Nedavno objavljena top lista najvećih prosječnih plaća u Hrvatskoj izazvala je kod prosječno plaćenih hrvatskih zaposlenika ‘šok i nevjericu’, jer zaposleni u prvih dvadesetak tvrtki po Fininim podacima mjesečno zarađuju više od onog što neki zarade cijele godini. No, zapravo čuđenju nema mjesta jer riječ je o globalnim tvrtkama koje imaju i ‘globalna’ primanja čak i u Hrvatskoj.
Očekivano, uvjerljivih 10 mjesta od 25 drži strana farmaceutska industrija koja svoje lijekove prodaje i hrvatskom zdravstvu, što je dodatno ‘razljutilo’ građane uvjerene da su i njihove kune završile u džepovima ‘farmaceuta’, ali ih to sigurno neće spriječiti da, čim se pojavi neki novi lijek tih istih ‘preplaćenih’, bez obzira na cijenu, traže liječenje čak i ako za njega nema sigurnih dokaza o djelotvornosti.
Visoko drugo mjesto među prvih 25 drži AstraZeneca s prosjekom plaća od 40.000 kuna neto mjesečno, dok najniži prosjek ima Boehringer Ingelheim sa 25.000 kuna. Očekivano, u toj top listi nema domaće pharma industrije koja i dalje živi ‘u hrvatskom prosjeku’ jer se ni proizvodnjom ni cijenama svojih lijekova ne može uspoređivati sa stranim proizvođačima.
U hrvatskom vrhu najbolje plaćenih zaposlenika su i primjerice Shire, koja uglavnom prodaje lijekove za rijetke bolesti, i zatim francuska Servier Pharma, Johnson &Johnson, Astellas te Abbvie, MSD, Novartis i Roche.
Pogrešan izračun
Uglavnom je riječ o globalnim proizvođačima lijekova koji godišnje imaju milijarde dolara prihoda pa su onda i plaće zaposlenika za hrvatske prilike ogromne. Nerijetko su mjesečna primanja prosječno veća od godišnjeg hrvatskog minimalca. No, plaće zaposlenika u toj industriji, kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama, određuje centrala tvrtke, koja odlučuje i o broju zaposlenih koji rade u pojedinim ispostavama.
No, iz ‘prozvanih’ tvrtki tvrde da u objavljenim iznosima prosječnih plaća ‘nešto ne štima’. Tvrde da je vjerojatno riječ o uključenim bonusima, koji godišnje mogu iznositi i do 15 posto, a možda su, kažu, uključene i otpremnine za one koji su otišli iz tvrtke, a koje mogu iznositi i do šest mjesečnih plaća. Također tvrde da u toj branši više ne cvatu ruže, kako se prosječnom promatraču čini, kao što je to bilo krajem devedesetih kad su liječnici, farmaceuti i stomatolozi bježali u farmaceutsku industriju za velikim plaćama pa je to tada bio glavni odljev zdravstvenih djelatnika iz javnog sustava, čak i veći negoli je to trenutno odlazak na rad u druge zemlje EU.
Ilustriraju to podatkom da je još prije koju godinu u inovativnoj farmaceutskoj industriji u Hrvatskoj radilo više od 1200 zaposlenika, a prema zadnjim podacima taj je broj ispod 800. No, priznaju da i dalje drže 60 posto tržišta lijekova od oko 6 milijardi kuna u Hrvatskoj koji se troše u bolnicama ili prodaju na recept, točnije na teret HZZO-a.
Otpuštanje zaposlenih
Tvrde da je i njih zahvatilo tzv. svjetsko pharma otpuštanje zaposlenih, odnosno da štednja nije mogla mimoići ni Hrvatsku. No, oni koji su ostali raditi u farmaceutskoj industriji ipak su sačuvali dobra primanja i neke druge pogodnosti, a sve zahvaljujući slijedu zbivanja na svjetskoj inovativnoj farmaceutskoj sceni koja je posljednjih petnaestak godina doživjela, moglo bi se reći, kopernikanski obrat pretvorivši se iz industrije ‘za masovnu potrošnju’ u ‘personaliziranu’, ali zato višestruko skuplju branšu.
Naime, posljednjih su se godina dogodile velike promjene u toj industriji, koja traži sve manji broj zaposlenih jer je vrijeme kad su brojni ‘prodavači’ (sales representative) morali doslovno opsjedati liječnike po ambulantama i bolnicama ne bi li ih ‘natjerali’ da kupuju baš određeni lijek protiv visokog tlaka ili masnoća u krvi jednostavno prošlo.
I istraživački centri koji su trebali proizvesti nove blockbustere zapošljavali su velik broj skupih djelatnika, a rezultati su bili neizvjesni pa su mnogi, čak i najveći, zatvorili vrata. Naime, bilo je to vrijeme blockbustera kojima su se liječile srčanožilne bolesti i snižavale masnoće u krvi ili impotencija, a zarada se u prvom redu temeljila na velikom broju pacijenta. Danas u toj niši nema revolucije, točnije značajnijih inovacija.
