Trebala je to biti lijepa priča, pozitivan primjer povratka povijesnoj baštini i njezinu očuvanju koji će dodatno oplemeniti najznačajniji javni prostor u Slavonskom Brodu - Tvrđavu Brod, spomenik nulte kategorije koju je carska Austrija izgradila sredinom 18. stoljeća kao dio obrambenog sustava na granici prema Turskom Carstvu. Unutar Tvrđave nekada se nalazilo sedam mostova, a jedan od njih bio je i Drveni most, odnosno tzv. Vodeni most, na čijem je povijesnom mjestu Gradska uprava Slavonskog Broda, čije se sjedište nalazi upravo u Tvrđavi Brod, prije devet godina odlučila izgraditi novi. Most je, doduše, niknuo, no iako su radovi na njemu formalno okončani u ljeto 2017., on zapravo još nije završen, tehnički pregled nikada nije obavljen, pa nema ni uporabnu dozvolu, nego, štoviše, prema mišljenju nadzornog inženjera, može se koristiti samo na vlastitu odgovornost. Jedino što o tome u vidokrugu mosta ne postoji nikakva obavijest, pa svi koji preko njega prelaze pješice, biciklima ili gurajući bebe u dječjim kolicima i ne znaju za potencijalnu opasnost.
Dva različita rješenja
Grad Slavonski Brod danas ga želi srušiti, a Konzervatorski odjel im to ne dopušta. U tom njihovu loptanju, čini se, ne snalazi se ni Građevinska inspekcija, koja je u samo četiri mjeseca ove godine donijela dva različita rješenja. Prvo su u siječnju naložili rušenje mosta, a onda u svibnju obustavili taj postupak!?
Dakle, 2011. po narudžbi Gradske uprave, ovlašteni inženjer građevine Željko Devčić i arhitektice Maja Štrumberger i Željka Kovačević izradili su glavni izvedbeni projekt temeljem kojeg je gradski Upravni odjel za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša 1. lipnja 2012. izdao građevinsku dozvolu. Projekt je predvidio izgradnju potpuno novog mosta s armiranobetonskim stupištima obloženim ciglom te drvenom kolnom i hodnom konstrukcijom i drvenim ogradama. Predviđeno je da most može podnijeti teret prelaska autobusa te vatrogasnog vozila. No, kako je za sve što se u Tvrđavi radi potrebno osigurati dozvolu i uvjete Konzervatorskog odjela, prvo se trebalo obaviti arheološke radove u kojima su otkrivena izvorna stupišta mosta, što iz perspektive konzervatora mijenja kompletnu koncepciju projekta, pa oni odlučuju da se neće graditi novi most, nego rekonstruirati stari.
- Mora se poštovati Zakon o zaštiti kulturnih dobara, ali ne bježim ni od toga da imamo određenu toleranciju prema novim namjenama u starom prostoru. Nije mi jasno koji su motivi Grada da inzistira na rušenju mosta, jer je sve što smo propisali i što je na njemu urađeno utemeljeno na struci i zakonu - rekla je pročelnica brodskog Konzervatorskog odjela Željka Perković. Ukratko, otkrićem izvornih stupišta Konzervatorski odjel ne pristaje na izgradnju novog mosta, Željka Perković predlože ‘’saniranje, konzerviranje i prezentiranje mosta prema izvornom izgledu’’, u čemu ih je podržalo i Hrvatsko vijeće za kulturna dobra. ‘’To znači da se preporučuje most obnoviti kao pješački s mogućnošću nužnog, kolnog prometa, a kolni pristup preselio bi se na drugi postojeći odnosno povijesni sjeverni ulaz - Osječka vrata’’, stoji u odluci Vijeća.
Takav je njihov stav prezentiran i u ožujku 2015. na sastanku predstavnika Ministarstva kulture predvođenih pomoćnicom ministrice Sanjom Šaban i Grada Slavonskog Broda predvođenih gradonačelnikom Mirkom Dusparom. Grad je i tada zastupao ‘’izgradnju novog, betonskog mosta koji pretpostavlja rušenje povijesnih elemenata mosta Tvrđave Brod’’. No, ipak je prihvaćen prijedlog Konzervatorskog odjela da se ide u rekonstrukciju. Takav stav Gradu možda i ne bio bio sporan da je došlo do izmjene glavnog projekta, ali to se nije dogodilo, zbog čega danas smatraju da se most treba srušiti. Damir Klaić, pročelnik Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, ističe kako je projektni zadatak od početka bio postavljen tako da se “most napravi uz poštovanje svih konzervatorskih uvjeta, ali da zadovoljava današnje potrebe, da bude kolni most koji će omogućavati siguran i stalni kolni pristup autobusa, vatrogasnih vozila... ostatku Tvrđave”.
