Pedantni i profesionalni Nijemci za srijedu su odlično isplanirali situaciju - bučne hrvatske navijače držati na oku na platou Millerntora, stadiona St. Paulija, a onda, oko podneva, ispratiti ih prema HSV-ovom Volksparkstadionu, gdje se igra utakmica Hrvatske i Albanije, međutim, stvari su im izmakle kontroli zbog posve logičnog razloga. Na toj lokaciji nije se nigdje moglo kupiti pivo, pa su se svi pridošli odmah okretali prema glavnoj ulici kvarta St. Pauli-Reeperbahnu.
Kako su još bili sitni sati, između 9 i 10, tamo nisu radili kafići s alkoholom i pivnice, koje to vrijeme koriste za opskrbu, pa se navijačima otvorio novi problem. No, rješenje je pronađeno vrlo praktično i elegantno.
Stali su praktički ispred uličnog kioska da bi kupili pivo. Kada su njihov uspjeh uočile nove grupe, također bi zastajale, pa se tako ta grupa širila i polako pretvarala u zmiju. Na kraju su navijači zatvorili cijelu ulicu, a crveno-bijele kockice, njih nekoliko tisuća, bile su duge više od 500 metara, kada se između 12 i 13 sati pomalo krenulo prema stadionu.
Pretpostavlja se da će na stadionu biti oko 50.000 ljudi, a broj navijača mogao bi biti podijeljen. Dan prije utakmice atmosfera nije bila ni upola kakva je bila dan prije utakmice u Berlinu, ključni razlog za to je jako ružno vrijeme i obilna kiša, koja se spustila oko 15.30 sati i nije stala sve do sitnih noćnih sati.
Ujutro su prve skupine počele izlaziti oko 8 sati, te su počela i prva okupljanja. Raspoloženje je bilo sjajno, i bez ikakvih izgreda. Njemačka policija istrpjela je sve što je trebalo, pa i malo prekomjernu upotrebu pirotehničkih sredstava, uglavnom bengalki.
Pomoć su im pružali pripadnici hrvatske interventne policije, te su se naizmjenično obraćali navijačima na njemačkom i hrvatskom jeziku, prvo s molbom da krenu prema stadionu, a kada su vidjeli da im to ne uspijeva, s molbama da prestanu koristiti pirotehniku. Onima koji su palili baklje nije se dogodilo ništa, osim novih zamolbi, ali i s upozorenjem da se tako nešto neće tolerirati u podzemnoj željeznici.
U jednom trenutku, oko 11 sati, dio navijača ih je skoro poslušao, međutim, tada je ulicom krenula divovska hrvatska zastava, a to je bio znak da navijače iz ove ulice više nitko neće maknuti, dok sami ne krenu na utakmicu.
Očekivano, bilo je tu "bisera", navijač Dinko popeo se na semafor, gdje je razvio zastavu, zapalio bengalku i orkestrirao navijanjem, zatim je netko među navijače ubacio nogometnu loptu, koju su redom napucavali u zrak, sve dok ju netko, baš poput Dominika Livakovića, nije ispucao ravno na krov obližnjega hotela. Naše navijačice slikale su se s hrvatskim policajcima.
Albanski navijači na ovoj su lokaciji bili malobrojni. Dok nije bila zatvorena ulica, prilazili bi svojim kolima njemačkih oznaka, nakićenim zastavama i trubljenjem pozdravljali hrvatske navijače. Ono što je ovdje bilo posebno očito jest to da između dvije navijačke skupine uopće nije bilo ni suparništva, a kamoli neprijateljstva, već uzajamnog poštovanja.
Svjedočili smo dvjema situacijama u kojima su Albanci i Hrvati iz istih sela u Švicarskoj zajedno ispijali piva, svatko u svojim bojama, zajedno išli na utakmicu na kojoj je svatko navijao za svoj tim.
Tako smo sreli i 21-godišnjake Antu i Ardia, odrasli su u istom selu na sjeveru Švicarske, zajedno su se krizmali i provodili cijeli život, a sada su se slučajno sreli prije utakmice Hrvatske i Albanije. I naravno - izljubili, izgrlili i nazdravili.
- Išli smo u školu zajedno, potpuno smo se slučajno sreli - kaže nam Anto.
- Kojim će rezultatom utakmica završiti? - upitali smo
- 2-1 za Hrvatsku - kaže Ardin.
- Mi se nadamo pobjedi, a oni bi bili zadovoljni i s minimalnim porazom - pojasnio je njegov prijatelj Anto.
Inače, navijači su pristigli iz svih dijelova Hrvatske, a, naravno, i iz dijaspore. Također, kao što smo to zamijetili u Berlinu, tako je ovdje, čini se da ima i dosta stranaca, a pogotovo Nijemaca koji izražavaju podršku "vatrenima" te ih prate samo zato što im se sviđa naš nogomet.
- Protiv Španjolaca ništa nije funkcioniralo onako kako je trebalo, možda su oni imali samo više sreće, a mi loš dan, jer igra nije bila katastrofalna kao rezultat. Nema šanse da se Hrvatskoj tako nešto dogodi dvaput zaredom. Zbog toga mislim da sigurno pobjeđujemo, ne samo to, nego mislim da bi Albanija mogla gadno stradati, govori nam Hrvoje iz Virovitice, koji je s ekipom bio i na Olimpijskom stadionu u Berlinu.
Svi, naravno, očekuju pobjedu, ali da će biti lako, neće, smatra Nikola iz jedne starije ekipe navijača koja je pristigla iz Austrije:
- Imam puno prijatelja Albanaca, oni su srčani kao i mi, i sigurno se neće predati samo tako, ali ja mislim da smo mi kvalitetnija momčad, i sve osim pobjede bilo bi preveliko iznenađenje.
Oko 13 sati ulica Reeperbahn dovedena je u red, povukli su se kordoni policijskih snaga koji su premještani rutom kojom su navijači putovali javnim prijevozom prema stadionu. Iz zraka je sve nadzirao policijski helikopter, a gradom su se stalno čule sirene.
U ovom dijelu St. Paulija ipak je ostao dio navijača koji nije uspio nabaviti ulaznice za utakmicu, no ni za njih nema brige, ovdje je toliko kafića u kojima se prati Europsko nogometno prvenstvo da mogu birati mjesto, a ista je stvar s i izborom kvalitetnih piva.
