Svaki se dan u našim domovima pojavljuju bez poziva. Oni su kao članovi obitelji, uvijek prisutni, neophodni, ali vrlo često neželjeni. Donose loše vijesti jer dobre vijesti rijetko kada postanu vijesti. Televizijski novinari, izvjestitelji, reporteri, voditelji rade vrlo zahtjevan posao. Neprestano govore, a ono što izgovaraju mora biti točno, informativno, zanimljivo i dobro sročeno. Jedino što mogu popraviti kada pogriješe je riječ, ako se zabune u brzini. Sve ostalo im se tretira kao greška.
Novinarstvo je nemilosrdno samo po sebi, vijest traje samo do pojave nove, to je neprestani sprint na kratke staze, a nakon svake utrke slijedi nova.
Novinarstvo je važno.
- Kada prijepodne pratiš Vladu ili Sabor, a navečer u studiju komentiraš nova istraživanja, tu vrstu angažmana ne može zahvatiti niti jedan Zakon o radu - kaže Mislav Bago s NoveTV.
Bago kaže da je novinarstvo bitno zbog demokracije.
- Kao što je za sigurnost zemlje bitna policija, tako je novinarstvo važno za zdravlje njezine demokracije - govori, misleći pritom na sve stvari koje smo otkrili i za koje smo saznali zahvaljujući novinarstvu.
Danka Derifaj, RTL-ova reporterka, prije nekoliko mjeseci i sama je postala dio vijesti zbog napada na nju kojima ju se nastojalo zastrašiti i odvratiti od reportaže koju je radila, priče o tome kako je Thompson uzurpirao tuđi prostor u zgradi u Splitu gdje ima stan. O značaju novinarstva govori predočujući sliku društva koje nema novinarstvo.
- Kad bismo na trenutak zamislili da novinarstvo ne postoji, ne bismo znali što se događa unutar institucija sustava, kako netko koristi svoju poziciju za ostvarivanje vlastitih interesa, kako pravosuđe loše radi svoj posao, kako zlostavljači maltretiraju podređene, kako se troši javni novac - navodi Derifaj.
- Da ih ne nabrajam, građani to vrlo dobro znaju, ali, primjerice, niz ljudi zbog svog nepropisnog ponašanja više nisu ministrice i ministri isključivo zahvaljujući novinarstvu - kaže Derifaj.
Novinarstvo danas više ne vrijedi kao nekada
Zrinka Grancarić s HTV-a u priču o značaju novinarstva dodaje i pomak na ljestvici društveno cijenjenih profesija. Novinarstvo danas više ne vrijedi kao nekada.
- Nismo toliko uvažavani kao nekoć - kaže Grancarić - ali smo i dalje bitni kad je ključno. Kad treba ukazati na ono što je ispravno, prokazati laž, nepravdu ili korupciju, kad treba dati snagu glasu pravde, slabih, jednakosti, tolerancije. U šumi dezinformacija danas je važno ukazati na istinu. To nam postaje sve važniji zadatak - ističe Grancarić zahtjevnosti novinarstva u suvremenom, digitalnom društvu u kojem svi koji imaju pristup internetu imaju jednaku mogućnost, kao i novinari, nešto objaviti.
Zoran Šprajc je ironičan.
- Ne znam koliko je novinarstvo uopće bitno s obzirom na to da u novinarstvu sve više dominira nebitno, ali ono malo bitnog što je ostalo važno je zbog mentalnog, političkog i ekonomskog zdravlja društva. S obzirom na to da nam je društvo sve bolesnije, novinarstvo u tom smislu ovdje nije postiglo baš neki uspjeh - kaže Šprajc ukazujući na društveni kaos.
- Paradoksalno je da bi danas uz svu tehnologiju trebalo biti lakše, ali dojam je da nije tako - kaže Andrija Jarak koji upravo prelazi s Nove TV na RTL.
- Svakih pola minute stižu vijesti, notifikacije iskaču na računalima, zvone telefoni. Mora se dobro paziti koje su vijesti točne. Ima puno fejka i treba otvoriti četvore oči plus naočale da se razbistri sve - govori Jarak. To je, vjerojatno, dijelom i razlog zašto će u javnim anketama ljudi često isticati kako gube povjerenje u vijesti i informacije iz medija, iako će broj korisnika tih istih informacija rasti. Naizgled paradoksalno da su mediji i informacije sve dostupnije i češće korištene, a istodobno se ugled i značaj medija sve više srozava. No, još uvijek mediji imaju obavezu pokušati ponuditi točnu informaciju.
Goran Milić, televizijski novinar posljednjih 50 godina, podsjeća da novinarska struka nije jedina koja gubi značaj.
