S obzirom na svoju ulogu u hrvatskoj ekonomiji i politici - od pregovora s MMF-om i Europskom unijom, do zastupničkog mjesta u Saboru, ali i funkcija u izvršnoj vlasti gdje je bila ministrica financija u Vladi Jadranke Kosor, a onda i potpredsjednica i ministrica gospodarstva u prvom postavu Vlade Andreja Plenkovića, Martina Dalić Ivicu Todorića ozbiljnije je upoznala relativno kasno, tek nedugo prije pada Agrokora. Takav je međutim bio Todorić, u vrijeme dok se osjećao jakim on nije razgovarao s “osobljem”.
Svi koji se u politici nalaze ispod razine predsjednika države ili vlade, a u biznisu ispod vlasnika ili predsjednika uprave, za njega su bili zaposlenici koji odgovaraju nekome tko im je pretpostavljen. Zato je on razgovarao sa šefovima. Tako je izbjegavao moguće nesuglasice (“nisu mi dobro prenijeli”), ali i dodavao snagu vlastitoj poziciji unutar njegove zamišljene hrvatske hijerarhije.
- Ivicu Todorića nisam poznavala, niti sam ikada imala težnji, želja i ambicija postati dio društvenog kruga koji se doticao s njim i njegovom obitelji. Respektirala sam činjenicu da je očigledno najveći hrvatski poduzetnik i vlasnik regionalno značajne kompanije. Ali to je bilo sve. Prije događaja vezanih uz krizu u Agrokoru, sastala sam se s Ivicom Todorićem samo jedan put - piše Dalić.
U hrvatskoj javnosti, piše Martina Dalić, Ivica Todorić bio je sinonim za hrvatskog tajkuna, stanovnik dvorca, vlasnik otoka, helikoptera i lovišta. Prijatelj i pouzdanik velikih bankara i to ne samo hrvatskih. Čovjek za kojeg se, bez potrebe velikog dokazivanja, pretpostavljalo da je povezan sa svim vlastima, neovisno o njihovoj političkoj boji i orijentaciji. Tome je pridonosila i činjenica da su iz njegova sustava u gotovo svaku hrvatsku Vladu stizali ili se u taj sustav vraćali visoki državni dužnosnici. Ivica Todorić je bio čovjek spominjan u kazališnim predstavama, čovjek kojem se ne suprotstavlja, jer uvijek dobiva ono što želi, čovjek o kojem je snimljen film. “Gazda”!
Dalić ne skriva da je zadovoljna što je upravo Vlada u kojoj je ona bila i zamjenica predsjednika i ministrica gospodarstva odlučila prekinuti podanički odnos vlade prema Ivici Todoriću, kojega je javnost već percipirala kao najjačeg čovjeka u državi.
- Od Vlade Andreja Plenkovića ili točnije od predsjednika Vlade i mene, ali neovisno o njegovim stvarnim motivima i od tadašnjeg predsjednika Sabora Bože Petrova, Ivica Todorić nije dobio ono što je želio ili što je smatrao da mu po nekom prirodnom pravu pripada. Odbili smo njegovu želju da mu država ‘uskoči’ s 300 milijuna eura i osigura ‘dotaciju društva’ - piše Dalić.
Najvećem hrvatskom tajkunu rečeno je “Ne” kada je zatražio da država plati njegove greške kako se za njega ne bi ništa promijenilo. I to ne u nekoj demagoškoj salonskoj raspravi, ostrašćenoj borbi za prevlast u HDZ-u ili artificijelnom stvaranju takozvane percepcije, već u situaciji u kojoj je Hrvatskoj prijetila najveća ekonomska katastrofa od Domovinskog rata, čije se političke posljedice nikako nisu mogle izbjeći.
Svoj prvi i do početka pada Agrokora jedini, površan susret s Ivicom Todorićem, u vrijeme dok je bila ministrica u Vladi Jadranke Kosor, opisuje s iskrenim čuđenjem.
