NAJŠTEDLJIVIJI HRVATSKI GRADONAČELNIK 'Mogu dati 100.000 kn za novi auto, ali što će mi? Nemam ni kompjutor ni smartphone, ja sam neoludit’

Dobro došli u Hypograd, “Što po­ve­zuje Zlatar i De­troit - bankrotirali su”, “Do 2018. na stupovima javne rasvjete neće se moći zamijeniti nijedna žarulja!”... Ovo su samo neki od novinskih naslova od prije pet godina koji su Zlataru predviđali crni scenarij.

Danas je Zlatar, grad u Hrvatskom zagorju do kojeg se zahvaljujući novoj cesti od čvorišta Mokrice iz zapadnih dijelova Zagreba stiže za 40-50 minuta, veliko gradilište.

Rasvjetni stupovi čekaju zamjenu, Sajmišna ulica veliko je gradilište, kao i središte mjesta. Zamjenjuje se komunalna infrastruktura, dignut je asfalt kako na glavnom kolniku, tako i na pločnicima. Sokolski dom, secesijska građevina iz 1910., obnavlja se i cijeli je prekriven skelskim platnom. Neki dovršeni radovi već su vidljivi. Polovica dionice ceste između Zlatara i Zlatar Bistrice rekonstruirana je i proširena, s pješačkim stazama. Zbog svog gradonačelnika Zlatar je ovih dana opet bio u fokusu medija. Prema istraživanju portala gradonacelnik.hr, s obzirom na potrošnju proračunskog novca per capita, najštedljiviji gradonačelnik u Hrvatskoj je prvi čovjek Zlatara Stanko Majdak (64). On je, doduše, u toj godini i imao najmanje novca na raspolaganju - tek 7,652.886 kuna, od čega je u 2014. za reprezentaciju potrošio 14.212 kuna, odnosno 2,331 kunu po glavi stanovnika.

Bez šminke

- Neki mi već govore da sam Škot, ali ja nisam škrt čovjek. Međutim, za obavljanje posla u gradu koji sam zatekao s milijunskim obavezama i hipotekama nije mi potreban luksuzan automobil. Vozim Citroën C3, a u Poglavarstvu imamo Škodu Octaviju iz 1998. te Opel Corsu koju smo dobili kao nasljedstvo. Ne treba mi šminka. U proračunu imamo osigurano 100.000 kuna za kupnju automobila, ali ga nećemo potrošiti za tu namjenu. Ima puno pametnijih projekata za koje možemo iskoristiti taj novac, kao što je ulaganje u knjižnicu, stipendiranje mladih studenata. Što više novca želimo povući iz europskih fondova. U svom uredu nemam kompjutor, jer ga koristi kolega na stručnom osposobljavanju. Ja drugačije funkcioniram. Nemam pametni telefon, ali ih imaju moji suradnici. Spadam u kategoriju neoludita, teško prihvaćam tehnološke novotarije. Moji računi za mobitel nešto su veći od 100-tinjak kuna mjesečno. Samo kratki dogovor i to je to. Maksimalno trajanje mog sastanka je 45 minuta. Nakon toga ga prekidam, jer sve iza toga je gubljenje vremena. Svojim suradnicima kažem: ‘Ako ja cijenim vaše vrijeme, cijenite i vi moje!’ No, to ne znači da ne raspolažem podacima i brojkama o stanju gradskog proračuna. U svakom trenutku znam koliko Grad ima novca na žiroračunu - govori Majdak.

I, koliko ima novca?

- Danas 3,444.000 - kaže, a razgovarali smo u četvrtak.

A kad mu dođu gosti i poslovni suradnici, odvede ih na račun Grada na ručak...

- Ovdje imamo restoran gdje gablec stoji 25 kuna i za taj novac ćete pristojno pojesti. Nitko mi nikad nije zamjerio što nismo bili u nekom elitnijem restoranu. Čak naprotiv, mislim da ovako imamo simpatije. Jer, ljudi bi rekli: ‘On traži pomoć, novac, Grad je u dugovima, a on tjera raskoš.’ Ne idem ni na sva događanja na koja me pozovu, već samo na ona koja procijenim da trebam ići kao gradonačelnik. Iako sam jako društven čovjek, volim druženja, volim i popiti. Nedavno su me zvali novinari da sam navodno bio popio. A, ja im kažem: ‘Bolje biti pijan nego blesav!’ pa je s tim naslovom i objavljen članak. Ali, svjestan sam odgovornosti koje nosi ova funkcija pa bježim od takvih situacija. No, nisam alkoholičar. Znate kak je to u Zagorju kad se nađe društvo u klijeti. Svi poslije pričaju koliko su drugi popili, a oni nisu. Alkohol mi šteti i izbjegavam takve situacije - priča Majdak.

