nam, nema zainteresiranih, a nijedan centar nije niti licenciran za to, pa ne bi mogao raditi taj postupak čak i kad bi to netko htio. Zato je povjerenstvo dogovorilo da se problem, dok se ne dopuni postojeći zakon, rješava tako da se na zahtjev vlasnika biološki materijal “prestaje čuvati”. Upravo se na to mogu pozvati svi oni koji će i ubuduće dobivati slične pozive iz nekog od centara za medicinski pomognutu oplodnju ako više ne žele čuvati svoj biološki materijal.