- Sudeći po onome što ljudi govore na ulici, tržnici, u kafiću, i pišu po društvenim mrežama, reklo bi se da ljudi sve manje vjeruju medijima. Ali, po tim izvorima, sve manje vjeruju i političarima, doktorima, odvjetnicima, čak i znanstvenicima. Tako da novinarstvo može izgledati nekredibilnije od ovih drugih spomenutih profesija samo zato što je vidljivije, preciznije, možda i opredjeljenije - smatra Milić.
No, uzrok gubitku povjerenja u novinarstvo nije samo zato što se na novinarstvo nekritički gleda, postoje i razlozi unutar same profesije na koje ukazuje Danka Derifaj.
- Postoje ljudi koji se nazivaju novinarima samo zato što rade u nekom mediju, a nažalost nemaju niti osnovno znanje o profesiji pa onda ni poštovanje prema njoj. Jednostavno su pokleknuli pred diktatom brze zarade, instant slave ili štogod. To je, naravno, posve krivi put, i nije novinarstvo, ali je lakše. To je globalni problem, kad se nešto mora napraviti samo zato da bi privuklo čitatelje ili gledatelje i to, naravno, što brže, ne može biti kvalitetno. Ljudi nisu naivni, prepoznaju kad je nešto novinarstvo, a kad nije, a puno toga što im se danas servira u medijima, to nije - govori Derifaj, upozoravajući na opasnosti koje profesiji prijete "iznutra".
Kvaliteta
Goran Milić otvorio je još jedno važno pitanje u procjeni kvalitete novinarstva. Naime, pravilo "druge strane" se često pogrešno smatra jamstvom objektivnog novinarstva, jer će, kao, dati priliku svima da iznesu svoju verziju događaja. Često se ispostavi da je to klopka, oni koji kriju informacije lažu javnosti, samo dobivaju priliku ponoviti svoju verziju priče.
Zoran Šprajc s RTL-a iznosi baš to kao primjer ne osobito kvalitetnog novinarstva. Kaže da on uvijek zauzima stranu.
- Uvijek i bez ostatka. Zauzimam stranu zdravog razuma, argumenta, podatka, brojke, statistike - govori Šprajc o svojim kriterijima. - Zapravo, sve je otišlo kvragu kad je netko rekao da novinari ne bi smjeli zauzimati stranu. Pa je jednako relevantan sugovornik koji kaže da je vani oblačno s kišom kao i onaj koji kaže da je vani sunčan i lijep dan. Doduše, to su prigrlili i sami novinari jer to znači manje napora da pogledaš kroz prozor i razlučiš istinu od opsjene i bitno od nebitnog. A kako rekosmo, manje napora znači dulji i sretniji život - zaključuje Šprajc ironično.
Slično govori i Mislav Bago.
- Naravno da zauzimam stranu. Pokušavam biti strana razuma i strana koja zastupa građane i propituje, ali i argumentira zašto propituje. Biti na strani istine, slabijih, nepravde… to su pozicije novinarstva - kaže Bago o postulatima profesije koji bi trebali biti neupitni.
Zrinka Grancarić s HTV-a radi razliku ovisno o temi koju obrađuje. U političkim temama ne spori iznošenje svih stavova, ali za nju postoje područja u kojima se ne može biti bez stava.
- U politici novinar treba biti isti prema svima. Podjednako propitivati. Zauzimam stranu u temama gdje je treba zauzeti, primjerice kad je nasilje u pitanju, prava žena... u temama u kojima kao društvo trebamo napredovati i gdje ne treba biti dvojbe koja je prava strana - govori Grancarić. Novinari pritom imaju priliku odmah, tijekom razgovora sa sugovornikom suprotstaviti stavove iako bi, gledajući sa strane, iz fotelje ispred ekrana, mnogi gledatelji pomislili kako bi bilo najbolje da novinar prekine intervju i, jednostavno, ode.
Prekidanje intervjua
Kada govori o tome, Bago kaže da nikada nije prekinuo intervju zbog stavova sugovornika.
Više puta mi je bilo jako teško - kaže Bago i uvlači svoju osobnost.
- Nije tajna da sam i pomalo verbalno agresivan. To je samo zato što pokušavam dobiti odgovor na pitanje koje sam postavio. To je ono što valjda zovu novinarski instinkt, kada nanjušiš da si ubo pravo pitanje čim se odgovor 'eskivira' - govori Bago.
Miliću se jednom dogodilo da je prekinuo intervju. Za sve ostale situacije u kojima bi mu sugovornici psovali, iznosili rasističke stavove ili pozivali na državne udare, računao je na montažu u kojoj je mogao takve izjave izbaciti.
- Dogodilo se samo jednom, ali bio je rat, bio je to Radovan Karadžić, to nije normalna situacija - kaže o prekidu intervjua. Pritom spomene Bagu kao primjer kako izgleda dobar intervju.
- To je ovo što radi Mislav Bago. Nikad ne znaš hoćeš li biti suspendiran ili postati Novinar godine - kazao je Milić o kolegi.
