MIJENJAJU LI SE STAVOVI U VATIKANU? Kontracepcija ne mora biti nemoralna ako je cilj odgovorno roditeljstvo

Sada se već i u samom Vatikanu čuju glasi da kontracepcija nije sama po sebi nemoralna. Štoviše, da može biti moralna primjena nekih od metoda artificijelnog sprečavanja začeća, ako je jedina intencija odgovorno roditeljstvo, dok takozvane naravne metode mogu biti duboko nemoralne ako su korištene u sklopu bludnog grijeha.

Dogodilo se to na ovdje već spominjanome međunarodnom savjetovanju Papinskog vijeća za obitelj, održanome u susret listopadskoj XIV redovitoj općoj skupštini Biskupske sinode o „Vokaciji i misiji obitelji u Crkvi i u suvremenom svijetu“. Savjetovanje je održano iza zatvorenih vrata, ali su rezultati objavljeni u zborniku Obitelj i Crkva: neraskidiva veza.

Enciklika Pavla VI

Okupljeni katolički teolozi i pravnici nisu doveli u pitanje encikliku bl. Pavla VI Humanae vitae, u kojoj se opetuje teza o prokreativnoj svrsi bračnih odnosa, ali se naglašava i značenje uzajamnoga ljubavnog davanja. Bl. Pavao VI pozivao je na „odgovorno roditeljstvo“ (papa Frane je to nedavno pučki rekao da Crkva ne poziva vjernike da se množe kao kunići). Crkva je favorizirala „prirodne metode“ (uzdržavanje od seksa u plodne dane), osudila kemijsku kontracepciju (ocjenjujući da je ona podvrsta abortusa), ali i mehaničku (poput kondoma). Od te osude nije odustala čak ni kad su neki afrički biskupi okupljeni u Sinodi 2003 predlagali da se prezervativi odobre barem u brakovima gdje je jedan supružnik zaražen aidsom. Teološki odgovor bio je odsječan: neka se suzdrže, kondom je grešan.

Interpretacije se mijenjaju. Do 1951 u katoličkoj crkvi svaka je regulacija začeća, pa i najnaravnija, smatrana nemoralnom. Onda je isusovac Virginio Rotondi uveo pojam „odgovornog roditeljstva“, koji je razrađen u koncilskoj pastoralnoj konstituciji o crkvi u suvremenu svijetu, naslovljenoj Gaudium et spes. Enciklika Humanae vitae postrožila je kriterije. Bl. Pavao VI je dao da se pri njezinu predstavljanju naglasi da ona nije definitivan i nezabludiv instrument kršćanskog nauka.

Proročka genijalnost

Papa Frane bio je dosad u tom pogledu prilično oprezan. Pohvalio je „proročku genijalnost“ Pavlove enciklike, smjelost tog pape da se „suprotstavi većini“, ali je dodao da „sve ovisi o tome kako je se interpretira“ i podsjetio da je sam taj blaženik „ispovjednicima sugerirao mnogo milosrđa i pozornost spram konkretnih situacija“.

Treba čekati listopad i čuti što će reći sinodski oci, a što nakon njih Papa.