Lobiranje kao politika

Prosvjedi u Hrvatskoj zbog konzultantskog posla koji je obavljala supruga prvog potpredsjednika Vlade pokazuju da su nove europske demokracije neobaviještene o ulozi lobiranja. Savjetovanje i lobiranje su normalni dio političkog procesa u demokratskom društvu i smatra se pravom građanina da utječe na odluke i iznosi zahtjeve Vlade.

U SAD-u se lobiranje i savjetovanje jasno razlikuju. Savjetnik nudi svoje usluge, koje se temelje na ekspertizi i iskustvu, klijentu koji to plaća. A to je u pravilu lokalni ili međunarodni biznis, ali mogu se pojaviti i interesne skupine, kao što je Nacionalna udruga za oružje, te neprofitne organizacije, kao skupine za borbu protiv pušenja ili druge potrošačke udruge. Lobiranje je vrsta zagovaranja u kojemu lobist ne samo da nudi savjet, nego i kontakte, eksponiranje i utjecaj na klijenta. U SAD-u se lobist samo treba registrirati, posebno ako radi za stranu vladu.

Ali nema ništa nezakonito u njihovu djelovanju, a cilj je jasan - promicati interese klijenata u političkoj areni. Svi veliki američki biznisi unajmljuju u Washingtonu lobiste koji im mogu pomoći u manevriranju po kompleksnom i konkurentnom političkom okružju. Lobisti zagovaraju njihove interese u Kongresu i traže da utječu na zakonodavstvo kako bi moglo pomoći korporativnim ulaganjima. Biznisi nude otvaranje radnih mjesta na posebnim lokacijama i tako indirektno olakšavaju kongresmenima da budu izabrani jer izborna jedinica smatra da rade u njezinu korist. Mnogi bivši američki dužnosnici i kongresni zastupnici nakon napuštanja ureda postaju lobisti ili otvaraju lobističke tvrtke koje nude usluge biznisu i stranim vladama.

No, legislativa radi na tome da se osigura kako se otvoreni sustav vlade ne bi zlorabio. Primjerice, regulativa zahtijeva razdoblje “hlađenja” - dvije godine nakon što su napustili položaj pojedinci se ne smiju baviti lobističkim djelovanjem. Namjera je toga osigurati da se u potpunosti uklone iz procesa političkog odlučivanja kad se upuste u svoje lobističke pothvate. Savezni zakoni se često mijenjaju kako bi se pokušalo osigurati da američki dužnosnici ne dođu pod utjecaj stranih interesa na štetu nacionalne sigurnosti.

Osim toga, niti jedan zastupnik ili izabrani dužnosnik ne smije ostvarivati izravnu ili neizravnu korist od bilo kojeg lobističkog fonda, ne smije primati poklone ili usluge jer bi se to smatralo vidom korupcije.

Dobar primjer lobiranja su sadašnji predsjednički izbori u SAD-u. Lobisti će biti uključeni u oba tabora tijekom kampanje. Donald Trump ima veliko poslovno carstvo koje lobira za njegove korporativne interese kad se rade poslovi s Kongresom i birokracijom. Ono se također može iskoristiti za podupiranje njegovih političkih ambicija. Trump će iskoristiti svoje bogatstvo kako bi unajmio tvrtku za odnose s javnošću koja će nastojati uljepšati sliku o njemu u javnosti, ostvariti pozitivan medijski pristup i napasti njegova demokratskog oponenta.

Na demokratskoj strani lobiranje nije nepoznanica za Hillary Clinton koja ima nekoliko tvrtki koje rade na promociji njezina imidža i politike. Osim toga, čelnik njezine kampanje 2016. godine je John Podesta koji je jedno vrijeme bio i predstojnik ureda predsjednika Billa Clintona te savjetnik predsjednika Baracka Obame. Osnovao je Grupu Podesta, jednu od najutjecajnijih lobističkih tvrtki u Washingtonu, koja radi za brojne korporacije i strane vlade.

Lobisti će izravno utjecati na predsjedničke izbore. Gotovo dvije trećine demokratskih superdelegata koji će glasati za Clinton na nacionalnoj konvenciji u Philadelphiji u srpnju su insajderi u sustavu. Superdelegata je, od 4753 delegata, 717 - gotovo trećina ukupnoga broja potrebnog za osvajanje nominacije. Taj status stječu tijekom godina donacija i služenja stranci. A 67 su članovi Demokratskog nacionalnog odbora i registrirani kao lobisti na saveznoj ili razini savezne države. Uz to, Bill, suprug Hillary Clinton, radio je u njezinu političku korist. On prima značajne uplate i donacije za različite projekte, uključujući i Fondaciju Clinton. Pojavila su se tako pitanja o prikupljanju sredstava Fondacije od stranih vlada i korporacija te o transparentnosti njezina izvještavanja o donatorima.

Kritičari su spekulirali o mogućim sukobima interesa između donacija Fondaciji Clinton i djelovanja Hillary kao državne tajnice u razdoblju od 2009. do 2013. godine. Stoga bi neki od stranih financijskih izvora mogli postati tema tijekom izborne kampanje. Trump bi mogao optužiti Hillary za primanje novca od stranih vlada koje će navodno utjecati na njezine odluke kada postane predsjednica. Ona će odgovoriti da nije primila nikakav novac iz stranih izvora te da nije uključena u poslove svoga supruga.

Ključno je pitanje, na koje također treba odgovoriti i u Hrvatskoj, postoji li sukob interesa u obnašanju položaja u vladi i supruge koja je uključena u različite savjetničke poslove za domaće i međunarodne korporacije. Čini se malo vjerojatnim da će Hillary Clinton biti diskvalificirana zbog aktivnosti svoga supruga. Hrvatska će morati donijeti svoju odluku.