Jarak se trudi smiriti sugovornika, izbjeći ekscese.
- Civilizirano razgovaramo pa nema potrebe prekidati intervju. Ne prekidam ljude, ne volim to. Puštam da kažu što imaju - opisuje svoj stil.
Teška vremena mogu i koristiti novinarstvu
No, teška vremena, kako god definirali taj pojam, mogu i koristiti novinarstvu, smatra Zrinka Grancarić.
- U teškim vremenima novinarstvo dobije priliku pokazati zašto smo važni i odraditi ono zašto smo zapravo tu. Svakodnevne čarke se rasplinu, golo bazično novinarstvo dođe do izražaja. Mi smo tu za ljude. Da im prenesemo golu informaciju bez ukrašavanja, da pomognemo i smirimo - kaže Zrinka kao da je to lako postići.
- Misliš kao rat i psi rata? - pita Bago odgovarajući. - Kako smo mi gotovo uvijek u teškim vremenima, uvijek su dobra vremena za novinarstvo – govori iskustvom novinara koji neće odustati samo zato što je teško. Jarak je umoran od teških vremena, ali ni on ne odustaje.
- Teška vremena nisu dobra nizašto, ali su izazovna. Riječ izazov postaje dijete majke svih floskula - neka institucije rade svoj posao - jer sve je postalo izazov. Ali zaista mislim da je bitno pronaći put kako teška vremena popraviti svojim radom - još je uvijek optimističan Jarak.
Šprajc kaže da teška vremena nisu nikad dobra ni za koga.
- Ako imate jako mnogo loših vijesti, onda one nisu više vijest i ljudi će radije čitati i gledati dobre vijesti. Tako je i s teškim vremenima. Možda su za novinarstvo dobra u početku, ali nakon nekog vremena i novinarstvu će se obiti o glavu - kaže Zoran Šprajc. Zato je bitno imati osjećaj da se nešto dobro radi, da je taj zahtjevan posao napravljen točno onako kako treba. Svi ističu kako je riječ o instinktu koji govori da je sve bilo dobro.
Zrinka Grancarić to ovako opisuje: - To jednostavno znaš. Kad završi emisija ili javljanje, napraviš reportažu, točno u utrobi osjećaš da si rasturio. Ili bio korektan. Ili bio loš. Jako sam samokritična, ali kad je dobro, kad ti ide, onda si još bolji i to samopouzdanje samo izlazi, nosi te. Nikad me taj osjećaj nije prevario. Kadgod se kamera ugasila, a ja osjećala da sam odradila vrhunski posao, reakcija publike i kolega nije izostala.
Bago je zadovoljan načinom kako je nedavno obranio novinarsku struku u verbalnom srazu s premijerom, ali je uvijek imao svoju povlaštenu gledateljicu koja bi mu govorila o dobro odrađenom poslu.
- Znam da sam dobro nešto napravio kad bi me nazvala baka i uzbuđeno prepričavala kako su je zvale susjede ili njezine sestre ili "crne pantere", kako sam ih zvao, i komentirale što sam radio i izrekao. To je bio najbolji lakmus papir za mene - unosi Bago dozu zabavnosti.
Ono što je naizgled paradoksalno, teške, neugodne priče budu ta mjera dobrog novinarstva. Kada govori o tome što je dobro napravila u ovoj godini, Derifaj, ustvari, nabraja stvari za koje nismo htjeli da se ikad dogode.
- Rijedak je slučaj da sam nečim posve zadovoljna, ali pokušala sam ukazati na izostanak temeljnih socijalnih usluga za naše starije u sustavu socijalne skrbi, na uvjete u kojima žive ljudi na potresom pogođenom području jer obnova kasni, na činjenicu da poznati pjevač koristi svoj utjecaj da prisvoji tuđu nekretninu, na to da Ministarstvo unutarnjih poslova krši ljudska prava na granicama i kako uskraćuje ljudima zakonom zajamčeno pravo da zatraže međunarodnu zaštitu - govori Derifaj, podsjećajući na događaje koji su se zbivali tu, oko nas, a koje nitko ne zaslužuje da mu budu dio života. Ali, to je novinarstvo, ono koje je prvi korak u stvaranju povijesti. Bilo bi dobro da je točno i da prikazuje događaje onakvima kakvi jesu. Ponekad uspije, ponekad ne.
Zato je važno ono što bi Jarak rekao studentima o novinarstvu: - Novinari trebaju biti znatiželjno temeljiti, tragati za odgovorima, pažljivi kome vjeruju oko informacija i biti svoji. Vlastiti pečat u poslu je ključ. I nikad, ali nikad ne smiju govoriti neprovjerene informacije. Nikada - uvjetuje Jarak. Ono što će, na drugi način, reći Šprajc: - Ako želite nešto napraviti dobro, napravite to dobro.
