Majka 11-godišnjeg djeteta koje ne viđa od Božića 2012. godine tog je jutra, prije sedam sati, stajala pred zgradom svojeg bivšeg izvanbračnog partnera. Sudski naloženom ovrhom nastojala je vratiti svoje dijete. Ovrha je zakazana prije desetak dana, rano ujutro, kao što se to obično radi, kako bi se povećale šanse da će dijete i roditelj biti kod kuće. Ključna je garancija da roditelj kod kojeg se dijete protupravno nalazi neće saznati da se planira provesti ovrha, kako bi se dijete vratilo drugom roditelju bez mogućnosti da ga se indoktrinira, prestraši, ucijeni ili skloni s te adrese.
Međutim, majka, državljanka jedne članice EU, svoje dijete ni tog dana nije vidjela. Otac njezina djeteta, koji je, nakon dogovorenog viđanja za Božić 2012. godine zadržao dijete i nikad ga nije vratio, znao je da će biti ovrha! Policija, koja je trebala asistirati na ovrsi, nekoliko je dana ranije napravila “cjelovitu analizu i procjenu ugroženosti” te je oca, kako je on sam naveo, obavijestila da će se održati ovrha!
Nedokučiv propust
Radi se, tvrde odvjetnici s kojima smo razgovarali, o nevjerojatnom propustu policije kojim je ozbiljno ugrožen institut ovrhe djeteta i kojim se, kako se kasnije pokazalo, ozbiljno naštetilo djetetovoj dobrobiti.
Saznavši za ovrhu, otac je od suda zatražio odgodu ovrhe u kojoj je izrijekom napisao kako je informacije o ovrsi dobio “putem uredujućih djelatnika policije koji su na adresi prebivališta ovršenika i djeteta izvršili terenski izvid i najavili asistenciju”. Odgoda mu je odbijena, ali iz poznatih informacija očito je da je otac o tome obavijestio i dijete te ga, nakon razgovora, odveo psihijatru koji je utvrdio da je dijete od posjeta policije vidno uzrujano, ima proljev i uznemireno je.
- Na rješenju o ovrsi izrijekom piše da se to rješenje ovršeniku, dakle ocu djeteta, mora predati tek “prilikom uredovanja”! Ovako je znao za ovrhu, prikazao djetetu moja nastojanja na svoj način i naštetio djetetovu zdravlja. Dijete je prestrašeno i izmanipulirano - priča majka.
Ugrožena ovrha
Od policije je zatražena istraga o propustima njihovih djelatnika, međutim u teško razumljivom odgovoru koji je dobila od policijskog načelnika stoji da je nadležna policijska postaja “sačinila cjelovitu analizu i procjenu ugroženosti uz prikupljanje svih relevantnih podataka i činjenica koje su bitne za sigurnu i neometanu provedbu ovršne radnje” te da su “temeljem osobne prosudbe policijski službenici razgovarali s više osoba čime nisu ugrozili provedbu ovršne radnje”!
- Kako je nisu ugrozili? Doveli su u teško stanje moje dijete, a ovrha nije provedena - govori majka. I nitko neće odgovarati, rezignirano dodaje. Ona svoje dijete i dalje ne viđa, a vrijeme prolazi.
Živjela je u izvanbračnoj zajednici s jednim hrvatskim državljaninom. Kad je dijete imalo tri godine, 2006., zajednica se raspala, a ona je s djetetom otišla živjeti u rodni grad u inozemstvu. Jednom do dva puta godišnje, tvrdi, dovodila je dijete u Hrvatskoj kako bi provodilo vrijeme s tatom. Otac je alimentaciju, kaže, rijetko plaćao.
Tijekom 2007. godine majka je u svojoj državi, u kojoj je, zajedno s djetetom, imala trajno boravište, pokrenula postupak za plaćanje alimentacije. Otac je, tvrdi, tijekom tog postupka, poslao sudu dopis u kojem pristaje na iznos alimentacije, čime je indirektno pristao i na činjenicu da dijete živi s majkom. Odluka je 2008. godine postala pravomoćna. No, tvrdi, tek bi sporadično plaćao.
Nije vratio dijete
Stoga je u veljači 2012. centralni organ države u kojoj živi poslao hrvatskom Ministarstvu socijalne politike zahtjev za međunarodnu naplatu alimentacije.
- Tada je saznao da nam je dužan visoku svotu novca i nije to dobro prihvatio - kaže majka. Od tada počinju i problemi. Dogovoreno je da će tog Božića otac doći po dijete i odvesti ga na praznike u Hrvatsku. - Pred kraj praznika mi je rekao da ga ne može vratiti jer djetetu treba liječenje - priča majka. Dijete je, kaže, imalo virusnu bradavicu na stopalu. Otac ju je, tvrdi, zbog toga optužio da zanemaruje dijete, da mu ne osigurava adekvatno liječenje, a kasnije i da ga zlostavlja.
Bila je u šoku, ali je, kaže, mirno pokušavala vratiti dijete. Nije išlo. Stoga je pokrenula postupak po Haaškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece. Cilj te Konvencije je “osigurati što hitniji povratak djece nezakonito odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornici”. Majka je doletjela u Hrvatsku. Nije ni pomišljala koliko će to trajati - privremeno je preselila u Hrvatsku, čak pronašla i posao.
Nezadovoljan otac
Budući da otac nije vraćao dijete, Ministarstvo socijalne politike pokrenulo je sudski postupak za vraćanje djeteta, a sud je u roku od dva tjedna donio odluku kojom se nalaže vratiti dijete u zemlju u kojoj živi. Otac je, kaže, iskoristio sve pravne radnje da ospori tu odluku, no svaki je put odbijen.
Tada je, kaže, počeo ozbiljno tvrditi da majka zlostavlja dijete i da ono ne želi k njoj. Dijete je do sada bilo kod različitih terapeuta ali, kaže majka, otac nije bio zadovoljan. U posljednjem nalazu Poliklinike za djecu od lipnja ove godine pak izrijekom se zaključuje da je dijete žrtva emocionalnog zlostavljanja od strane oca, da je potpuno identificirano s ocem i njegovim stavovima prema majci, koju stoga odbija.
NE MOŽE VIDJETI DIJETE NI U ŠKOLI 'Učitelji su mene optužili za otmicu!'
U nizu majci nerazumljivih postupaka vlasti je i ona lokalne škole, koja je bez suglasnosti majke pristala dijete upisati u školu, i to temeljem zahtjeva oca koji ga je protupravno zadržao. Kad majka dođe u školu, kaže, ne daju joj da vidi dijete.
- Kulminiralo je za Uskrs. Moja je rodbina došla u Hrvatsku vidjeti dijete. Djeca su bila na izletu na aerodromu. Otišli smo tamo kako bismo ga vidjeli. Javila sam se učiteljici, koja se uznemirila, a pedagog me je fizički spriječio da priđem djetetu vičući da ga otimam i pozvao policiju! Svi smo privedeni i ispitani, a zaključeno je da dijete ima traume od mojeg pokušaja otmice! Pa to je stvarno na rubu pameti, više ne znam što bih rekla - kaže majka. Vid, kaže, da je ovdje glavno biti uporan i govoriti: ne. Istina, dobrobit djeteta i sudske odluke su nebitne. - Očajna sam, ali neću odustati, osobito nakon što je dokazano da je dijete kod oca emocionalno zlostavljano - kaže majka.