Nepopularno je govoriti kako je nekog u potpunosti ispunila ili usrećila ili odredila ljubav. Tražimo puno više od toga: karijerno ispunjenje, ostavljanje traga. Ipak, ovo okrutno vrijeme oko Sisveta natjeralo me na jedan nestvaran sprovod i na jedno obilježavanje smrtnog dana jednog od mojih najboljih prijatelja koji nas je napustio prije više od deset godina. Stotinu uspomena, stotinu misli, stotinu zajedničkih suza i sjećanja prosulo se pred svima nama kao podsjetnik da je život okrutan i da nikad ne znamo tko će, kao u noćnoj mori, otići prvi sljedeći, i bez koga ćemo morati (na)učiti biti.
Govor za govorom kidao nam je srca: a ostaci starog voska na obiteljskim grobnicama podsjećali na neke stare nas koje je vrijeme davno ostavilo u drugim životima, i čije...