Milorad Pupovac: 'S Milanovićem smo sve bliži, a Josipović je dragi gost i prijatelj'

Proslava pravoslavnog Božića u Srpskom narodnom vijeću pokazatelj je velikih promjena kroz koje je Hrvatska u posljednja dva desetljeća prolazila. Za dolazak na domjenak prvih je godina trebalo kuraže. Od Ive Sanadera i njegova prevratničkog “Hristos se rodi” neizostavno je okupljalište političke i društvene elite. Ove godine prvi se put dogodilo da je predsjednik Republike izostao, što govori da se prisustvovanje više ne smatra obaveznim. Hrvatska se mijenja, samo je domaćin uvijek isti. Milorad Pupovac , predsjednik SNV-a i neformalni nositelj statusa prvog Srbina u Hrvatskoj.

Božićni blagdani nisu prilika samo za čestitanje, nego i za rekapitulacije. Nedavno ste u dosta crnim tonovima govorili o situaciji Srba u Hrvatskoj?

- Prošla je godina bila vrijeme velikih očekivanja, za sve hrvatske građane, pa onda i za one srpske nacionalnosti. Međutim, razmjeri krize i naslijeđenog deficita pokazali su se tolikima da su predstavljali iznenađenje i za novu Vladu. Što je oslabilo njenu efikasnost u nizu aspekata, uključujući i rješavanje preostalih otvorenih pitanja položaja Srba u Hrvatskoj.

Božićni prijem

Na božićnom prijemu u SNV-u činilo se kako su odnosi između aktualne vlasti i SDSS-a harmonični. Može li se govoriti o produbljavanju suradnje?

- Naša je komunikacija s vladom Zorana Milanovića u najvećem broju slučajeva vrlo dobra. Smatram da suradnja, koja se razvija postupno i obzirno, ima sve izglede da bi mogla završiti nekom vrstom zajedničkog krova.

Ulazi li to SDSS u vladajuću koaliciju?

- SDSS je definitivno dio vladajuće većine. Smatramo se odgovornim za Vladin program koji je ispregovaran kao da smo koalicijski partneri. Položaj gradimo tako da Vladi osiguravamo potporu u ostvarivanju zajedničkih ciljeva, a nastojimo joj i pomoći u ojačavanju koalicijskih kapaciteta i stabilnosti.

S vašeg božićnog domjenka ove su godine po prvi put izostali šef države Josipović i šef HDZ-a Karamarko. Čitate njihov nedolazak kao neku poruku?

- Ne, obojica su poslali svoje izaslanike. To što predsjednik Josipović i šef HDZ-a Karamarko nisu došli na božićni prijem ne znači da između njih postoji bilo kakva poveznica ili zajednički razlog. Htio bih reći da je predsjednik Josipović uvijek bio rado viđen gost i prijatelj.

Viši stupanj tolerancije

A šef HDZ-a? Karamarko je prije nekoliko mjeseci rekao da je njemu koalicija sa SDSS-om neprihvatljiva i ponižavajuća?

- Dok je bio u Sanaderovoj i vladi Jadranke Kosor to se nije dalo primijetiti. Nikad se nije žalio.

Premijer rezolutno tvrdi da kani poštivati Zakon o nacionalnim manjinama i u onom dijelu koji se tiče obaveze uvođenja dvojezičnosti u svim sredinama u kojima pripadnici srpske zajednice čine više od trećine stanovništva. Ali vidimo da to neće proći bez velikih otpora.

- Aktualna je Vlada treća po redu koja tu obavezu ima zapisanu u programu. Dakle, premijer Milanović ne radi ništa što već nije bilo u programu HDZ-ovih vlada.

Ali to je ostalo mrtvo slovo na papiru?

- Upravo tako. Neke druge stvari nisu bile mrtvo slovo na papiru. Trebalo je vremena da se dođe i do tog pitanja koje je simbolički prilično opterećeno i koje zahtijeva viši stupanj jezične tolerancije.

Pitanje dvojezičnosti

Može li dvojezičnost uoči predstojećih lokalnih izbora postati tema na kojoj će se oštriti konfrontacije i na kojoj najviše mogu profitirati radikali?

- SDSS sigurno neće doprinositi nikakvom radikalizmu. Dvojezičnost je službeno uvedena u nizu općina, ali u ograničenom obimu: vidljiva je po dvojezičnim tablama na općinskim zgradama. Sad je potrebno napraviti korak više, a to je da se na ulazima u mjesta istaknu dvojezični, odnosno dvopismeni natpisi.