- Takav projekt dobio je građevinsku dozvolu, pri čemu je nosivost bila neupitna. Nakon što su obavljeni arheološki radovi, očekivali smo izvođenje građevinskih radova sukladno projektu. Tada su konzervatori tražili analizu otkrivene stare opeke da se vidi je li ona nosiva, ali se, naravno, pokazalo da to nije nosivi element. Dakle, trebalo je sukladno glavnom projektu napraviti betonske temelje, armiranobetonske stupove, preko toga položiti naglavnu gredu, pa onda drvenu nosivu kolnu konstrukciju ojačanu čeličnim profilima, koji ne bi bili vidljivi, a poveća vaju nosivost - objasnio je Klaić.
Čekajući pismenu žalbu
U Konzervatorskom odjelu pak ne vide ništa sporno.
- Naše je postupanje bilo zakonito, a napravljena je izmjena i dopuna projektne dokumentacije u dva navrata, jednom i na zahtjev grada. Projektnu dokumentaciju dopunio je Alfa Inženjering koji je obavljao i nadzor, a njih je za taj posao odabrao Grad, odnosno gradska Turistička zajednica koja je formalna vodila projekt - istaknula je Perković, koja priznaje da “Grad nije bio sretan što se radi rekonstrukcija, a ne izgradnja novog mosta”.
- Ali, nikada nismo dobili pisanu žalbu na odobrenja koja smo izdavali. Jedino je projektant Devčić tražio da se ukloni njegovo ime s table pokraj gradilišta jer se ne radi kako je on projektirao, iako je, realno gledajući, sve bilo vrlo, vrlo slično baš tom projektu, osim u stupištima - dodala je Perković. Stupišta se, dakle, nisu radila prema glavnom projektu, nego prema Elaboratu sanacije stupišta koju je izradio Alfa Inženjering, a što u svom završnom izvješću potvrđuje i Dražen Leko iz te tvrtke, koji je projektirao taj Elaborat te ga, po nalogu Konzervatorskog odjela, pridružio glavnom projektu, i koji je bio i glavni nadzorni inženjer. On u svom izvješću navodi kako su ‘’radovi započeti sukladno izdanoj građevinskoj dozvoli’’, ali i da ‘’nosivost temelja nije mogla biti ispitana zbog opasnosti od razaranja povijesnih elemenata. Povijesni elementi ne odgovaraju projektiranim elementima temelja iz građevinskog projekta, jer su dimenzijama manji. Prema zahtjevu nadležnog Konzervatorskog odjela i temeljem pronađenih povijesnih elemenata, zabranjeno je izvođenje radova temeljenja prema građevinskom projektu i izdanoj građevinskoj dozvoli. Zbog navedenih povijesnih elemenata izrađen je Elaborat sanacije stupišta prema povijesnim strukturama te se pristupilo radovima’’.
U Gradskoj upravi pak inzistiraju na tome da se time prekršio zakon, jer Elaborat “podrazumijeva vraćanje opeke u nosivi dio mosta, pri čemu se zanemaruje beton ili se uopće ne predviđa”. - Iz toga se vidi da je odstupljeno od glavnog projekta i građevinske dozvole, i to na najgori mogući način, po pitanju nosivosti. Ako temelji nisu sukladni projektu da mogu nositi opterećenje, nego ste vratili staru opeku bez posebnog temeljenja i armature, nije ni za očekivati da to zadovoljava nosivost traženu projektnom dokumentacijom - istaknuo je Klaić, kojega smo upitali zašto se Grad kao vlasnik mosta i investitor nije već tada usprotivio takvu načinu izvođenja radova, nego se pustilo da se cijeli projekt vrijedan 2,1 milijun kuna završi i onda traži rušenje mosta. - Mi smo iskazivali nezadovoljstvo činjenicom da se ne radi po projektu. Što se tiče pisane žalbe, smatrali smo da je to, sukladno Zakonu o gradnji, posao izvođača i ovlaštenog nadzornog inženjera s kojim je Turistička zajednica sklopila ugovor. Grad ni TZ nisu imali pravni instrument za žalbu. Nadzorni inženjer bio je odgovoran i on je pri kraju radova napisao da se odstupilo od glavnog projekta - rekao je Klaić.
