Na rješenja o pravu na informacije najviše tužbi uložili HBOR i Grad Zagreb

Pojedina tijela javne vlasti uporno i opetovano uskraćuju građanima tražene informacije. Čine to i nakon pravomoćnog rješenja povjerenika za informiranje kojim se tijelima vlasti nalaže da građanima dostave tražene informacije. Tijela javne vlasti u prošloj su godini podigla čak 56 tužbi protiv odluka povjerenika u kojima daje za pravo građanima. Najviše tužbi protiv njegovih rješenja, čak 12, u prošloj godini su podigle Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR), a jednako toliko i Grad Zagreb.

To je jedan od naglasaka iz godišnjeg izvješća povjerenika za informiranje Zorana Pičuljana o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama u 2018., koje je ovih dana upućeno Saboru. Veći dio tog izvješća na 89 stranica odnosi se na petu i završnu godinu mandata prve hrvatske povjerenice za informiranje Anamarije Muse, kojoj je mandat istekao u listopadu prošle godine. Pičuljan je, podsjetimo preuzeo dužnost 21. studenoga prošle godine, a na tu ga je dužnost izabrao Sabor.

Izgovori

S obzirom na to da se HBOR na više mjesta u izvješću navodi kao institucija koja je vrlo uporna u izbjegavanju obaveze pružanja odgovora na pitanja građana o dodijeljenim kreditima i drugim odlukama, upravu HBOR-a zamolili smo da prokomentira Pičuljanovo izvješće. Iz HBOR-a su, međutim, odgovorili kako su trenutno zauzeti summitom u Dubrovniku te da ćemo traženi komentar dobiti početkom idućeg tjedna.

U povjernikovu izvješću apostrofiran je i cijeli niz drugih tijela javne vlasti. Tako se, primjerice, navodi da su Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska gospodarska komora (HGK) i Sportska zajednica Grada Ogulina u prošloj godini odbijali građanima pružiti informacije, uz izgovor da oni koji su ih zatražili zloupotrebljavaju pravo na pristup informacijama.

Manipulacije

U prošloj je godini Ured povjerenika za informiranje riješio 1022 žalbe građana koji su mu se obratili za pomoć nakon što su im tijela javne vlasti odbila dati traženu informaciju ili, što je još gore, njihov su zahtjev jednostavno ignorirali. Od tog broja, 591 žalba odnosi se na situacije kad su tijela javne vlasti odbila građanima dati traženu informaciju. Povjerenik za informiranje utvrdio je da su u 56 posto slučajeva žalbe građana bile utemeljene jer su tijela vlasti nezakonito uskratila informacije iz svojeg djelokruga.

Preostale žalbe, ukupno 431, odnosile su se na takozvanu šutnju administracije, dakle na situacije kad je tijelo javne vlasti ignoriralo upit građana. Čak u 50 takvih slučajeva tijelo vlasti prekinulo je šutnju i odgovorilo čim je shvatilo da se tražitelj informacije žalio povjereniku, u 28,7 posto slučajeva tijela vlasti nastavila su ignorirati pitanja građana i nakon podnošenja žalbe, a odgovorila su tek kad ih je povjerenik prisilio na to svojim rješenjem. U samo 6 posto slučajeva žalbe građana na šutnju administracije bile su neutemeljene.

Žalbe kojima se građani obraćaju povjereniku za informiranje jedan su od bitnih pokazatelja otvorenosti tijela javne vlasti prema građanima. Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, svaki građanin može od bilo kojeg od 5797 tijela javne vlasti, koliko ih u Hrvatskoj trenutačno ima, zatražiti informacije iz njihova djelokruga. Prema istom zakonu, u roku od 15 dana imaju pravo dobiti odgovor, osim ako traženi podaci predstavljaju neki oblik tajne. Međutim, i najnovije izvješće povjerenika navodi da tijela javne vlasti nerijetko manipuliraju tajnošću podataka, tj. krše pravo građana na informacije pozivajući se na neki oblik tajne.

Nezakonitosti

Čak četiri petine rješenja u kojima su tijela javne vlasti odbila građanima pružiti tražene informacije, opravdavajući se poslovnom tajnom, nezakonito je, stoji u izvješću. Građanima su tražene informacije nezakonitim pozivanjem na poslovnu tajnu najčešće uskraćivale sljedeće institucije i tvrtke u državnom vlasništvu: Autocesta Zagreb - Macelj, Croatia Airlines, Croatia banka, Hrvatska pošta, HEP, Odašiljači i veze, Porezna uprava te niz tvrtki u vlasništvu županija, gradova i općina.

Uz izgovor da je riječ o poslovnoj tajni, građanima su najčešće uskraćene informacije o iznosima koje državna i lokalna poduzeća isplaćuju javnim bilježnicima, odvjetničkim uredima, o iznosima na temelju sklopljenih ugovora, o menadžerskim ugovorima, cijenama izrađenih studija i slično. U izvješću povjerenika za informiranje jasno se naglašava - uvijek kad se radi o raspolaganju javnim sredstvima, informacije moraju biti javno dostupne, a pozivanje na poslovnu tajnu - neutemeljeno je.

Neopravdana uskrata

Kao poseban problem navodi se neopravdana uskrata informacija zbog famoznog GDPR-a. Tijela javne vlasti u velikom broju slučajeva tijekom prošle su godine, u kojoj je stupila na snagu Opća uredba o zaštiti osobnih podataka, protuzakonito građanima uskraćivala tražene informacije pozivajući se na zaštitu osobnih podataka.

Više od dvije trećine takvih rješenja je protuzakonito, ističe se u izvješću povjerenika za pristup informacijama. “U većini slučajeva radi se o javnim podacima kojima se pristup neopravdano uskraćuje, kao što su informacije o isplatama sudskim vještacima, ugovorima o radu direktora trgovačkih društava koja su u vlasništvu jedinica lokalne i regionalne samouprave, informacije o natječajnoj dokumentaciji za pojedina radna mjesta u tijelima javne vlasti i zapisnicima...”, navodi se u izvješću.

Kao izrazit problem Pičuljan u izvješću navodi činjenicu da neka tijela vlasti odugovlače dostaviti građanima tražene informacije čak i nakon pravomoćne odluke da je tijelo prekršilo Zakon o pravu na pristup informacijama.

S obzirom na navedeno, ne čudi da među deset mjera za poboljšanje otvorenosti tijela javne vlasti povjerenik predlaže i da mu se zakonom omogući kažnjavanje tijela javne vlasti i odgovornih osoba u tim tijelima koji ne izvršavaju njegove naloge.