Starim je blockbusterima istekla patentna zaštita, zamijenili su ih znatno jeftiniji generici čija je cijena čak i niža od lijeka protiv glavobolje koji se prodaje na recept. Naravno, ‘generičari’ se ne mogu ni približiti nekadašnjem financijskom prihodu za isti lijek. U toj konstelaciji snaga ne čudi što se inovativna farmaceutska industrija okrenula liječenju ‘manjine’ koja i dalje može značajno puniti njihove novčanike. Uglavnom njihova je orijentacija sve češća na lijekove protiv zloćudnih bolesti te na tzv. rijetke bolesti s malim brojem pacijenta i zato visokom cijenom lijekova.
Dovoljno je podsjetiti na Spinrazu, u posljednje vrijeme često spominjani lijek protiv spinalne mišićne distrofije čija samo jedna doza košta 650.000 kuna, što nacionalne zdravstvene osiguravatelje dovodi nerijetko do ruba bankrota. I liječenje raka novim lijekovima postaje sve nedostupnije zbog njihove visoke cijene.
Ne bi li smanjili troškove, a povećali zaradu, ‘farmaceuti’ su prije nekoliko godina krenuli s otpuštanjem velikog broja zaposlenika diljem svijeta, o čemu svjedoči i nedavno Tevino otpuštanje 12.000 djelatnika na globalnoj razini. Također su jedan po jedan zatvarani veliki istraživački centri, a nove su molekule zajedno s malim inovativnim tvrtkama kupovali veliki igrači smanjujući objektivno troškove istraživanja.
Najnoviji potezi su osnivanje biotehnoloških startup tvrtki za istraživanje novih lijekova, za što trošak nije veći od stotinjak milijuna dolara. Naravno, sve što uspiju pronaći pripada utemeljitelju.
Nedavni primjer je i onaj američkog farmaceutskog diva Pfizera, koji je za 103 milijuna dolara osnovao SpringWorks Therapeutics, koji će se fokusirati na nove terapije za PTSP (posttraumatski stresni sindrom) kao sve češće dijagnoze i tri vrste rijetkih zloćudnih bolesti. U ulaganje u biotehnološki startup upustio se i Ely Lilly. Velikim tvrtkama u tom slučaju ostaje organizacija kliničkih studija i dakako marketiranje lijekova, što je malim tvrtkama nemoguća misija pa zato i ostaju bez vrhnja u zaradi.
Sve češća orijentacija pharma industrije na lijekove koje treba manji broj pacijenta rezultirala je u konačnici sve višim cijenama koje može platiti sve manji broj država za svoje građane. Uvjeravaju da su istraživanja sve skuplja i da nemaju izbora osim podići cijenu lijekova. Pritom ne govore da njihovi prihodi rastu iz godine u godinu, što potvrđuju najnoviji podaci po kojima će se globalna potrošnja lijekova na recept sa 774 milijarde dolara u 2017. popeti u idućih pet godina na 1000 milijardi dolara.
Najveći dio dobiti podijelit će se među dvadesetak najvećih, s tim da će samo tri tvrtke povećati i svoj tržišni udio. Pri tome će najbolje proći tvrtke koje su i dosad uspješno radile na tzv. imunoonkološkim lijekovima, točnije onima koji povećavaju mogućnost imunološkog dogovora organizma da se bori protiv zloćudnih bolesti. Neki od njih već su proglašeni i ‘aspirinom’ za rak, a proizvođači ih registriraju za različite vrste zloćudnih bolesti od primjerice melanoma do raka pluća, bubrega, glave i vrata, debelog crijeva, jetre...
Bogata budućnost
Prognoza za samo jedan takav lijek Opdivo jest da će njegova godišnja prodaja 2022. iznositi 9 milijardi dolara ili 162 posto više negoli je prodaja iznosila prošle godine. Dovoljno je reći da su to gotovo tri godišnja proračuna hrvatskog zdravstva. Doda li se tome i činjenica da se u liječenju raka sve češće primjenjuju kombinacije dva i više skupih lijekova, jasno je zašto pharma industrija i dalje drži primat u zaradi pa onda i u plaćama u cijelom svijetu.
Kako bilo, pharma industriju uz sjajnu sadašnjost čeka i bogata budućnost zahvaljujući tome što će uvijek biti bolesnih koji trebaju neki lijek. Zbog toga su u prednosti pred onima koji moraju kupiti lijek s proračunom koji nikad nije dovoljno velik koliko bi bolesni mogli potrošiti.
‘Kupci’ pokušavaju nadmudriti one koji prodaju i povremeno uspiju obuzdati poneka cjenovna pretjerivanja, ali sve je to kratkog vijeka jer već sutra farmaceutska industrija plasira neku novu, ali višestruko skuplju terapiju. Moglo bi se reći da je pharma industrija poput Hidre, samo povremeno ostane bez pokoje glave, da bi joj sutra izrasle barem tri nove bolje, učinkovitije i dakako skuplje - tablete.