- Moj jedini sastanak s Ivicom Todorićem, prije događaja iz 2017. godine, dogodio se u proljeće 2011. godine. Po naputku tadašnje predsjednice Vlade Kosor, došao je kod mene na sastanak u Ministarstvo financija. Ona nije ništa posebno navela o temi toga sastanka zbog čega sam pretpostavila da se radi o nastojanju predsjednika Vlade da smanji pritisak velikog broja poduzetnika koji uvijek žele s nekim svojim problemima upoznati predsjednika Vlade.
Tek mi je kasnije potpredsjednik tadašnje Vlade Domagoj Ivan Milošević, kazao kako je strašno neobično da je Ivica Todorić osobno došao na sastanak u Ministarstvo jer po njegovom mišljenju Todorić nije odlazio na sastanke ministrima. Nije se, po njegovu mišljenju, uobičavao spuštati na tu razinu. I doista, piša Dalić, bio je to vrlo neobičan sastanak.
- Todorić je govorio o lošoj gospodarskoj situaciji i naglasio kako je on razgovarao sa Željkom i da će Željko sigurno nešto učiniti, ali da i mi moramo učiniti nešto. Trebalo mi je nešto vremena da shvatim tko je Željko. Bio je to tadašnji guverner HNB-a Rohatinski. Todorić je od mene tražio ‘da mu dam pametne dečke iz Ministarstva, da će on okupiti još neke dečke iz banaka s ciljem da razrade neke investicijske projekte kako bi se pokrenula ekonomija’.
Tvrdio je kako Vlada ima katalog investicijskih projekata što je sve jako dobro, ali provedba je spora i loša. Ivica Todorić je očigledno smatrao da mu opće ekonomske okolnosti ne odgovaraju, zbog čega je izgledalo da je odlučio preuzeti inicijativu. Bio je to sjajan primjer mentaliteta dogovornog kapitalizma. Veliki tajkun nije zadovoljan pa pokušava pokrenuti politiku na način koji on smatra primjerenim.
Takav nastup i takav ton razgovora promijenili su se kada se, u veljači 2017., počelo otkrivati da se Agrokor našao pred zidom. Susreti predstavnika Vlade s Ivicom Todorićem počeli su nakon njegova zahtjeva za sastanak s predsjednikom Vlade (Andrejem Plenkovićem) koji je, sredinom veljače, uputio tadašnjem predstojniku Ureda predsjednika Vlade Davoru Božinoviću. Kako predsjednik Vlade voli biti pripremljen za svaki sastanak, posebno kada se radi o temama koje mu nisu bliske, želio se, naravno, pripremiti i za ovaj.
Zadužio je stoga Zdravka Marića (koji još nije bio isključen iz političkih razgovora o Agrokoru) i svoju ekonomsku zamjenicu, Martinu Dalić, da se sastanu s Ivicom Todorićem i utvrde što bi bila tema traženog sastanka. Bio je to, piše Dalić, prvi od njena četiri susreta s Ivicom Todorićem koji su se dogodili u kontekstu krize u Agrokoru. Dalić taj sastanak opisuje gotovo jednako živopisno kao i onaj 2017. godine, jedino što se sada dalo naslutiti da bi problem mogao postati ozbiljan.
Sastanak na koji smo otišli Zdravko Marić i ja održan je u upravnoj zgradi Agrokora, popularno zvanoj Toranj, u nedjelju 19. veljače. 2017. S Todorićem su bili Ivan Crnjac i koliko se sjećam njegov sin Ante Todorić. Primili su nas ljubazno, lijepo. Zahvalili na dolasku. Tijekom svih susreta Ivica Todorić je uvijek bio iznimno ljubazan. Retorički je, bez ikakva razloga, često pokušavao stvoriti privid nekog podređenog statusa u odnosu na predstavnike Vlade. Spominjao je fraze poput ‘… razumjeli smo da ste nam dali zadatak…’, iako nikakve zadatke niti ja niti Vlada Ivici Todoriću nismo davali niti smo ih mogli dati.
