Kraj pregovora s Europskom Unijom u veljači 2011. godine

Ugovor o pristupanju Hrvatske u Europsku Uniju, koji bi optimistično mogao biti potpisan već u prvoj polovici 2011. godine, doista bi mogao biti povijesni događaj za cijelu Uniju.

Lisabonski ugovor

U njemu bi se, ako prođe njemačka ideja, prvi put mogla otvoriti mogućnost kažnjavanja država članica koje ne poštuju zajednička pravila, kao recimo u slučaju Grčke koja nije poštovala pravila fiskalne politike i Pakt stabilnosti. Takve mjere su moguće samo ako se promijeni sadašnji Unijin ugovor - Lisabonski sporazum. Naravno da u EU znaju da u ovim okolnostima nije moguće postići konsenzus između država članica o nekom novom EU ugovoru nakon teških muka oko dogovaranja, potpisivanja, ratificiranja i stupanja na snagu Lisabonskog ugovora.

Ali promjene koje je predložila njemačka kancelarka Angela Merkel mogle bi se dogovoriti i ubaciti kao aneks u neki od sljedećih očekivanih ugovora. Budući da svaki ugovor o pristupanja nove članice ima snagu ugovora Unije jer ga potpisuju i ratificiraju sve države članice, Njemačka vidi mogućnost da se te promjene ugrade uz hrvatski Ugovor o pristupanju.

Izvor iz njemačke vlade je potvrdio da postoji takva mogućnost te podsjetio da je uz Ugovor o pristupanju Hrvatske predviđeno ratificirati promjene koje uključuju jamstva koje je Unija dala Irskoj da bi ta država ratificirala Lisabonski ugovor.

Također, Ugovorom o pristupanju Hrvatske u EU ionako se mijenjaju neki postojeći elementi kao što je broj zastupnika u Europskom parlamentu, broj glasova u Vijeću i broj povjerenika u Europskoj komisiji.

Idealne okolnosti

Diplomatski izvori u EU kažu da ono što se prije dva tjedna činilo gotovo nemogućim, a to je promjena ugovora EU, sada dobiva potporu, i to nakon što je njemačka kancelarka Merkel uspjela nagovoriti i francuskog predsjednika Nićolasa Sarkozyja da bi te promjene ojačale Unijinu ekonomiju. Međutim, Njemačkoj neće biti lako progurati takve promjene jer se s time trebaju složiti sve države EU.

Ključan će biti stav Velike Britanije koja, iako nije u eurozoni, kao i sve druge države mora dati potporu za bilo kakve promjene, čak i za one koje se njih ne tiču kao što su one koje se odnose na eurozonu, čiji član Velika Britanija nije, niti to želi biti.

Britanski premijer David Cameron je ponovio da se Velika Britanija, iako želi igrati aktivnu i pozitivnu ulogu u EU, neće složiti s nikakvim promjenama koje bi davale veća prava Bruxellesu na štetu individualnih ovlasti država članica.

Već sada su se u diplomatskim krugovima EU pojavile razne spekulacije o tome kakve bi posljedice po hrvatske pristupne pregovore imalo ako se bude čekalo da Unija u Ugovor o pristupanju Hrvatske ugradi predložene promjene.

U idealnim okolnostima paralelno bi se radilo u zaključenju hrvatskih pristupnih pregovora, a s druge strane države EU bi međusobno dogovarale promjene.

Rok od godinu dana

Tako bi, ako sve prođe po planu, pregovori između Hrvatske i EU završili krajem veljače 2011. (što je sada neslužbeni rok), a Ugovor o pristupanju Hrvatske u EU bio bi potpisan krajem mađarskog predsjedavanja Europskom Unijom.

Tako bi i Unija imala nešto manje od godinu dana dogovoriti se o promjenama koje bi se kao aneks ubacile u hrvatski Ugovor o pristupanju. Opasnost po Hrvatsku bi se mogla pojaviti ako bi ona završila svoje pregovore, a države EU bi odugovlačile s pregovorima o promjenama.