MINISTAR ŽELI EUROPSKU PRAKSU Hitnost mogu procijeniti sestre, ali takve nemamo?

Hitna medicinska pomoć kreće u reformu od početka svibnja, najavljuje već gotovo dva mjeseca ministar zdravlja Dario Nakić, što je izazvalo veliku pažnju javnosti, s obzirom na to da bi svi oni za koje se u hitnim objedinjenim bolničkim prijemima (OHBP) utvrdi da zapravo nisu hitni pacijenti, ustraju li na pregledima, morali platiti 150 kuna.

Upravo to penaliziranje za mnoge je prijepor. Osim toga, u kratkom vremenu treba naći educirane tzv. trijažne medicinske sestre, dovoljno liječnika hitne medicine kako za bolnice, tako i za izvanbolničke hitne prijeme, povećati dežurstva liječnika obiteljske medicine...

Nov način rada hitnih službi na svim razinama ministar najavljuje za početak svibnja premda je još mnogo nedoumica, što priznaju svi oni koji će u tome sudjelovati, a pacijenti su prestrašeni i zabrinuti te uvjereni da će mnogi ovu reformu platiti zdravljem, a ne samo kunama.

Naime, Nakić tvrdi da velik broj građana koji dolaze na OHBP uopće nisu hitni pa će ubuduće, žele li do liječnika, prvo na trijažu kod medicinske sestre, koja treba odrediti razinu hitnosti, odnosno koliko neki pacijent može čekati na pregled ili pak uopće nije za hitnu službu. Nekima je već i to problem jer ne vjeruju da medicinske sestre mogu raditi taj posao. No, iskustva europskih zemalja kažu kako je to uobičajeni način trijažiranja, ali to moraju biti posebno educirane medicinske sestre s dugogodišnjim radom u ambulantama hitne pomoći.

I dok ministar tvrdi da imamo 523 medicinske sestre koje su prošle edukaciju iz trijaže i mogu razvrstati pacijente po pet stupnjeva hitnosti, Antun Bajan, predsjednik povjerenstva za hitnu medicinsku pomoć strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara, kaže kako nema nijedne medicinske sestre koja je specijalizirala hitnu medicinu na sveučilišnoj razini, što bi trebao biti uvjet za rad na trijaži u OHBP-ima.

Smatra također da nije dobro zamišljena ni trijaža telefonom za izvanbolničke hitne prijeme. Budući da se Nakić vrlo često pri objašnjavanju rada OHBP-a poziva na norveški sustav, zanimalo nas je kako se to radi u norveškim bolnicama.

“Istina je da na trijaži hitnih pacijenta kod nas rade medicinske sestre, ali to su one koje imaju specijalizaciju iz hitne medicine i dugogodišnji staž u hitnoj službi. One određuju koji je stupanj hitnosti svakog pacijenta, što se odmah upisuje u kompjutor, a liječnicima na njihovim ekranima blinka određena boja hitnosti. Naravno, svakog pacijenta bez obzira na stupanj hitnosti mora pregledati liječnik koji potpisuje njegovo otpuštanje iz hitne službe”, objašnjava prof. dr. Nenad Bogdanović, predstojnik Klinike za neurogerontologiju Kraljevske bolnice u Oslu. Ističe da pacijent koji se, primjerice, upućuje u izvanbolničku specijalističku službu ili liječniku obiteljske medicine dobije točan naputak kamo treba ići i u koje vrijeme jer se to odmah upisuje u njegov opći zdravstveni karton.

“Pacijent neće lutati samo zato što nije za hitnu. Uostalom, da bi hitna služba dobro funkcionirala, cijeli sustav mora biti maksimalno kompjutoriziran kako bi se u svakom trenutku moglo pratiti pacijenta”, naglašava prof. dr. Bogdanović.

Očito, mnogo toga za realizaciju hitnih prijema pacijenta u Hrvatskoj još nije riješeno, tako da se sa sigurnošću može reći da će do daljnjega OHBP funkcionirati na sličan način kao i do sada. Naprosto, ni medicinske sestre ni liječnici neće dozvoliti da “administracija” dovede do propusta u liječenju pacijenata za koji bi onda oni bili odgovorni.