I tu zapravo počinje scenarij koji je završio pisanjem Zakona o postupku izvanredne uprava u poduzećima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (Jutarnji list nadjenuo mu je ime “lex Agrokor”, po uzoru na talijanski “lex Parmalat”, iako se kasnije pokazalo da ih dijele značajne razlike), a onda i Todorićevim odlaskom iz Agrokora.
- Na tom prvom sastanku, piše Dalić, Ivica Todorić držao je dugo uvodno izlaganje o krizi koja je u Hrvatskoj trajala toliko dugo da je izostao dvocifreni rast prihoda koji je Agrokoru bio potreban da bi se mogle servisirati kamate. Smatrao je da je pogrešna ekonomska politika dovela Agrokor u tešku poziciju. Svojih je grešaka vidio malo ili ništa. Ivica Todorić je konstatirao da Agrokor ima određenih problema i da mu je potrebna injekcija likvidnosti. Obrazložio je to kroz pripremljenu prezentaciju u kojoj su bili skicirani potezi koje on namjerava povući za stabilizaciju poslovanja...
Todorić je, piše Dalić, i na tom sastanku, gdje je otvoreno od Vlade tražio pomoć, bio potpuno samouvjeren. Ni po čemu nije pokazivao da u zahtjevu za financijskom pomoći države vidi išta neobično, neprimjereno ili neprikladno. Sve mu se to činilo logično i prirodno.
Sada je razgovore trebalo podići na višu razinu., Organiziran je sastanak na vrhu u Banskim dvorima. Dalić tvrdi da su ona i Plenković tek kasnije iz javnih priznanja Bože Petrova saznali da je sastanak sazvan uz veliku asistenciju Bože Petrova. Dalić ga detaljno dokumentira.
- Prvi sastanak Ivice Todorića s predsjednikom Vlade održan je u nedjelju 26. veljače 2017. poslijepodne. Ivica Todorić je došao u društvu Ivana Crnjca, a s naše strane uz predsjednika Vlade su još bili tadašnji predsjednik Sabora Božo Petrov, ministar financija Zdravko Marić i ja. Predsjednik Vlade je sastanak otvorio fino, uljudno, kako samo on zna. Pokušao je relaksirati atmosferu s nekoliko rečenica uvodnog, neobveznog razgovora. Todorić je nakon toga održao pledoaje o tome kako smatra da je sve počelo kada je krenuo reprogramirati obveze i Moody’s spustio rejting pa se sindikat banaka početkom siječnja povukao iz financiranja.
Ustvrdio je da su u zadnjih devet godina investirali 19 milijardi kuna, a tržište nije raslo niti jedan posto, ali je također istaknuo da nisu bili dovoljno odlučni u restrukturiranju Mercatora. Ponovno je i pred predsjednikom Vlade objasnio da je njihov jedini problem neuspješna ukupna ekonomija. Ukratko, primjećuje Dalić, i na ovom, kao i na svim drugim sastancima, Todorić je uzroke svojih problema vidio u nekom drugom.
Ipak, piše Dalić, vidjelo se da je Todorić jako dobro svjestan do koje je točke doveo Agrokor. Bio je međutim i dovoljno bahat da predsjedniku Vlade u lice kaže kako će za sve njegove pogreške biti kriva Vlada. Samouvjerena bahatost Ivice Todorića sažeta u političkoj ucjeni ‘ja sam možda odgovoran, ali vi ćete biti krivi, nikome nećete moći objasniti zbog čega se dogodila ovakva katastrofa’, bila je strašno velika.
Mentalitet ortačkog kapitalizma pokazao se u punom sjaju, piše Dalić, pogotovo u trenucima kada je Todorić shvatio da se prevario u Boži Petrovu, koji mu je po kasnijim vlastitim tvrdnjama savjetovao da zatraži sastanak u Vladi, i da u njemu, nema saveznika, Petrov je, naime, u jednom trenutku Todoriću predložio da odstupi. Todorić je to prepoznao kao trenutak za prijetnju.
