Mladi riječki stručnjaci: Još ne smijemo otkriti tajnu za spas škverova

RIJEKA - Naša brodogradilišta moraju potpuno promijeniti svoju dosadašnju poslovnu filozofiju. Umjesto za druge, brodove trebaju graditi za sebe kako bi kroz njihovu eksploataciju imali kontinuirani izvor prihoda, a u bilanci imovinu velike vrijednosti, čime postaju kreditno sposobni i neovisni o državnim poticajima.

Ambiciozni i pametni

Osnova je to idejnog projekta razrađenog u riječkoj konzalting tvrtki as2con, koju čini ekipa ambicioznih mladih stručnjaka s prosjekom godina ispod 30, a ugledni tjednik The Economist prepoznao ih je kao jedan od četiri najbolje osmišljena poslovna modela po invovativnosti, održivost i stupnju implementacije. Na The Economistov natječaj raspisan prošle godine u suradnji s američkom agencijom za razvoj inovacije InnoCentive, pristiglo je više od stotinu radova, a riječki je ušao u finalni izbor.

- Nemamo saznanja tko su nam konkurenti, ali sigurno ćemo svoj projekt srčano braniti krajem ožujka u završnom sučeljavanju na američkom sveučilištu Berkeley - kaže nam 33-godišnji inženjer brodogradnje Alan Klanac, direktor i glavni kreator projekta.

Finsko iskustvo

Prošli je tjedan doktorirao u Finskoj, gdje je i proveo nekoliko godina radeći na tamošnjim sveučilištima. Zajedno sa svojom životnom i poslovnom partnericom ekonomisticom Natašom Golik Klanac, koja je doktorirala marketing, još je 2006. osnovao tvrtku, a posljednje dvije godine nakon povratka iz Finske okupili su još 30-ak jednako ambicioznih i kreativnih mladih stručnjaka, inženjerske i ekonomske struke.

Glavna su im aktivnost istraživanje, razvoj i primjene naprednih tehnologija u pomorskom prijevozu te brodograđevinskoj industriji. Trenutno su uključeni u čak tri EU prijekta s tog područja, a The Economistov natječaj za njih je bio izazov i prilika da ideju, koju, kaže Alan, već godinama nosi u glavi jer mu je brodogradnja u fokusu interesa, na taj način testira i promovira.

Imamo odgovore

- Prvi test očito smo prošli. Bio je to telefonski intervju, trajao je oko pola sata u kojem smo odgovarali na pitanja slična vašima, kako u ovoj krizi svjetskog brodograđevinskog tržišta naš koncept može postati i ekonomski održiv... Naravno da imamo odgovore na sva pitanja, no detalje zasad ne smijem iznositi.

Vodio sam se stanjem u našim brodogradilištima, gdje primjerice jedan 3. maj godišnje isporuči gotovo 500 milijuna dolara vrijedne brodove, daleko iznad vrijednosti njihove imovine. Prema našem modelu, brod bi bio imovina, a ne više samo proizvod po narudžbi - gorljivo nam tumači Alen. Priznaje kako to nije potpuno nova ideja jer je sličan model, primjerice, razvio pulski Uljanik kroz svoju Uljanik plovidbu, a i drugi imaju slične pokušaje.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA