Ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić u srijedu je izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe. Kad najesen stupi na dužnost, postat će naša međunarodno najviše pozicionirana političarka. U redu, moguće je da će nas nepredvidljiv razvoj događaja u međuvremenu demantirati ako iz teških i neizvjesnih pregovora europskih lidera o popunjavanju najviših pozicija u institucijama Europske unije premijer Andrej Plenković izađe kao budući šef Europskog vijeća, potpredsjednik ili čak predsjednik Europske komisije.
Put Marije Pejčinović Burić (rođene u travnju 1963.) iz roditeljskog doma u Klobuku pokraj Ljubuškog do top-pozicije u Strasbourgu nije bio ni lagan ni tipičan. Njezini roditelji nisu bili pripadnici društvene elite - bili su prosvjetni radnici u provinciji, a svoju karijeru, pogotovo ne na počecima, nipošto ne mora zahvaljivati stranačkoj iskaznici.
Iako je već tada imala magisterij inozemnog sveučilišta i bila čelnica Europskog doma u Zagrebu, vjerojatno prvi odlično plaćen posao bio joj je u Plivi, gdje je koncem devedesetih bila direktorica korporativnih komunikacija.
A onda čini radikalan zaokret u karijeri i top-posao u korporativnom svijetu zamjenjuje sasvim sigurno puno slabije plaćenim poslom u državnoj administraciji.
Marija Pejčinović Burić
U politiku ju je uveo Jakovčić
Prihvaća ponudu Ivana Jakovčića, tadašnjeg šefa IDS-a i ministra europskih integracija u prvoj Vladi Ivice Račana te 2000. godine postaje pomoćnica ministra.
- Mariju sam upoznao još dok je radila u Europskom domu. Odlazio sam slušati njezina izlaganja, zanimale su me europske teme. Da bi onda krajem devedesetih, možda baš 1999. godine, u klubu istarskih studenata u Zagrebu organizirali tribinu o budućnosti Hrvatske u Europskoj uniji na kojoj je bila i Pejčinović-Burić. To je bilo taman prije promjene vlasti i već sam tada imao ideju kako bih trebao posložiti Ministarstvo europskih integracija. Između ostalih, trebao sam i osobu za komunikaciju s građanima, za poslove PR-a o Europskoj uniji. Tada sam je se sjetio i otišao s njom na razgovor. Tjedan, dva nakon što sam joj ponudio mjesto pomoćnice ministra u Ministarstvu europskih integracija, poručila mi je da pristaje na ponudu. Iako smo se dobro poznavali, Željko Čović, tadašnji šef Plive, poludio je zbog toga što mu ‘otimam’ vrlo važnu i vrijednu osobu u kompaniji. Nakon što je došla u Ministarstvo, ispunila je sva moja očekivanja. Bila je vrlo predana poslu, radišna, nije bilo nikakve dvojbe da je osoba koja shvaća ozbiljno svaki zadatak koji joj daš. Fantastično se uklopila u moj tim. I Neven Mimica koji me naslijedio, nakon što sam se nakon godinu i pol povukao s mjesta ministra, i dandanas tvrdi da je od mene naslijedio vrhunski tim u Ministarstvu europskih integracija - kaže za Nedjeljni Jutarnji Ivan Jakovčić.
Bivši predsjednik IDS-a kaže kako misli da zna zašto je odlično plaćen posao u korporaciji zamijenila državnom službom.
- Očito je imala puno širi interes od rada u kompaniji. Imala je osjećaj za rad za opće dobro. Mislim da je Marija Pejčinović-Burić osoba koja želi služiti širem društvenom dobru, a ne samo pomagati u stvaranju profita u jednoj kompaniji - kaže Jakovčić.
Možda je njezinoj odluci da korporativni svijet zamijeni javnom službom kumovalo i majčinstvo. To se, naime, naslućuje iz dijela njezina intervjua koji je prije dvije godine dala magazinu Gloria: “Kad sam se vratila u Zagreb, postala sam direktorica za komunikacije i odnose s javnošću i investitorima u Plivi. Bila je to prilika za rad u najkvalitetnijem poslovnom okruženju, posao koji je imao elemente međunarodnih odnosa... No, kad sam ostala u drugom stanju, trebalo je donijeti odluku što i kako dalje. Moja velika želja je bila da postanem majka i bila sam spremna sve promijeniti… Kad je stigla ponuda da dođem raditi u državnu upravu, prihvatila sam je...”
No, prije menadžerskog posla u korporaciji i kasnijeg dolaska za pomoćnicu ministra europskih integracija, novoizabrana glavna tajnica Vijeća Europe prošla je dug i zanimljiv put.
Nakon završetka gimnazije u Ljubuškom, Marija Pejčinović-Burić se na pragu punoljetnosti seli u Zagreb i upisuje na Ekonomski fakultet. Smještaj joj je osigurala tetka, ali, kako je ministrica jednom prilikom rekla, živjela je u domaćinstvu odvojenom od tete, “sama si je kuhala i brinula se o svemu”. Za vrijeme studiranja radila je, kaže, tipične poslove preko studentskog servisa, a nakon što je stekla diplomu 1985. godine, odlučila je otići u inozemstvo - da vidi svijeta i nauči strane jezike. U Francuskoj je usporedo s učenjem stranih jezika - danas tečno govori francuski, engleski i španjolski, a služi se i njemačkim - čuvala djecu i pomagala u domaćinstvu jedne bogate pariške obitelji. U tri godine, koliko je nakon fakulteta provela u inozemstvu, najviše u Francuskoj, put ju je odveo i do španjolske Salamance i do Londona. Među ostalim, neko je vrijeme čuvala i kćer Slavice Ecclestone, tadašnje supruge milijardera i vlasnika Formule 1...
Marija Pejčinović Burić
Dokazivanje u Plivi
Nakon povratka u Hrvatsku 1988. godine zapošljava se u tadašnjem zagrebačkom gigantu Končaru. Tri godine kasnije postaje tajnica Europskog doma u Zagrebu, a poslije je bila i direktorica Europskog doma. U međuvremenu upisuje poslijediplomski studij u Brugesu i Varšavi te postaje magistrica europskih znanosti.
U već spomenutoj Plivi zapošljava se 1997. godine. Do 2000. radi na poziciji direktorice korporativnih komunikacija.
Tadašnja direktorica za ljudske resurse u Plivi Branka Skaramuča opisuje ju kao “maratonku” - ustrajnu i iznimnu profesionalku.
- Marija je bila izuzetno profesionalna osoba, koja je već tada, u Plivi, pokazivala da je dugoprugaš, a ne sprinter. Bila je vrlo ustrajna u provođenju promjena i ostvarivanju ciljeva koji su dogovoreni, a sve je to postizala s jako puno respekta za suradnike i nikad nije upadala u emotivne oscilacije. Ona se trezveno, racionalno i s osmijehom suočavala se s najdelikatnijim problemima i zadanim rokovima, koji su u komunikacijskoj struci uvijek posebna vrsta pritiska. Međunarodni odnosi bili su i ostali njezina ljubav. ‘Passion and profession’, reklo bi se. I zato je otišla iz korporativnog svijeta na tada možda manje atraktivnu dužnost - kaže za Nedjeljni Jutarnji Branka Skaramuča. Dodaje kako je svoju bivšu kolegicu iz Plive kasnije, godinama nakon što je Marija Pejčinović-Burić već počela obavljati važne državne funkcije, često susretala u zračnoj luci u Frankfurtu.
Marija Pejčinović Burić
- Često smo se susretale na frankfurtskom aerodromu, petkom, na zadnjem letu Croatia Airlinesa prema Zagrebu, posebno u vrijeme kada je radila na pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Taj zadnji let u devet navečer bio je točka susreta nas koji smo imali međunarodne karijere i vraćali se kući za vikend. Redovito smo bili izmoreni i pomalo ‘zgužvani’. Ali ne i Marija! Bez obzira na stanje pregovora i maratonske sastanke, ona je uvijek imala osmijeh, uvijek besprijekorna u svojem ‘smart’ stilu, s obaveznim svilenim šalom oko vrata. Veselim se njezinu velikom uspjehu i želim joj dobro more u europskim vodama - poručila je njezina bivša suradnica iz Plive Branka Skaramuča.
Poraz SDP-a na parlamentarnim izborima 2003. godine, odnosno formiranje prve Vlade Ive Sanadera, Marija Pejčinović-Burić dočekuje na istoj poziciji. Jedina je razlika što je funkcija “pomoćnica ministra” preimenovana u “državna tajnica”.
Šefica joj postaje aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, koju Sanader postavlja za ministricu europskih integracija.
Kao pedantne i poslu posvećene osobe, Marije Pejčinović-Burić sjeća se i SDP-ov saborski zastupnik Joško Klisović, dugogodišnji diplomat, a kasnije i zamjenik ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić u Vladi Zorana Milanovića.
Nadala se unapređenju
- Marije Pejčinović Burić sjećam se od 2005. godine, kada je premijer Ivo Sanader smijenio tadašnjeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula zbog afere Imostroj, a čelnicom spojenog, novoustrojenog Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija imenovao Kolindu Grabar-Kitarović. S njom je u novoformirano ministarstvo došla i Marija Pejčinović-Burić. Znam da ju je u državnu službu regrutirao Ivan Jakovčić. Ona je bila njegova stručna akvizicija u tadašnjem Ministarstvu europskih integracija. I nakon što se to ministarstvo spojilo s MVP-om, Marija je i dalje radila na europskim poslovima, odnosno na procesu integracije Hrvatske u EU. Dobro je obavljala svoj dio posla, napose tehnički dio, koji je bio jako naglašen u europskim poslovima, pogotovo u pregovorima o pristupanju Uniji i usklađivanju zakonodavstva - kaže Joško Klisović.