- Ako ja izađem, ulaze PIK holderi (vlasnici 483 milijuna eura teškog obvezničkog duga koji je osiguran imovinom Agrokora, a koji je trebao stići na naplatu u lipnju ove godine), kazao je Todorić, ‘ako ja nisam direktor, preuzimaju PIK holderi. Ako Agrokor ode u predstečaj, nikome nećete moći opravdati zbog čega niste pomogli Agrokoru; ako se pomogne Agrokoru, vi ćete dobiti 300 milijuna eura nazad; ako mi padnemo, nikome to nećete moći opravdati. Ja već danas nisam vlasnik’, nastavio je Todorić, ‘jer nije pitanje vlasništva para i zarade; vidjet ćete kakva će šteta nastati; nitko neće moći objasniti narodu zbog čega se dogodila ovakva katastrofa’.
Ova teška prijetnja je ostala u zraku i nakon što je sastanak bio završen. Dalić se s Todorićem srela još dva puta. Posljednji puta na dan kada je sud na Todorićev zahtjev aktivirao Zakon o postupku izvanredne uprave. Neposredno prije toga, u priopćenju koje je stiglo do javnosti napisao je ovo: “Želim vas obavijestiti kako je Uprava Agrokora, sa mnom na čelu, pokrenula proces aktivacije Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku.
Navedenu odluku donosim u uvjerenju kako je to u najboljem interesu za svakog pojedinog zaposlenika, partnera, dobavljača, svih drugih dionika te cjelokupnog gospodarstva. Iskreno se zahvaljujem svim zaposlenicima, bliskim suradnicima i partnerima s kojima sam izgradio najznačajniju tvrtku u povijesti Republike Hrvatske... Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi”.
Formulacija priopćenja skrivala je pogrešku. Agrokor, naime, nije tim činom “pripao državi”. Koncern je ostao u vlasništvu postojećih dioničara, Todorić je ostao većinski vlasnik, ali je tražeći aktiviranje zakona sam sebi oduzeo pravo upravljanja koncernom čija je ukupna imovina, pokazalo se ubrzo, postala značajno manjom od dugova. Dioničari su počeli shvaćati da se dogodilo nemoguće - njihova investicija u najveću kompaniju u državi postala je bezvrijednom, sav kapital pripast će vjerovnicima.
Dalić svoj zadnji susret s Todorićem opisuje kao izrazito dramatičan.
- Posljednji put sam Ivicu Todorića srela 10. travnja 2017. u poslijepodnevnim satima kada sam s izvanrednim povjerenikom Ramljakom stigla u Toranj. Sve što sam tjednima prije toga radila bilo je kreiranje instrumenata za sprečavanje prelijevanja krize u najvećoj kompaniji na ostatak gospodarstva. Kada je Ivica Todorić pokrenuo provedbu tog instrumenta, stvari su počele poprimati sasvim drugu dimenziju. Počela je primjena i provedba. Todorić nas je dočekao u društvu sa sinom Antom i još dvojicom tadašnjih članova Uprave, Ivanom Crnjcem i Ivicom Sertićem. U glavi mi se vrtjelo samo jedno pitanje: što reći u situaciji u kojoj se nitko nikad prije mene nije našao?
Možda se Ivica Todorić pitao isto. Atmosfera na 19. katu upravne zgrade Agrokora bila je pogrebna. Nije ostalo ništa od srdačnosti koja je bila prisutna na prethodnim sastancima. Napetost se mogla opipati u zraku. U tišini smo sjeli za stol. Krenula sam formalno, opisom situacije. Da su on i članovi Uprave podnijeli zahtjev za primjenu zakona, da je temeljem toga Vlada predložila, a sud imenovao Antu Ramljaka za izvanrednog povjerenika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....