U Gradu se čude činjenici da je nadzorni inženjer u završnom izvješću napisao da se odstupilo od glavnog projekta, a za vrijeme izvođenja radova nije poduzeo ništa da to zaustavi. Ipak ostaje otvoreno pitanje je li Grad mogao i trebao naći neki instrument da za vrijeme izvođenja radova pozove građevinsku inspekciju, jer je očito da su i sami znali da se na 100 metara od njihovih ureda ne radi prema glavnom projektu. Željka Perković, s druge strane, tvrdi da im za rekonstrukciju nije ni trebala građevinska dozvola, ali drži i da je ona koja je izdana za novi most “bila važeća i za ovako izvedenu obnovu iako se nije u potpunosti radilo po glavnom projektu, ali su napravljene izmjene i dopune prema nalazima”. Vezano uz mišljenje nadzornog inženjera da se most može koristiti na vlastitu odgovornost, Perković smatra da se ona odnosi na činjenicu da još nije postavljena dodatna zaštitna ograda. Leko je u tom izvješću napisao: “Postavljene ograde na mostu dio su povijesne strukture, te kao takve ne zadovoljavaju sigurnosne uvjete. Korištenje mosta zbog toga je moguće samo na vlastitu odgovornost.”
- To se odnosi na zaštitnu ogradu, a ne na nosivost kako se imputira, jer nosivost nije ni dokazivana niti je to itko tražio. Most je izveden sa svim elementima iz prvog projekta, jedino što nisu sve nove betonske konstrukcije. Zadržali smo stupišta, ali smo napravili pojačanja gdje je vezivo između opeke bilo loše. Na vrhovima su izvedne betonske armirane grede, konstrukcija i pojačanje konstrukcije čeličnim elementima kako je predvidio projekt i građevinska dozvola - tvrdi Perković, što u Gradu ne prihvaćaju. - Nigdje se u dokumentaciji i dopisima koji su stizali iz KO ne spominje izmjena projekta, nego samo u jednom trenutku, kada smo shvatili da smo dobili most bez temelja, pokreću se ti ljudi i dostavljaju nam neku dokumentaciju da naknadno legaliziramo sve što su oni napravili, a takav postupak u zakonu ne postoji. Nigdje Konzervatorski odjel nije rekao: “Stanite, napravite izmjenu projekta i onda nastavite s radovima!” Oni su neprestano davali nekakve svoje uvjete i mišljenja. Grad ne može prihvatiti ono što nije urađeno po dokumentaciji i dozvoli - pojasnio je Klaić odluku Grada da sve prijavi građevinskoj inspekciji, koja je u siječnju ove godine naložila TZ da se sruši most.
Odstupanje od dozvole
- Kada su radovi završeni, nadzorni organ je zaključio da se odstupilo od građevinske dozvole. Dobili smo most koji nema predviđenu nosivost i za koji je upitno je li i pješački - ustvrdio je Klaić. Turistička zajednica je temeljem rješenja inspektorata naručila projekt uklanjanja mosta, ali Konzervatorski odjel im nije dao suglasnost, jer, ponavljamo, za sve što se u Tvrđavi radi potrebna je njihova suglasnost. - Ne možemo dati suglasnost za rušenje, jer bi to značilo rušenje mosta, ali i lučnih prolaza za vodu i stupa za kip sv. Ivana Nepomuka. To bi bilo u suprotnosti s pravilima konzervatorske struke, pa smo uskratili suglasnost, a inspekcija je donijela novo rješenje kojim je uklanjanje obustavljeno - objasnila je Perković. Grad je na odluku Konzervatorskog odjela podnio žalbu pred Ministarstvom kulture, koje u drugom stupnju rješava ovakve prijepore, a TZ je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Državnog inspektorata kojim je obustavljeno rušenje mosta.
Trakavica se nastavlja, a most se i dalje koristi na vlastitu odgovornost iako građane na to nitko nije upozorio. Na naš upit o tome tko bi trebao zabraniti korištenje mosta iz Državnog inspektorata su odgovorili da se most može ‘’početi koristiti tek nakon što Upravni odjel za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Slavonskog Broda provede tehnički pregled u svrhu utvrđivanja izgrađenosti građevine s izdanim aktom kojim se odobrava njezino građenje te za istu izda uporabnu dozvolu.’’ No, to što se most ipak koristi nikoga očito nije briga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....