Pomoć državne politike

Nepuni mjesec dijeli ga od godine otkako je 8. ožujka 2015. na prijevremenim izborima izabran za gradonačelnika, a na izborima je ponovo za njegovu zamjenicu izabrana Jasenka Auguštan-Pentek. Kao nestranački kandidat imao je podršku SDP-a, Hrvatske stranke umirovljenika i Laburista - stranke rada i dobio je 61,84 posto glasova. Njegov protukandidat iz HDZ-a, HSS-a, HNS-a, ZS-a, Hrasta - Pokreta za uspješnu Hrvatsku i ZDS-a dobio je 30,19% glasova. Stoga se i nameće pitanje može li Zlatar gradnju prometnica, infrastrukturne projekte, radove na povijesnim građevinama zahvaliti bivšoj Vladi.

- Bilo bi nepošteno reći da mi politika na državnoj razini nije pomogla. To nije bilo zato što Zlatar to nije zaslužio, nego upravo zato što su naši projekti bili prepoznati kao potrebni, prije svega rekonstrukcija državne ceste D-29. Tu prije svega mislim na bivšeg ministra Sinišu Hajdaša-Dončića. Kao što vjerujem da će se neki projekti nastaviti i u budućnosti. Vjerujem da će i ministar kulture Zlatko Hasanbegović podržati nastavak radova na projektu obnove Sokolskog doma. Zlatar ima tradiciju kulturne manifestacije Dani kajkavske riječi. Zlatar je na neki način bio prometno slijepo crijevo u Krapinsko-zagorskoj županiji, ali gradnjom brze prometnice od čvora Mokrice sada je bitno bliži Zagrebu. Zlatar je imao uvijek stigmu ustaškog mjesta jer ga partizani nikad nisu osvojili, pa je možda čudno što sam ja izabran uz podršku lijevih političkih stranaka. Nekad sam bio član HSS-a, pa A-HSS-a, a sada sam nestranački kandidat. A ljudi su valjda prepoznali moj rad. U svom rodnom mjestu Donjoj Batini dobio sam 97 posto glasova. Kao Kim Il-sung - kroz smijeh komentira političku scenu u Zlataru Majdak. Nekoliko minuta kasnije javlja se na telefon. “Reci Jura, prijatelju, dogovoreno”, kratko je završio razgovor, pa pojašnjava.

- Zvao me Juraj Srebačić, gradonačelnik Donje Stubice. On je član HDZ-a. Ja ne cijenim ljude po stranačkoj pripadnosti. Kod mene politika ne stanuje - kaže Majdak, koji je i član udruge gradonačelnika koju vodi Srebačićev stranački kolega Željko Turk, gradonačelnik Zaprešića. U srijedu je imao tamo dogovoren trening jer će igrati beka u momčadi hrvatskih gradonačelnika na susretu u svibnju s njihovim kolegama iz češke udruge:

Dubioze prethodnika

- Gospodin Turk je puno unaprijedio rad udruge nakon Vojka Obersnela. Ja jesam izabran uz podršku SDP-a. Prihvaćam svakoga tko ima dobru ideju za dobrobit grada Zlatara, bez obzira na političku opciju. I moja vrata su svakome otvorena. Rado bih ugostio i Karamarka kad je bio na predizbornom skupu u Zlataru, ali on nije smatrao za shodno javiti se gradonačelniku - prepričava svoje djelovanje na političkoj sceni.

No, poput mnogih gradonačelnika, ima i neprijatelja...

- Sigurno je 30 posto onih koji ne podržavaju moj rad. Mrze me oni kojima nisam oprostio dugove za najam, komunalije. Kad mi na stol dođe ovrha, pa da je i moj rođeni sin na to se ne bi obazirao. Jer, u ladicama je bilo svakakvih dubioza mojih prethodnika - kaže Majdak.

Bivši policajac

Jedan od njih, Miroslav Đerek, bivši gradonačelnik, osuđen je na tri godine zatvora i mora vratiti 23 milijuna kuna.

- Iako je Grad doveo u tešku situaciju, ne mislim da je sav taj novac bio nepotrebno utrošen. Pitanje je je li to bio pravi način i jesu li se trebale asfaltirati baš tolike lokalne prometnice i jesu li radovi kvalitetno izvedeni. Sretnemo se, popričam i s njim, zvao sam ga i na zajednički susret s Miroslavom Kopjarom, želim čuti i njihova iskustva, ali nisu se odazvali. Žao mi je zbog toga.

A kako Majdak stoji s kontrolom troškova? Ima li i protiv njega prijava?

