Gost Intervjua tjedna u emisiji Točka na tjedan na televiziji N1 bio je predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić.
Puno prašine podigla je njegova odluka da s mjesta predsjednika odjela smijeni dva ugledna suca - Marina Mrčelu i Damira Kosa. U razgovoru s Natašom Božić ustraje da nije preoštro reagirao.
- Odluku sam ustvari donio nakon što smo imali sjednicu Kaznenog odjela koju sam sazvao, na kojoj smo razgovarali o pitanju zastare kaznenih postupaka u onoj fazi kad se oni nalaze pred Vrhovnim sudom i onda sam na temelju i te sjednice i istupa shvatio da ova dvojca jednostavno, na neki način, cijelo vrijeme ne samo ne priznaju moj autoritet kao predsjednika Suda, nego se jednostavno protive gotovo bilo čemu. Okrugli stol je bila kap koja je prelila čašu. Na njega su bili pozvani svi suci Vrhovnog suda, neki su se odazvali, pozvana je i udruga sudaca, dana je široka mogućnost svima da kažu što misle. Četvero, petero sudaca koji su došli su govorili, neki su isto rekli da se ne slažu sa mnom, ali za razliku od ove dvojice koji su dio vodstva, dio tima koji predsjednik ima oko sebe, ovi drugi se nisu bavili takvim izvrtanjem smisla toga što ja predlažem. Jedino su Kos i Mrčela tvrdili da je ovo što ja predlažem zabrana sucima da objavljuju članke, da je to jednoumlje, antiintelektualizam, rekao je Dobronić te dodao:
- To je jedan potpuno nekorektan pristup. Svi mogu diskutirati, iznositi mišljenja suprotna mom, i jesu i tu nema problema, ja sam to mirno prihvatio. ali se radi o tome da se ne može raspravljati tako da ubijete raspravu, a to je ovdje bio slučaj. Oni su u suštini rekli, ismijavali na jedan način moj prijedlog i temu. To je bilo ispod razine koja se očekuje od bilo kojeg suca, kamoli onog Vrhovnog suda, izjavio je Dobronić.
On negira da je kaznio slobodu mišljenja.
- O tome nema govora. Oni na jedan način ugrožavaju ugled i samog Vrhovnog suda. To je bila javna sjednica na koju je bio pozvan širok krug osoba, ni na internim sastancima se to čak ne može, da se doslovno izvrće smisao onoga što vi kažete. Koliko je apsurdno, kad ja predlažem da se barem nešto usvoji u nekom obliku od tih propisa i rješenja koja postoje u zemljama članicama EU, kako se regulira pisanje članaka i predavanja sudaca i vidi se da je tamo to regulirano, i netko odgovori da je to jednoumlje. Postavljam pitanja vlada li u zemljama tipa Francuske, Belgije, Njemačke, Italije jednoumlje? To je jednostavno potpuno bilo neprimjereno, smatra Dobronić.
Predsjednik Vrhovnog suda kaže da je ovo bilo prvi put da su se u raspravama spomenuta dvojica sudaca postavljala “ovako drsko”. No, kaže da je i prije primijetio da Kos i Mrčela cijelo vrijeme imaju “stav i pristup, otprilike, da koje god pitanje ja pokrenem ili dovedem u sumnju, u tom trenutku slijedi njihova reakcija ne-ne”.
Naveo je da toliki otpor od sudaca za promjenu nekih praksi nije očekivao.
- Mnogi kažu da je sve u redu, nije problem, neka suci idu na predavanja, pišu članke, rade na arbitražama, ali ja kažem i u tom predmetu za vodu na Vrbanima, da je vjerojatno da bi taj predmet možda bio, recimo to tako, koji tjedan ranije riješen da suci ipak malo manje, 5 ili 10 posto, lete po predavanjima, pišu članke, itd. Govoriti da to nema odraza na rad samih sudaca je prilično neosnovana.
Iako u nekim stvarima nema potporu unutar samog Vrhovnog suda, kaže da ne odustaje od promjena.
- Ne, nisam odustao. Što se tiče potpore, ja sad nemam potporu dijela sudaca. Može biti da će oni na kraju skovati neku urotu s ciljem da me pokušaju onemogućiti. Ako će stvari tako ići dalje, razmislit ću što napraviti u takvoj situaciji, no još uvijek smatram da svatko ima zdrav razum, osjećaj odgovornosti i da uopće nije bilo nikakvih razloga da se ova dvojica sudaca onako odnose prema inicijativi, osim ako netko misli da su njegovi prikriveni osobni interesi iznad interesa cjelokupnog sudstva i interesa čitavog društva. Sudac izvan tog sudačkog poziva ne može i ne treba se baviti ničim drugim. Ako se i bavi, onda to treba biti iznimno i on živi isključivo i gotovo isključivo od sudačke plaće i ponekad neki honorar. Neke zemlje niti to ne dopuštaju, rekao je Dobronić u intervjuu za televiziju N1.