Nije bilo pravnika kojeg nije zabrinula vijest da će se Ministarstvo pravosuđa spojiti s Ministarstvom uprave. Ovo je spajanje u startu bilo shvaćeno kao izostanak namjere da se u pravosuđu provedu bilo kakve reforme, ili makar neki kvalitetniji iskoraci. Tim prije što je na čelu objedinjenog Ministarstva pravosuđa i uprave mladi Ivan Malenica koji je kvalificiran za upravu. Potvrda za skepticizam prema ovom potezu premijera Andreja Plenkovića došla je vrlo brzo.
Zadnje izvješće Europske komisije o vladavini prava ponovno je poražavajuće za Hrvatsku. Kao glavni problem navodi se dugotrajnost sudskih postupaka, prijetnje i prečeste tužbe protiv novinara, previsoka percepcija o korupciji, najveće nepovjerenje u neovisnost sudstva, potkapacitirano resursima u Državnom sudbenom vijeću i Državnodvjetničkom vijeću. Hrvatska je zadnja u EU i po povjerenju građana i poduzeća u neovisnost sudstva koje kontinuirano pada od 2014. Hrvatska je pri vrhu po dugotrajnosti postupaka - građanski i trgovački sporovi traju između 735 i 855 dana.
Očekivalo se da će Vlada, kad je već spojila upravu u kojoj trebaju temeljite promjene i nefunkcionalno pravosuđe, u novom megaministarstvu imenovati sposobnog, odlučnog i kompetentnog državnog tajnika koji će preuzeti odgovornost za ovaj resor. No dogodilo se nešto sasvim suprotno. Pozicije državnih tajnika Plenkoviću su poslužile za zbrinjavanje koalicijskih partnera i stranačko uhljebljavanje. Na pretprošloj sjednici Vlade (i to na zatvorenom dijelu) imenovan je cijeli niz državnih tajnika. U Ministarstvu pravosuđa i uprave državnotajničke dužnosti razriješen je Kristijan Turkalj, čovjek koji ima bogato iskustvo u pravosuđu i diplomaciji (prije nekoliko dana je objavio stručni članak o iskustvima hrvatskih sudova u postavljanju prethodnih pitanja Sudu EU, i to od ulaska Hrvatske u EU do danas), a imenovani su ljudi koji su s pravosuđem u slabašnim, ili baš nikakvim vezama.
U raspodjeli funkcija grah je pao tako da je Ministarstvo pravosuđa i uprave dopalo gradonačelniku Senja, Sanjinu Rukavini. Lički portal još je početkom rujna objavio da je on jedan od najizglednijih ličkih HDZ-ovaca za funkciju državnih tajnika u nekom od ministarstava te kako je dobio jednoglasnu podršku senjskog HDZ-a. Rukavina je bio i zamjenik župana, a u Plenkovićevu sukobu s bivšim ličkim gubernatorom Darkom Milinovićem stao je na stranu stranačkog šefa. Plenkovića je podržavao i kad ga je unutarstranačka oporba pokušala slomiti na Istanbulskoj konvenciji.
No kad su se slagale liste za parlamentarne izbore, lojalni Rukavina bio je izostavljen pa je logično da se lojalnost stranci i njezinu vodstvu nagradi pozicijom državnog tajnika. Stranačka podobnost kao kriterij za dodjeljivanje odgovorne dužnosti u jednome od najvažnijih ministarstava u ovom slučaju nije kruna priče, nego je to Rukavinina biografija.
Najkonkretnije što je taj čovjek radio bilo je službeničko mjesto u gradskoj upravi Senja i turističkog inspektora u Senju. Ostalo su funkcije zamjenika župana i gradonačelnik Senja. Završio je Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji. I što će raditi i čime će se baviti državni tajnik koji nema pojma ni o pravosuđu ni o upravi? Može raditi ništa, ili raditi isto što je radila Josipa Rimac dok je bila državna tajnica u Ministarstvu uprave. Na simboličnoj razini slučaj Rukavina objašnjava zašto nam je poražavajuće izvješće EK i govori zašto se neće promijeniti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....