Kolegica Marije Pejčinović-Burić iz razdoblja u kojem su zajedno radile u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija ispričala nam je dvije zanimljive stvari - njezinu tešku suradnju s tadašnjom šeficom, današnjom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, te njezinu nadu da će postati ministrica vanjskih poslova u drugoj Sanaderovoj vladi.
- Marija je uvijek imala problem s Kolindom. Što, zapravo, nije čudno jer je Grabar-Kitarović imala problem i s drugim bliskim suradnicima. Kada se počelo pričati da će Kolinda Grabar-Kitarović otići iz MVP-a zbog lošeg stanja u Ministarstvu, Marija je tada mislila da će ona biti nova ministrica jer je državni tajnik Hido Biščević ionako odlazio na diplomatsku misiju u inozemstvo. Međutim, nakon HDZ-ove pobjede na parlamentarnim izborima 2007. godine novi-stari premijer Ivo Sanader ponudio je ministarsko mjesto Bianci Matković, a ne Mariji Pejčinović-Burić. Matković je to odbila i na kraju je ministar vanjskih poslova postao Gordan Jandroković. Tada je Marija odlučila aktivirati svoj saborski mandat. Ne tvrdim da je otišla iz MVP-a zato što nije poslala ministrica, sigurno je toj odluci kumovala i njezina teška suradnja s dotadašnjom ministricom Grabar-Kitarović, kao i vrlo intenzivno i iscrpljujuće razdoblje pregovora o ulasku Hrvatske u EU. Uglavnom, znam da je Pejčinović-Burić svoj odlazak iz Ministarstva u Sabor pravdala osobnim razlozima - tvrdi naš izvor.
Marija Pejčinović Burić
Kako god bilo, sigurno je da je Marija Pejčinović-Burić u Sabor ušla nakon što se nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora 2007. godine učlanila u HDZ. Sve do tada bila je nestranačka dužnosnica u Račanovoj i Sanaderovoj (prvoj) Vladi.
Dok neki izvori koji su radili u to vrijeme u MVP-u tvrde da je to učinila vjerojatno i zato što je procijenila da će joj ulazak u najveću i najmoćniju stranku biti od koristi u daljnjem razvoju političke karijere, drugi tvrde da je tadašnji premijer Ivo Sanader želio da se Marija Pejčinović-Burić, kao i neke druge državne tajnice poput Martine Dalić, učlane u stranku kako bi ojačale stručni kapacitet HDZ-a.
- Prije tih izbora u HDZ su se učlanile tri državne tajnice iz triju različitih ministarstava: Zrinka Kovačević, Martina Dalić i Marija Pejčinović-Burić. Nije ništa Sanader njima uvjetovao. Išlo se u osvajanje drugog mandata i njih su tri odlučile ući u stranku. U tome ne vidim ništa sporno. Pa zar Andrej Plenković nije ušao u HDZ tek kad je vidio priliku za dobru funkciju - kaže naš izvor.
Mnogo naših sugovornika, sadašnjih i bivših diplomata i državnih dužnosnika, o dosadašnjoj karijeri Pejčinović-Burić ima samo riječi hvale.
- Mariju znam još od 2003. godine i o njoj mogu reći samo najbolje. Profesionalna, korektna, nekonfliktna i ozbiljnog pristupa poslu - kaže svojedobno jedna od najbližih Sanaderovih suradnica, Bianca Matković.
Marija Pejčinović Burić
Šira javnost o ministrici vanjskih i europskih poslova i novoizabranoj glavnoj tajnici Vijeća Europe ne zna mnogo. Marija Pejčinović-Burić rijetko daje intervjue i izjave koje se striktno ne tiču njezina posla. Javno ne govori mnogo ni o sebi, suprugu i kćeri. Znamo da je nekada vrlo uspješno igrala rukomet, da voli jadranske otoke, cvijeće, da ne jede meso te da jako voli kuhati. Navodno priprema odličan brudet.
Marija Pejčinović Burić
“Vodi vrlo normalan život”
Kako to da ministrica Pejčinović-Burić s toliko životnog, poslovnog i političkog iskustva javnost ne može “počastiti” nekim zanimljivijim interesima i hobijima od kuhanja ili nekadašnjeg uspješnog bavljenja rukometom, pitali smo njezinu dobru prijateljicu Martinu Dalić. Bivša ministrica gospodarstva kaže kako donekle može razumjeti naše “razočaranje” činjenicom da jedna visoka državna dužnosnica u privatnom životu funkcionira na vrlo jednostavan način, s obzirom na mnoge hrvatske političare koji su zbog svojih privatnih života i poslova prava inspiracija nama novinarima.
Marija Pejčinović Burić
- Marija je izvrsna, vrlo draga osoba. Znamo se od 2004. godine, od prve Sanaderove vlade. S vremenom je to preraslo u dobro poznanstvo, pa i prijateljstvo. Ona ima veliki talent za posao kojim se bavi, profesionalna je, odmjerena i nekonfliktna. Osoba je koja je u stanju nositi se s ‘ćoškastim’ karakterima. Marija u privatnom životu funkcionira na vrlo normalan način. I da, na prozoru ima cvijeće - kaže Martina Dalić.