Slučaj ministra obrane Marija Banožića, koji je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku pokrenuo postupak izbora u naslovnog izvanrednog profesora, danima je tema u medijima i na društvenim mrežama. Iako nije ni prvi ni jedini primjer akademskog napredovanja nekog ministra, Banožićev slučaj izazvao je pravu bujicu reakcija. Dok se mnogi sprdaju s Banožićevim priručnikom "E-marketing", javljaju se i ogorčeni znanstvenici koji su uz puno rada i muke napredovali u akademskoj karijeri.
Bivša ministrica znanosti Blaženka Divjak među prvima je na društvenim mrežama reagirala na slučaj Banožić.
- Moralno i etički je jasno da obnašatelji visokih političkih dužnosti kao i ljudi na istaknutim radnim mjestima ne bi u vrijeme mandata smjeli tražiti izbore u znanstvena zvanja. Moralno bi bilo i da ministar obrane odustane od postupka izbora sada kada je njegov ‘priručnik‘ doživio ovako veliki ‘uspjeh‘ i čitanost u RH - rekla nam je Blaženka Divjak, redovita profesorica matematike u trajnom zvanju na Sveučilištu u Zagrebu.
Javna osoba
- Kriva je i akademska zajednica, posebno profesori iz područja ekonomije, jer o ovom sumnjivom izboru uglavnom šute. Oni trebaju meritorno govoriti o sadržaju i kvaliteti materijala koje je producirao ministar obrane, koji je javna osoba koja u vrijeme obavljanja visoke javne dužnosti forsira izbor u izvanrednog profesora, pa je javna diskusija primjerena. Nažalost, neki su njegovi autorski uradci, na primjer ‘priručnik‘ E-marketing, takvi da je jasno i djeci u osnovnoj školi da su - smiješni. Kuriozitet je da je ovaj "priručnik" dobio i službenu oznaku da se radi o knjizi (ISBN). Po definiciji UNESCO-a knjiga mora imati više od 49 stranica, a kao slučajno ovaj uradak ima 50 stranica slajdova ppt prezentacija - naglasila je Blaženka Divjak.
Smatra da odgovornost za Banožićev "priručnik" prije svega snosi autor, pa onda tri recenzenta i urednica, ali i Stručno vijeće Veleučilišta u Vukovaru.
- To stručno vijeće je odluku o odobravanju ‘priručnika‘ donijelo u prosincu 2020. na elektroničkoj sjednici. Za pretpostaviti je da tu nije bilo akademske rasprave o materijalu. To upravni nadzor Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO), ali i Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) provjerom kvalitete institucije mogu provjeriti. Odgovoran je ovdje i MZO jer ništa ne poduzima iako je predmet već tjedan dana u javnosti, a može jer veleučilišta, za razliku od sveučilišta, imaju bitno nižu razinu autonomije. Upravno vijeće imenuje izravno ministar, pa i preko njega može zatražiti da se sve ovo provjeri, ali i da se vidi je li ovaj ‘priručnik‘ izolirani slučaj ili se radi o uobičajenoj izdavačkoj praksi - upozorila je Blaženka Divjak.
Sramotne teme
Boris Podobnik, jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika na području društvenih znanosti, upozorava na korupciju u hrvatskoj akademskoj zajednici.
- Mislim kako je svakome jasno da profesori s FER-a ne moraju protežirati svoje studente pri zapošljavanju jer su izvrsni i često najbolje plaćeni u privatnom sektoru. Ali zamislite fakultet negdje u korumpiranijem dijelu EU na kojem su stranački kadrovi s visokim egom doktorirali na sramotnim temama i onda čak dobili pozicije profesora na školama stvorenim baš za njih. Privlače li takvi kvaziprofesori najbolje studente? Pa najčešće ne, jer loši profesori privlače loše studente - rekao je Boris Podobnik, profesor ekonomije na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa te profesor matematike na Sveučilištu u Rijeci.
- Samo da bi loši profesori sačuvali svoje pozicije na duge staze, jer daleko je mirovina, oni moraju pomoći svojim lošim studentima da nađu posao. A gdje im mogu naći posao? Jasno, ne u privatnom sektoru gdje je konkurencija i traži se sposobnost. Loši profesori svojim lošim studentima nalaze posao u javnom i državnom sektoru. Često loši studenti i kupe ispit ili čak i diplomu, a kad platite svoju diplomu, jednom kad dobijete posao, tražite mito kako biste vratili investiciju. I tako korupcija sa stranačkim kadrovima u EU obrazovanju stvara korupciju u drugim dijelovima javnog sektora, i ta korupcija je dugotrajna i jako se sporo mijenja jer posao loši profesori moraju i sačuvati, na duge staze - zaključio je Podobnik.