Kad je premijer Zoran Milanović prošlog tjedna zamolio da u kabinetu zamijene dvije umjetničke slike, zaostale iz mandata Jadranke Kosor, nije ni slutio što će ga sljedeće jutro dočekati na južnom zidu kabineta. Istina, domaćini iz Banskih dvora zakvačili su na premijerski zid lijep akvarel Otona Ivekovića, najpoznatijeg po epskom opusu hrvatskih povijesnih događaja, ali s potpuno krivim motivom.
Milanović nije zamjerio
Iz prašine depoa sjedišta Vlade, 30 godina nakon što je posuđena iz Moderne galerije, Milanoviću su donijeli umjetničku sliku Bitke kod Kajmakčalana, srpske pobjede nad Bugarima iz rujna 1916., u jeku Prvog svjetskog rata. Iveković, koji je tada puno putovao po Balkanu, naslikao je zapravo pejsaž. Ali na pejsažu se jasno vide razbacane kacige bugarskih vojnika, topovski lafet u jarku, sve simboli srpske pobjede nad Bugarima pod zapovjedništvom maršala Živojina Mišića. Premijer, naravno, nije zamjerio taj nezgodni faux pas osoblju Banskih dvora, ali je slika, uz uobičajene isprike, promptno skinuta i opet je završila u spremištu. Opravdanja su bila zanimljiva.
Slučajni previd
Slučajni previd koji je, eto, nastao jer nitko od hrvatskih kustosa ispod cijene od 5000 kuna nije htio dati savjet ljudima koji rade u Banskim dvorima. Posudbu slike Saboru prije 30 godina odobrio je Željko Grum, ravnatelj Moderne galerije koji je na čelu te institucije bio do 1989., prije Igora Zidića i Biserke Rauter Plančić.
Među više od 60 slika, koliko ih je Saboru posudila Moderna galerija, Ivekovićeve su dvije: uz pejsaž, tamo je i slika Trenkovi panduri (Trenkove pandure osnovao je 1741. barun Franjo Trenk uz podršku kraljice Marije Terezije). Oton Iveković (1869. - 1939.) najpoznatiji je kao slikar povijesnih prizora. No između 1915. i 1918. bio je na bojišnicama na Soči, u Galiciji i u Srbiji, bilježeći scene iz vojničkog života.
5000 Srba poginulo u bitki bez veće važnosti
Bitku za Kajmakčalan, jednu od najkrvavijih na Solunskoj fronti u Prvom svjetskom ratu, vodile su srpska vojska na strani sila Antante i bugarska na strani Centralnih sila. Borbe za 2524 metara visok vrh sv. Ilije na današnjoj granici Makedonije i Grčke vodile su se u drugoj polovici rujna 1916. i u dva tjedna točka je prelazila iz ruke u ruku.
Na kraju je, uz astronomske gubitke od oko 5000 vojnika, srpska vojska zadržala vrh i otjerala Bugare prema Mariovu. Sa strateškog aspekta bitka nije imala veći značaj za saveznike zbog zime koja je ubrzo došla i onemogućila svako veće pomicanje trupa. No pad Kajmakčalana uvjerio je Nijemce da je središnji dio Solunske fronte u krizi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....