PREMIJEROV OTAC

MARIO PLENKOVIĆ DOBIT ĆE POČAST SVEUČILIŠTA Samo jedna članica Senata protiv, bivši rektor: 'Ovo je mali kamenčić u mozaiku zabrinjavajućeg stanja'

 
Damir Boras
 Damir Krajac / CROPIX

Na prijedlog rektora Damira Borasa, Senat zagrebačkog sveučilišta u utorak je pokrenuo postupak dodjele počasnog zvanja professor emeritus umirovljenom profesoru Grafičkog fakulteta u Zagrebu Mariju Plenkoviću, ocu aktualnog premijera. Utvrdi li se u daljnjoj proceduri da predloženik Plenković udovoljava propisanim kriterijima, premijerovu bi ocu ova titula trebala biti dodijeljena na Dan Sveučilišta, u studenome.

Počasno zvanje professor emeritus dodjeljuje se umirovljenim redovitim sveučilišnim profesorima, a da bi predloženik, što je trenutačni status Marija Plenkovića, bio izabran, povjerenstvo treba utvrditi da kandidat ima "posebne zasluge za razvitak i napredak Sveučilišta u Zagrebu te priznati međunarodni i domaći doprinos". Sudeći po Borasovu obrazloženju danom Senatu, umirovljeni profesor Plenković ima i više od potrebnog, jer, stoji u opisu, Mario Plenković dao je "izniman doprinos, promicao je ugled Sveučilišta, ima posebne zasluge u znanosti, visoku odgovornost i znanstvenu aktivnost, istaknuti znanstveni i stručni rad...".

- Prof. dr. sc. Mario Plenković, kao komunikolog sustavne grafičke komunikacije, označio je današnje grafičko-komunikativno vrijeme kao novi vremenski komunikacijski prag čovjekove humane vizualne komunikacije (...) - piše među ostalim u rektorovu prijedlogu, koji je izglasan s jednim glasom protiv i jednim suzdržanim.

Dodjeli počasnog zvanja i titule premijerovu ocu usprotivila se Đurđica Čilić s Filozofskog fakulteta, članica Senata koja je lani žestoko istupila i protiv Borasova prijedloga o dodjeli počasnog doktorata Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-a BiH. Ona je u utorak na Senatu pred rektorom otvorila nekoliko spornih pitanja, povezujući ovaj slučaj i s prijedlogom dodjele počasnog doktorata zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću.

- Obrazlažući svoj prijedlog, rektor je naglasio kako je profesor Plenković svojim velikim znanstvenim doprinosom zadužio čak tri fakulteta u Zagrebu. Postavila sam mu zato na Senatu pitanje - kako to da, ako je to istina, prijedlog o dodjeli počasnog zvanja nije došao ni od jednog od ta tri fakulteta - prenosi nam Đurđica Čilić.

Drugo, pitala ga je zašto rektor predlaže profesora čak šest godina nakon što je umirovljen i kako to da dosad nije bilo potrebe da ga se vrati u sustav (professor emeritus može sudjelovati u izvođenju nastave, op.a.), tim više što zadnjih šest godina prof. Plenković radi na privatnom studiju u Mariboru.

- Nije li tragom ideje dodjele počasnog doktorata najmoćnijem hrvatskom političaru u BiH, kao i najmoćnijem zagrebačkom političaru, ovo treća takva gesta? Nije li zadatak Sveučilišta da se distancira od političke vlasti i kritički je promišlja, a ne da joj se dodvorava - pitala je također Čilić. Rektor joj je, prenosi nam, odgovorio kako je ona (Čilić) rob ideologije i da nije u stanju promišljati o sveučilištu ni na koji način nego iz političke perspektive.

Diskusija između Čilić i Boras trajala je dvije do tri minute, a potom je uslijedilo glasanje u kojem je rektorov prijedlog glatko prošao. Glasanje je, kaže nam član Senata Neven Jovanović (suzdržani glas), zapravo prošlo - rutinski.

Razlog zašto je Senat većinskim dizanjem ruku potvrdio rektorov prijedlog, Jovanović vidi u financijskoj problematici u koju je zapalo Sveučilište.

