MIMOIŠLA IH KRIZA Plaće hrvatskim menadžerima pale 40%, ali i dalje žive jako dobro

Hrvatskim menadžerima plaće su u ovih šest godina pale od 30 do 40 posto. Ili, kako nam je to objasnio Dragan Munjiza, konzultant i poduzetnik, iza kojeg su godine uspješnoga menadžerskog staža u najvećim hrvatskim kompanijama, danas stvari stoje tako da strane kompanije izvršnim direktorima u Hrvatskoj nude neto plaće od 8000 do 12.000 kuna, piše Slobodna Dalmacija.

Prije krize, trgovački su se putnici vrijeđali ako im se nudilo manje od 10.000 do 12.000 neto plaće. Ti su putnici danas spremni raditi za upola manje novca, samo da se radi - kaže nam Munjiza.

Automobili, bonusi...

Sa servisa MojaPlaća, portala mojposao.net, dobili smo podatke za prvu polovinu ove godine, prema kojima prosječna neto plaća za top menadžment u Hrvatskoj iznosi 11.676 kuna, što je 118 posto više od prosječne hrvatske plaće. Vele, kada se uračunaju bonusi i nagrade, neto plaća menadžera iznosi 12.188 kuna. Plaća srednjeg i nižeg menadžmenta iznosi 7155 kuna, dok nam podatak o rasponu tih plaća nisu mogli dati.

Ti podaci u usporedbi s istim njihovim lanjskim podacima svjedoče da je klizanje menadžerskih plaća nastavljeno jer je lani prosječna neto plaća menadžera bila 11.815 kuna, a 15.991 kunu s bonusima i nagradama, dok je 7230 kuna bila prosječna plaća nižih i srednjih menadžera.

- Plaća od 10.000 kuna je pristojna plaća za hrvatske uvjete i na nju još treba dodati automobil, mobitel i bonuse, ako ih direktor uspije ostvariti. U Hrvatskoj kirurg radi za 10.000 kuna mjesečne neto plaće, bez automobila i bonusa.

Danas su menadžeri u manjim tvrtkama, koji su prije zarađivali od 12.000 do 16.000 kuna, spremni raditi za plaće od 8000 do 10.000 kuna, a menadžeri koji su zarađivali od 18.000 do 23.000 kuna u srednje velikim tvrtkama prije krize, sada prihvaćaju posao i za 13.000 do 14.000 kuna neto plaće. Ima i iznimaka, u malobrojnim, ogromnim kompanijama na našem tržištu, članovima uprava isplaćuju se neto plaće što s bonusima mjesečno iznose od 100.000 do 200.000 kuna – veli Munjiza.

Kad je počela kriza za koju nitko nije očekivao da će ovoliko žestoko i dugo trajati, vlasnici tvrtki i nadzorni odbori nastojali su motivirati menadžere kojih je u Hrvatskoj oko 20.000, tako da su im smanjili fiksne dijelove plaća i po 20 posto i povećali varijabilni dio plaća. A taj varijabilni dio, dakako, ovisi o učinku i izvedbi menadžera.

Uvrijeđena gospoda

Bonuse je jednostavno bilo nemoguće postići, jer menadžeri nisu svemogući ako je tržište pogođeno krizom. Uz taj val smanjenja plaća, govori nam Munjiza, bio je još jedan val smanjenja kada su uprave dobivale bonuse za što veću efikasnost. U prijevodu, za smanjenje broja zaposlenih, njihovih plaća i troškova. Oni koji su to bili spremi raditi, dobivali su bonuse, tako da baš i nisu svi loše prošli u krizi.

- Menadžeri koji nisu članovi uprava, a nuđena su im smanjenja plaća, odbijali su ih ljuto i uvrijeđeno, mislili su da su nezamjenjivi i odlazili su iz tvrtki. Onda su s kreditnim obvezama od pet, šest tisuća kuna mjesečno shvatili da su zamjenjivi, da novi posao ne mogu nigdje naći te su sada spremni raditi i za 8000 kuna – govori Munjiza.

Objašnjava nam da vlasnik tvrtke koji menadžera plati 20.000 kuna neto ima bruto trošak od 40.000 mjesečno, što je godišnje gotovo pola milijuna kuna bez troška automobila i mobitela. Da bi menadžeru toliku plaću isplatio, on tvrtki treba donijeti neke pomake ili zaraditi od tri do pet svojih godišnjih plaća.

Danas se više nego ikad gleda učinak menadžera, poentira Munjiza i dodaje da bi se takav način razmišljanja trebao preseliti i u javni sektor, na sve razine od lokalnih pa naviše.

Smanjivanje troškova

Iz Hrvatske udruge poslodavaca poručili su nam da su plaće uglavnom poslovna tajna. Plaće menadžera ovise o industriji, veličini i uspješnosti kompanije, kao i poziciji menadžera jer kompanije u pravilu imaju nekoliko razina menadžmenta. U privatnom sektoru uobičajeno je da se ukupna nagrada menadžerima veže uz rezultate rada pa je jedan dio plaće fiksan, a drugi se isplaćuje kao bonus koji je varijabilan i ovisni o rezultatima i realizaciji unaprijed dogovorenih ciljeva.

- Privatni sektor je zbog krize i pada prihoda kroz restrukturiranja smanjivao i troškove menadžmenta tako da se smanjivao i broj menadžera. Posljednji je primjer značajno smanjivanje broja menadžera u HT-u, ali i primanja menadžera. No, opet je o tome svaka kompanija odlučivala zasebno ovisno o svojoj specifičnoj situaciji i poziciji na tržištu – toliko su nam o toj temi bili spremni kazati u Udruzi poslodavaca.

Sanja Stapić