- Inzistiram na transparentnosti. Moje je geslo da nisam izabran da bih vladao, nego upravljao. Uspjeli smo vratiti 4,5 milijuna kuna prema dobavljačima i još tri milijuna kuna kreditnih obaveza koje smo naslijedili i vraćamo kredit Hypo banci koji u mjesečnim anuitetima iznosi od 105 do 120 tisuća kuna, koji ćemo otplaćivati do 2022. Imamo problema s naplatom komunalija, samo 30 posto onih koji ne plaćaju za to imaju realne razloge. Nabavili smo komunalnu opremu. Zlatar nije samo grad u kojem živi 6086 stanovnika sa 186 nezaposlenih, već i 19 naselja. Želimo urediti gradski trg, maknuti neka divlja odlagališta otpada. Nažalost, nismo uspjeli vratiti neke vojne objekte na Ivanščici koji bi se mogli iskoristiti za razvoj turizma na Ivanščici. Napisali su mi tri prijave USKOK-u i pet, šest mjeseci policija je istraživala i sve se pokazalo neutemeljenim. Prijavili su me da sam po političkoj liniji namjestio predsjednika Turističke zajednice, da sam platio 68.000 kuna obrtniku za prozore na osnovnoj školi i podijelio 1,500,00 paketa u predizbornoj kampanji. Kao bivši policajac moram reći da su bile stručno napisane prijave.

Kako, kao bivši inspektor, ocjenjuje stanje kriminaliteta, kako surađuje s policijom?

- Mi ovdje imamo dva noćna kluba. Zna biti problema, ali u cjelini gledano situacija je dobra. Kad sam radio kao inspektor, znao mlađim kolegama reći da nikad ne gledaju krajnju posljedicu svoje prijave, jer će se razočarati - kaže Majdak, koji otvoreno govori i o svom radu u nekadašnjoj miliciji i tadašnjem političkom angažmanu, pa prepričava neke zgode iz tog vremena.

- Sredinom 80-ih podnio sam molbu za rad u Ministarstvu u Zagrebu. I dobijem jednog dana poziv da se javim tadašnjem sekretaru unutarnjih poslova Zlatku Uzelcu. I dođem u njegov ured. A on meni kaže: ‘Druže Majdak, što je bilo s onima koji su pjevali ‘Ustani bane’? Jeste li ih prijavili?’ Naime, nekoliko dana ranije ušao sam u jedan lokal i zatekao mladiće koji su pjevali ‘Ustani bane!’. Pozvao sam ih u kancelariju i rekao: ‘Gledajte, dečki, nemojte to u birtiji, pozovite me u klijet pa bumo skupa povevali’. I nisam im napisao prijavu. Pokušao sam objasniti Uzelcu da mi možemo djelovati represivno i preventivno. A on meni: ‘Druže Majdak, traži si posao!’ I otišao sam za direktora doma za odgoj u Zajezdi. Bio sam i delegat na zadnjem kongresu partije u Beogradu. Ponosan sam što smo se digli i otišli s tog kongresa. Nakon demokratskih promjena angažirao sam se opet u policiji, iako su neki bili protiv, sudionik sam Domovinskog rata, a 1. prosinca 1998. umirovljen sam - prepričava dio svoje policijske i političke karijere.

Živi u Donjoj Batini

Zlatarski gradonačelnik objavio je i tri zbirke pjesama. Ljubavnih, općih i religijskih. Živi u Donjoj Batini, mjestu sada poznatom iz reklame “Ožujskog”. Na svom je imanju napravio kapelicu Anti Padovanskom, njeguje i održava voćnjak i opušta se u dugim šetnjama. Perspektivu Zlatara kad više ne bude gradonačelnik ne vidi u industriji, već u uslužnim djelatnostima, vjerskom turizmu s obzirom na blizinu svetišta u Mariji Bistrici i poznatu crkvu Majke Božnje Snježne u Belcu.

Njegova imovinska kartica ima 16 stranica, na njoj je prilično zemlje, ima kredite...

- To su pretežno oranice male površine kako se cjepkala zemlja, a neke imaju i 25 četvornih metara. Ali, imam nekoliko tisuća knjiga i to je moje bogatstvo. Mogu reći da sam sretan čovjek - kaže Majdak, svjestan da tijekom svog mandata neće riješiti sve dubioze.

- Gradonačelnika će ionako svi zaboraviti. Ali, knjige ostaju. Zato želim još pisati i to mi nedostaje. Iako puno čitam. I na knjižnici neću štedjeti. Ponosan sam što studenti iz Zlatara koji studiraju u Zagrebu kažu kako mogu u našoj knjižnici naći literaturu koja im je potrebna i na studiju - kaže Majdak. Dok gledamo kamione kako nasipavaju šljunak u Sajmišnoj ulici u središtu Zlatara, primjećujemo da su vjerojatno mnogi nezadovoljni što komunalni radovi neće biti dovršeni vjerojatno do ljeta i da su debelo probijeni rokovi.

- Znam, ali ovo je temeljita obnova sve komunalne infrastrukture. Nemrete navečer zaspati i očekivati da bute vjutro vozili po novoj cesti.

U samo pet godina, od “Hypo grada” do velikog gradilišta. I to će ostati zapisano u zlatarskim ljetopisima