Je li istina da se SDSS protivi stvaranju jedinstvenih, dakle etnički nepodijeljenih škola u Vukovaru?

- Ne, to nije istina, nikad nije ni bila. SDSS zagovara integralan koncept školstva u Hrvatskoj. Zagovaramo program u kojemu će, uz općenacionalne sadržaje, biti dovoljno prostora i za sve one sadržaje koji su povezani sa Srbima u Hrvatskoj, a sastavni su dio općenacionalnog kurikuluma. Stanje u posebnim srpskim školama u istočnoj Slavoniji povezano je, istina, s nizom izazova i negativnosti. Ali pogledajte stanje u svim drugim školama u Hrvatskoj.

Pogledajte programe iz povijesti, književnosti, humanističke grupe predmeta: kako se u njima tretiraju velika srpska imena i ukupan doprinos srpskog naroda hrvatskoj povijesti. Nisu u pitanju samo srpske škole, niti je rješenje samo u njihovom ukidanju. Problem ima dva lica. Ekskluzivitet imaju i hrvatske škole. Zaboravlja se da su i one etnocentrične.

Može li se tema dvojezičnosti sada nametnuti kao ključna pa u drugi plan potisnuti pitanja od kojih se faktički živi i od kojih zapravo zavisi i pozicija Srba u Hrvatskoj? Mislim tu u prvom redu na činjenice koje pokazuju rezultati popisa stanovništva, a iz kojih se vidi da je Srba u Hrvatskoj sve manje?

- Kako će se razvijati situacija sa Srbima u Hrvatskoj zavisi od toga hoće li se i kako će se poštivati elementi njihova identiteta. Pitanje dvojezičnosti ili dvopismenosti ne treba brkati s pitanjem imaju li kruha ili nemaju. Ljudima je potrebno jedno i drugo.

Kolika je u neriješenim problemima Srba u Hrvatskoj odgovornost hrvatske vlasti, a kolika srpskih organizacija? Aludiram na nedavni intervju Slobodana Uzelca, koji je u ime SDSS-a bio član Sanaderove i Kosoričine vlade, a sada ne samo da izražava nezadovoljstvo postignutim rezultatima, nego vrlo kritički govori i o slabostima unutar srpskog korpusa u Hrvatskoj?

- Naravno da ne bježimo od svog dijela odgovornosti. Svjesni smo da se u nekim područjima možda moglo napraviti više. Ali profesor Uzelac najbolje zna koliko je teško bilo raditi na povratu imovine, regionalnom razvoju, jačanju institucija srpske zajednice u Hrvatskoj...

Imovina se treba vratiti

Uzelac apostrofira konfliktnost između srpskih organizacija i rivalstvo između njihovih čelnih ljudi za koje otvoreno tvrdi da se pokušavaju ponašati kao njihovi vlasnici. Izrijekom spominje vaše Srpsko narodno vijeće i Srpski demokratski forum?

- Između vodećih srpskih institucija u Hrvatskoj, onih koje se aktivno bave pitanjima srpske zajednice, koje imaju svoju infrastrukturu, koje funkcioniraju kao ustrojene organizacije, nema sukoba. Između SNV-a i Prosvjete ne postoje konflikti. Nema ih ni sa Zajedničkim vijećem općina. Samo je SDF odavno odlučio da bude u sukobu sa svim drugim srpskim organizacijama, što je profesoru Uzelcu dobro poznato.

Poznato mu je da se SDF pretvorio u mjesto za kritiziranje svega što vitalne vodeće srpske institucije u Hrvatskoj rade. Ne treba zaboraviti da SNV ima 1600, 1800 vijećnika izabranih na lokalnim izborima, da Prosvjeta ima preko 50 podružnica, da SDSS ima više od 200 vijećnika izabranih po općinama, gradovima i županijama. Dakle, nismo mi nikakve privatne organizacije.

Uzelac spominje da povrat imovine srpskog privrednog društva Privrednik, dvaju zgrada u Zagrebu, doslovce “ometaju moćni pojedinci iz vrha SNV-a”.

- Ne postoje u tom pogledu konfliktni interesi. A što se povrata imovine tiče, točno je da prema Prosvjeti i Privredniku postoji diskriminatorski odnos. U programu svake vlade od vremena Sanadera stoji obaveza da se ta imovina ima vratiti. Uvjeren sam da će taj problem biti riješen.