Krši li građanin koji mobitelom ili na drugi način snima policajca koji intervenira na ulici, trgu ili drugom javnom prostoru Opću uredbu o zaštiti osobnih podataka?
To se pitanje nameće nakon što je Policijska uprava zagrebačka jučer objavila priopćenje u kojem objašnjava zbog čega je u subotu privela Tihomira Blagusa sa zagrebačkog Trnja koji je provalio u objekt Hrvatskih voda i otvorio odvodni kanal prema Savi.
U tom priopćenju policija je objavila i neobično upozorenje u kojem stoji: “snimanje policijskog službenika prilikom obavljanja policijskih poslova i primjene ovlasti od strane građana audio-video uređajem bez njegove izričite privole predstavlja kršenje Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, budući da za takvu obradu osobnih podataka ne postoji pravni temelj niti zakonita svrha, kao što je i zabranjeno snimati mjesto događaja.”
Smije li policija zabraniti da se njezine intervencije i postupci na javnome mjestu snimaju i kakve to ima veze s Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka, pitali smo pučku pravobraniteljicu Loru Vidović, kojoj se građani obraćaju u situacijama kad ocijene da je neko tijelo javne vlasti prekršilo njihova prava.
Upozorenje
Vidović nam je izjavila da je njezin ured pokrenuo postupak vezan uz subotnje privođenje muškarca s Trnja kako bi se ispitalo je li u tom slučaju bilo prekoračenja policijskih ovlasti na štetu građanina. Međutim, upozorenje PU zagrebačke da se radi zaštite osobnih podataka ne smije snimati policijsko postupanje na javnome mjestu bez izričitog odobrenja policije Vidov nije željela komentirati.
Tumačenje o tome, rekla nam je, treba zatražiti od Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP).
Međutim, docent kaznenog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, koji je od veljače ove godine i jedan od devetero članova Povjerenstva za civilni nadzor rada MUP-a, Aleksandar Maršavelski smatra da policija u ovom i u sličnim slučajevima nema pravo zabranjivati snimanje.
Opravdanost
Točno je, rekao nam je Maršavelski, da prema čl. 66. st. 2. toč. 2. Zakona o policijskim poslovima policijski službenik može zabraniti snimanje mjesta događaja, što predstavlja jednu od mogućih radnji osiguranja mjesta događaja. To, međutim, ne znači da je uvijek opravdana primjena takve zabrane samo zato što ju je odredio policijski službenik, nego će njezina opravdanost ovisiti o okolnostima slučaja.
Prema čl. 35. st. 3. Ustava, građanima se jamči pravo na pristup informacijama koja posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenje tog prava, osim što mora biti propisano zakonom, mora biti i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužno u slobodnom i demokratskom društvu.
Primjerice, ako policija zabrani snimanje tijekom očevida u stanu žrtve u kojem je počinjeno silovanje, jasno je da je u takvim situacijama pretežniji interes zaštite privatnosti žrtve od prava javnosti na pristup informacijama, rekao nam je Maršavelski. Međutim, kad je riječ o konkretnom događaju snimanja uhićenja Tihomira Blagusa na Trnju, Maršavelski je iznio sljedeće pojašnjenje.
- Nedvojbeno se ovdje radilo o situaciji u kojoj je ustavno pravo na pristup informacijama pretežnije od potrebe osiguranja mjesta događaja, i to iz dva razloga. Prvi je da postoji poseban interes javnosti da sazna informaciju je li osoba koja je uhićena otklonila dio štete od poplave za koju bi moglo biti odgovorno javno poduzeće Hrvatske vode.
Drugi je da javnost ima pravo nadzirati rad policije, a posebno u slučaju sumnje na zloupotrebu primjene sile, a ta sumnja u konkretnom slučaju postoji. Kad bi snimanje u takvim situacijama bilo zabranjeno, bilo bi uopće teško dokazati situacije policijske brutalnosti - kaže Maršavelski.
Dodaje da u ovoj situaciji ne vidi nikakvu poveznicu između Opće uredbe o zaštiti podataka i postupanja policije. U policijskom postupanju mora se zaštititi identitet žrtve ako je ona maloljetna, žrtva silovanja ili slično. I policajca se smije snimati jer nije tajna da je netko policajac. Policajci se, podsjeća Maršavelski, biraju na javnom natječaju i oni su javni službenici.
Nekad bilo
Kad je riječ o tome da građanin snima policajca u poduzimanju službene radnje, Petar Veić s Pravnog fakulteta u Rijeci smatra da se naprosto radi o tome da se policajac može kretati javnim prostorom i preventivno djelovati i za to fotografiranje i videosnimanje nema normativnog ograničenja.
- Nekad je postojalo kazneno djelo ‘neovlašteno snimanje’, međutim, spram fotografiranja ili videosnimanja, javnog ili prikrivenog, danas nema ograničenja. Postavlja se pitanje što bi ograničenje značilo, koja su prava policijskog službenika u takvim okolnostima povrijeđena? Kad je riječ o snimanju nesavjesnog postupanja policijskog postupanja ili kad policajac čini kazneno djelo ili prekršaj, imali smo takve slučajeve, kao što je bilo snimanje policajaca dok spavaju u službenom automobilu na javnom prostoru za vrijeme službe.
Bilo je i slučajeva u kojima su policijski službenici primali mito, što su građani prikriveno snimili. Takve su snimke su bile dokaz u kaznenom postupku. Policijski službenici, kao i mnogi drugi državni službenici, mogu činiti kaznena djela u obavljanju službe. Držim da nema ograničenja da takve radnje snimi svatko - smatra prof. Veić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....