KONTROVERZNI ZAKON U PRIPREMI 'Češki model lustracije eliminirao bi generale koji su se borili za Hrvatsku'

U pripremi je Zakon o lustraciji, njegov prvi nacrt izrađuje Udruga Hrvatski križni put, a političku i drugu podršku tom projektu daju potpredsjednik Sabora i predsjednik HSP-a AS Ivan Tepeš i ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Za sada je to sve što se zna o projektu koji je još u proljeće prošle godine u sklopu predizbornih obećanja najavio predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Tko bi provodio lustraciju, na temelju kojih dokaza i činjenica, koji bi se kriteriji uzeli za lustriranje, koje bi bile posljedice tog postupka samo su neka od osnovnih pitanja na koja nitko ne daje odgovor.

Odšteta 10.000 eura

- Lustracija nije naša izmišljotina, nego ona postoji u europskoj praksi i na tom tragu je i mi trebamo provesti. Zločini NDH i oni koji su ih činili su procesuirani. Imali smo Domovinski rat, a zločini koji su se dogodili tijekom obrane također su procesuirani. Možemo govoriti o Gruborima, Lori, pa do Haškog suda kao vrhunca optužbi od kojih su se naši generali Mladen Markač i Ante Gotovina uspješno obranili - kaže Tepeš, jedan od promotora Zakona o lustraciji i navodi da nitko nije odgovarao za događaje od svibnja 1945., za Bleiburg, Tezno, Križni put, da nitko nije procesuiran za Goli otok, za ubojstva hrvatskih emigranata - od obitelji Ševo nadalje.

- U zatvoru se završavalo zbog pjevanja ‘Vile Velebita’ i ružnih riječi o Titu, a nitko zbog toga nije odgovarao - kaže Tepeš. Kako o najavi Zakona o lustraciji gledaju u drugom političkom bloku pitali smo SDP-ovca Peđu Grbina koji, jednako kao i Tepeš, ukazuje na europsku praksu, ali ističe događaje i odluke koje zagovornici lustracije izostavljaju. Spomenuo je odluku koju je Europski sud za ljudska prava donio 2008. godine u slučaju Adamsons protiv Letonije. Odlučio je da je lustracija kojoj je Adamsons kao bivši visoki dužnosnik KGB-a bio podvrgnut 2002. godine zakasnjela. Europski sud je iznio mišljenje da u njegovu slučaju lustracija ne bi bila sporna da se provela odmah nakon što je zemlja počela s tranzicijom, te je Adamsonsu dosuđeno 10.000 eura odštete.

- Imajući u vidu da to nije jedina odluka Europskog suda za ljudska prava vezana uz lustraciju, te da su na istom tragu odluke koje se odnose na slučajeve lustracije iz Slovačke, Poljske i drugih zemalja, postavlja se pitanje koliko je među ostalim i s financijskog aspekta oportuno da ulazimo u takve postupke ako je poznat njihov ishod pred međunarodnim sudovima. Grbin navodi kako smatra da je danas, 26 godina nakon što smo se odlučili na višestranačje, pitanje lustracije nepotrebno i predstavlja masku za prikrivanje činjenice da ova vlada nema ozbiljan program.

Njemački primjer

- Ali da budemo jasni, a to je i stajalište Europskog suda za ljudska prava, svatko tko se ogriješio o ljudska prava i činio zlodjela za to mora odgovarati, ali to uvijek mora biti utvrđeno u sudskom postupku za svaku osobu pojedinačno, uz to da ta osoba ima mogućnost korišenja svih pravnih sredstava demokratskog društva - kaže Grbin i ističe da u protivnom nešto što ima opravdanje, a lustracija bi bila opravdana da je na vrijeme provedena, postaje samo po sebi nepravda. Govoreći o toj temi Grbin naglašava i da je promašeno tražiti uzor u češkom modelu (što najavljuje ministar Hasanbegović) jer je Češka izašla iz komunizma i provela tranziciju u bitno drugačijim uvjetima nego Hrvatska.

- Provodeći lustraciju Njemačka je udaljila iz vojske sve koji su bili iznad čina potpukovnika, a s činom koji je bio ispod toga iz vojske je otišlo još 80 posto ljudi. Zamislite što bi to značilo za Hrvatsku i njezinu vojsku da smo proveli lustraciju i držali se takvih kriterija. Što bi bilo s generalima Stipetićem, Tusom, Agotićem, Červenkom, Špegeljem, Ademijem...? - pita Grbin. Napominje kako uz sve što o lustraciji (sa zakašnjenjem) govori Europski sud za ljudska prava, mi ne možemo prihvaćati kriterije drugih europskih zemalja jer je naš put izlaska iz komunizma i tranzicije bio drukčiji i puno teži s obzirom na agresiju i obrambeni rat koji smo vodili.

Prisluškivali novinare

Činjenica da smo zakasnili s lustracijom otvara još jedno pitanje, a to je što je s istim obrascem ponašanja koji je bio na snazi u komunizmu, a nastavio se 90-ih u samostalnoj Hrvatskoj. Ako idemo u lustraciju, treba li njome obuhvatiti i ljude koji su prisluškivali i uhodili Vladu Gotovca, Dražena Budišu, koji su odgovorni za prisluškivanja cijelih novinskih redakcija, koji su stvarali dosjee novinara i oporbenih političara, koji su kroz medije osnovane upravo u tu svrhu u drugoj polovici devedesetih plasirali obavještajne konstrukcije i podvale režirane u dijelovima obavještajnog aparata, a sve u svrhu političkog obračuna između pojedinih struja u HDZ-u. Treba li lustrirati i autore Prezentacije u kojoj su novinari proglašavani državnim neprijateljima? Ta smo pitanja postavili Tepešu i dobili odgovor da na taj način nije razmišljao o lustraciji, ali da i o njima treba provesti široku raspravu.