- Sveučilište nije potpisalo s Ministarstvom znanosti programski ugovor i ne zna se kad će, pa je većina ljudi u ovome prijedlogu vidjela mogući put da se to sredi. Potežu se veze i poznanstva. Ovo je ista stvar kao s Bandićevim doktoratom. Moje je mišljenje, tko god je toliko zaslužan da dobije počasno zvanje, neka ga dobije onda kad nema sumnje da se to radi iz nekih drugih motiva. Zašto, primjerice, profesor Plenković nije dobio počasno zvanje za dvije ili četiri godine, nitko nije postavio pitanje, jer je svima bilo jasno - komentira Jovanović, uz dodatak:

- Znate, količina ugleda neke ustanove jako je ograničena. Kad se jednom to rasproda, pitanje je što će ostati.

Upitan da prokomentira rektorov prijedlog o dodjeli počasnog doktorata njegovu ocu, premijer Plenković u utorak je, uz gestu obrtanja očiju, izjavio: "To nema nikakve veze sa mnom. Ako vi tako povezujete, ja vam čestitam".

Do Borasova komentara u utorak nismo uspjeli doći. Iz njegove uprave u posljednje se vrijeme žale na sve veći problem financija, s obzirom da je, tvrde, ministrica Blaženka Divjak Sveučilištu dosad isplatila tek 40 posto godišnjih sredstava za izvođenje nastave. Rektor je zbog toga uputio ozbiljnu pismenu notu ministrici Divjak, danu na znanje i premijeru Plenkoviću.

Bivši rektor: 'Ovo je samo mali kamenčić u mozaiku krajnje zabrinjavajućeg stanja'

Pokretanje procedure dodjele počasnog zvanja professor emeritus umirovljenom profesoru Grafičkog fakulteta u Zagrebu i ocu aktualnog premijera komentirao je za Jutarnji list bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš.

Komentar bivšeg rektora Sveučilišta prenosimo u cijelosti:

- Pokretanje procedure dodjele počasnog zvanja professor emeritus umirovljenom profeosu Mariju Plenkoviću samo je mali kamenčić u mozaiku krajnje zabrinjavajućeg stanja do kojeg je Sveučilište uglavnom samo sebe dovelo. Konkretno, podloga za takav prijedlog je odluka Senata, kojom je u raniji sveučilišni akt o emeritusima dodana ovlast rektoru da osobno predlaže Senatu buduće nositelje zvanja. Zbog više je razloga takva odluka katastrofalna i srozava akademski dignitet sviju - i Sveučilišta, i emeritusa, sadašnjih i budućih, i konačno same institucije rektora.

Do 2014. petnaestak prijedloga godišnje dolazilo je od fakulteta koji su, ne uvijek lako, procjenjivali tko među njihovim seniornim članovima najviše zaslužuje takvu čast. Po samoj logici akademske kompetentnosti i ugleda nema druge ili više instance koja bi bila kompetentna, pogotovo kompetentnija, to činiti. Rektor je u tome apsolutno nekompetentan, čak i za fakultet i struku iz koje je potekao. On jednostavno nema objektivne parametre potrebne za davanje suvislih prijedloga. Nadomjesci su mu dobra namjera, spremnost da 'popravi propuste pojedinih fakulteta', da kao dobar čovjek izađe u susret pojedinim molbama, učini dobro Sveučilištu...

Sve do jedne, to su tlapnje uronjene u baru sukoba interesa, klijentelizma, osobnog pogodovanja, trampe uslugama, pokušaja zadobivanja političkih i drugih pogodnosti, tj. zaštite. Tu je najbolje stati, prije nego što dođemo do još jadnijih i drastičnijih kvalifikacija. Preostaje nam birati koja je od svih spomenutih i nespomenutih u ovom slučaju najpriličnija. Meni se uvijek činilo da je prva, dobra namjera, dugoročno najopasnija, jer stvara privid idile 'dobrog vladara, brata sviju nas', nečega što duboko negira akademičnost u njezinoj srži i čega se najteže riješiti kad jednom dođe vrijeme otrežnjenja.

I još nešto. Gospodina predloženika uopće ne poznajem. Stoga je još lakše uočiti kako bi i matičnom fakultetu, i Senatu, i cijelom Sveučilištu, i njemu osobno, i njegovoj užoj i široj familiji, i svima nama, bilo puno korisnije i mudrije da je prijedlog potekao iz sredine u kojoj je radio, ako bi se na to odlučila. Ne bi tad nikome bilo neugodno biti ponosan.

Ovako bi se jedino za aktualnog rektora moglo očekivati kako ga ponos neće mimoići. Mene sigurno hoće. Zapravo, već sam i zaboravio kako je to biti ponosan na svoje Sveučilište. Konačno, i u stidu ima nešto ljudsko. (M. Lilek)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 17:22