ŽIVOTNI ZAOKRET

Mladi kuhar se vratio iz Irske i postao pogrebnik: ‘Nije da me je baš vuklo, ali mora se raditi‘

Matej je pogrebnik zadarskih Nasada tek sedam mjeseci, iako ostavlja dojam čovjeka koji ovaj posao radi puno duže

Pogreb/Ilustracija

 Godong/Bsip/Profimedia/Godong/Bsip/Profimedia

Život nas nerijetko odvuče u smjeru kojeg nikad nismo očekivali. Dogodilo se to i mladom Mateju koji je napustio unosan posao kuhara u Irskoj kako bi postao - grobar. Matej ima samo 21 godinu te je odlučio graditi karijeru u ovom smjeru.

Za nekoga tko je još tako mlad nevjerojatno je da odiše ovakvim mirom i duhovnošću, ali baš zato brzo shvatite kako je Matej Steković doista izabrao poziv kojeg voli. Razgovarajući s njim o najtežim situacijama u kojima se našao, rekli biste kako će o tome teško pričati, zaobilazeći detalje, no o situacijama koje mlad čovjek ne može ni zamisliti priča mirno i staloženo, kao da ovaj posao radi cijeli život, piše Zadarski list.

A Matej je pogrebnik zadarskih Nasada tek sedam mjeseci, iako ostavlja dojam čovjeka koji ovaj posao radi puno duže. Njegov dosadašnji posao nema veze s pogrebništvom. Kuhar je i već je radio u irskim restoranima. No nije dugo izdržao, vuklo ga je kući. Svoj je poziv na kraju našao u služenju onima koji više ne trebaju ljudsku riječ, ali trebaju dostojanstvo tog zadnjeg odlaska.

Nije to lak posao. Mora odlaziti na poprišta teških prometnih nesreća ili primati obitelj na prepoznavanje pokojnika.

Sa samo 18 godina napustio je zemlju i otišao u Irsku, nakon završene kuharske škole. No, ubrzo se odlučio vratiti. Nedostajao mu je dom. Ugledao je oglas za posao pogrebnika.

- Nije da me je baš vuklo, ali mora se raditi. Nakon nekog vremena našao sam se u ovom poslu i tu mi je sada dobro. Nisam imao problema ni na početku jer poslu prilazim mirno i staloženo. Nisu me odmah poslali u vatru, prve sam tjedne samo gledao. Vidjeli su da sam zainteresiran i tako sam počeo raditi i na pogrebima. Prvi sprovod mi uopće nije predstavljao nikakav problem, čovjek se jednostavno mora isključiti. Naravno, emocije su tu, ali naučiš kontrolirati ih, otvoreno će Matej, piše Zadarski list.

Odlazeći po pokojnika jednom mu se dogodilo da je ugledao poznatu osobu jer kada idu na mjesto nesreće ili preminuća u stan ili kući, nikad ne znaju po koga idu. Dizanje plahte s lica i pogled na poznatu osobu, kaže, teško je uopće opisati.

- Ali brzo se saberem obavljajući svoju dužnost na najbolji mogući način, s puno suosjećanja i pijeteta prema pokojniku. Najprije zastanem i uzmem sekundu, dvije kako bih se na neki način pozdravio s njim... Teško je o tome pričati, iskreno će Matej.

Objasnio je i odluku da se iz Irske vrati u Hrvatsku.

- Bolje mi je ovdje, ne znam hoću li se jednog dana odlučiti za neki drugi posao, ali zasad mi je ovdje odlično. Plaća je mala za ovu vrstu posla, ali raditi se mora. Važno je da je redovita, a i uvjeti su nam dobri. Osim toga, ovaj mi je posao promijenio i mišljenje o puno toga u životu jer na neke stvari gledam drugačije. Susrećem se s mnogo toga što me je natjeralo na razmišljanje i promijenilo život, oprezniji sam i suosjećaniji prema drugima. Zato, poslije svega što sam se nagledao, na kraju želim poručiti mladima neka žive svoj život, ali neka paze kako ga žive i neka ne brzaju, jer Bog im neće dati drugi život - rekao je za Zadarski list.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2022 04:37